U KBC-u Rijeka izveden je prvi inovativni endoskopski zahvat ablacije sluznice fundusa želuca u Hrvatskoj, koji smanjuje hormon gladi grelin i pomaže u kontroliranju tjelesne težine bez kirurškog reza.
U Kliničkom bolničkom centru Rijeka prvi put u Hrvatskoj, ali i u širem europskom okruženju, izvedena je inovativna endoskopska ablacija sluznice fundusa želuca kod dvije pacijentice s prekomjernom tjelesnom masom. Ova minimalno invazivna metoda provodi se isključivo endoskopski, bez kirurškog reza, a cilj joj je smanjiti apetit i potaknuti gubitak težine moduliranjem živčanih signala u želucu koji utječu na osjećaj gladi.
Zahvate je izveo multidisciplinarni tim Odjela za gastroenterologiju KBC-a Rijeka pod vodstvom prof. dr. Gorana Hausera, gastroenterologa i predstojnika Klinike za internu medicinu. U postupku su sudjelovali i dr. Domagoj Mičetić, medicinska sestra Katarina Karlović te anesteziološki tim predvođen dr. Nedžadom Bašagićem. Novi zahvat dio je programa endoskopske barijatrijske terapije, čime KBC Rijeka dodatno učvršćuje svoju poziciju centra koji uvodi suvremene metode u liječenju debljine, prenosi Novi list.
"Ova metoda predstavlja važan iskorak u liječenju pacijenata s pretilošću, osobito onih koji nisu kandidati za kirurške zahvate ili žele manje invazivnu opciju. Ablacijom želučane sluznice u području fundusa postiže se smanjenje proizvodnje hormona gladi, grelina, čime se prirodno smanjuje apetit i unos hrane", pojašnjava Hauser.
Postupak je protekao uredno, a obje pacijentice vrlo su se brzo oporavile te su već drugog dana otpuštene kući. Kako ističe Hauser, ova metoda omogućuje dodatnu sigurnu opciju pacijentima koji traže rješenja između konzervativnih i kirurških oblika liječenja debljine.
"Kandidati za endoskopsku ablaciju sluznice fundusa želuca najčešće su odrasli pacijenti s prekomjernom tjelesnom masom ili umjerenim stupnjem debljine, uglavnom s indeksom tjelesne mase između 30 i 40 kg/m2. U određenim situacijama, primjerice kod pacijenata s indeksom tjelesne mase od 27 do 30 kg/m2 i prisutnim znakovima metaboličkog sindroma poput predijabetesa, hipertenzije ili dislipidemije, zahvat se može razmatrati kao način poboljšanja metaboličkog profila. U bolesnika s BMI-jem većim od 40 kg/m2 ablacija može služiti i kao priprema za kirurško liječenje debljine, osobito kada je potrebno postići početni gubitak težine kako bi se smanjio perioperativni rizik. Najčešće se zahvat izvodi u osoba između 18 i 65 godina, uz individualnu procjenu rizika kod starijih bolesnika. Prije postupka treba isključiti kontraindikacije poput veće hiatalne hernije, teškog refluksa, aktivne ulkusne bolesti, infekcije Helicobacter pylori ili anatomskih promjena fundusa nakon ranijih operacija", naglašava Hauser.
Kako izgleda oporavak?
Oporavak nakon ablacije obično je brz i bez ozbiljnijih tegoba. Tijekom prva dva dana može se javiti blaga do umjerena nelagoda u gornjem dijelu abdomena te povremena mučnina, što se najčešće spontano povlači u 48 sati.
Prehrana se ponovno uvodi postupno: prvih dana preporučuju se bistre tekućine, zatim se nakon nekoliko dana prelazi na proteinske napitke i juhe. U drugom tjednu uvodi se kašasta hrana, tijekom četvrtog do šestog tjedna mekana i lako probavljiva prehrana, a nakon šest tjedana moguć je povratak uobičajenoj prehrani, ali uz male i česte obroke, dovoljan unos proteina te izbjegavanje gaziranih pića, alkohola i slatke hrane.
Umjerena tjelesna aktivnost preporučuje se od drugog tjedna, uz postupno povećanje intenziteta
Ključ uspjeha je suradljivost pacijenta, stoga se naglašava važnost redovitog praćenja od strane nutricionista i liječnika kako bi se održali dugoročni rezultati, piše Novi list.
Kako metoda djeluje na hormone gladi?
"Sama metoda endoskopske ablacije sluznice fundusa temelji se na preciznom uklanjanju površinskog sloja želučane sluznice u području koje anatomski sadrži najveću koncentraciju stanica odgovornih za lučenje grelina koje su, smještene gotovo isključivo u fundusu želuca. Ablacija se provodi kontroliranim termičkim djelovanjem, pri čemu energija ostaje ograničena na sluznicu i ne oštećuje dublje slojeve stjenke želuca. Nakon što dođe do odumiranja sluznice, tijekom procesa cijeljenja formira se nova, regenerirana površina, koja međutim ne vraća izvoran broj funkcionalnih grelin-producirajućih stanica. Posljedica je trajno sniženje razine grelina u cirkulaciji, što smanjuje osjećaj gladi, produljuje sitost i vodi ka manjem unosu hrane. Kliničke studije bilježe sniženje grelina između 25 i 45 posto, što se odražava na stabilan, postupni gubitak tjelesne mase tijekom prvih mjeseci nakon zahvata", ističe Hauser.
Koliko su rezultati učinkoviti?
Što se tiče dugoročne učinkovitosti, dosadašnja iskustva su ohrabrujuća.
Što se tiče dugoročne učinkovitosti ove metode, Hauser tvrdi kako dostupni podaci pokazuju da je recidiv, odnosno povratak većeg dijela izgubljene težine, relativno rijedak u prvih godinu dana, osobito uz adekvatnu prehrambenu potporu.
"Međutim, s vremenom se dio funkcije sluznice može obnoviti, što dovodi do blagog porasta grelina tijekom razdoblja od 12 do 18 mjeseci. Gubitak težine može se djelomično nadoknaditi kod 10 do 20 posto pacijenata nakon prve godine, a taj se postotak može povećati na oko 30 posto tijekom dvije godine, ponajviše u onih koji se ne pridržavaju preporučenih promjena životnih navika. Za razliku od intragastričnih balona, kod kojih se učestalo javlja brz povrat težine nakon uklanjanja, ablacija sluznice pokazuje stabilnije rezultate upravo zato što ne izaziva 'rebound' porast grelina. Ako je potrebno, zahvat je tehnički moguće ponoviti nakon najmanje godinu dana", objašnjava Hauser.
