Poznato je da se najčešći poremećaji vida odnose na gubitak njegove oštrine. Bez obzira na to radi li se o dalekovidnosti, kratkovidnosti ili astigmatizmu, nedostatke je potrebno korigirati nošenjem dioptrijskih naočala ili kontaktnih leća. Prilikom biranja dioptrijskih okvira uvijek je važno pronaći model koji u potpunosti ispunjava svoju namjenu
Kako razlučiti dobar proizvod od lošeg?
Čak i kada naočale savršeno pristaju licu, moraju zadovoljavati i druge kriterije, poput udobnosti, odgovarajuće dužine ručki i odgovarajućeg oblika i širine okvira. S obzirom na šarolikost ponude, ponekad je teško napraviti idealan odabir, a kada su u pitanju naočalne leće, izbor je još i teži. Naime, razvoj tehnologije ubrzao je proces njihove proizvodnje i omogućio izradu naočalnih leća od raznih materijala pa je ponuda na tržištu ogromna i neprestano raste. Time se otvorila i mogućnost pojave velikog broja jeftinih proizvoda upitne kvalitete. Dodatni je problem što ni sami korisnici ne znaju kako razlučiti dobar proizvod od lošeg.
Kako ističe Ivuša Grčić, inženjer optometrije iz LIDER OPTIKA, kupci se od prevare uvijek mogu zaštiti na više načina. ''Prilikom kupnje naočalnih leća, od optičara se na uvid može zatražiti ambalaža. Iako bi se to trebalo podrazumijevati, ponekad se događa da kupci ne dobiju na uvid vrećicu naočalnih leća. To ne znači nužno da se radi o prevari, ali svakako može biti pokazatelj problema'', pojašnjava Grčić, dodajući kako je ambalažu određenog proizvođača nemoguće nabaviti ako leće od njega nisu izravno kupljene, kao i da dioptrije napisane na vrećicama treba usporediti s dioptrijom korisnika.
Garancijska kartica
Kada je riječ o lećama koje se izrađuju po narudžbi, dobro je znati da kvalitetni dobavljači uz njih najčešće daju jamstvo pa bi klijent trebao dobiti i garancijsku karticu. Osim toga, takve bi leće na sebi trebale imati lasersku gravuru proizvođača, a to optičar uvijek može pokazati klijentu.
Osnovna podjela naočalnih leća odnosi se na materijal njihove izrade. Tako se u ponudi mogu naći mineralne leće, izrađene od stakla i organske, plastične leće. ''Uglavnom je uvijek bolje kupiti organske leće jer su laganije i nisu krhke poput staklenih. Ipak, za osobe s ekstremno visokim dioptrijama mineralne su leće pogodnije jer su često jedina dobra opcija'', kaže Grčić.
Osim po materijalima izrade, kako pojašnjava, naočalne leće se dijele i po svojoj namjeni. Monofokalne leće tako imaju jedno žarište gledanja, dok bifokalne i multifokalne nude dva ili više žarišta. ''Primjerice, bifokalne leće uz žarište za korigiranje kratkovidnosti, na sebi imaju 'prozorčić' s dioptrijom za korekciju dalekovidnosti. S druge strane, suvremene progresivne leće istovremeno nude rješenje za čak tri zone gledanja: blizinu, daljinu i tvz. srednju zonu koja pokriva vid na srednjim udaljenostima, poput gledanja u ekran kompjutera'', govori Grčić. Njihova je druga prednost, zaključuje, stabiliziranje dioptrije, a malo je poznato da mogu usporiti napredak dioptrije čak i kod djece, što je nedavno i znanstveno potvrđeno istraživanjem provedenim u Japanu.
Mineralne i organske leće
Mineralne i organske leće dijele se na prozirne, fotoosjetljive i bojane. Glavna karakteristika fotoosjetljivih leća je mijenjanje boje, koja se aktivira sunčevom svjetlošću. Bojana stakla koriste se najčešće u svrhu izrade sunčanih naočala s dioptrijom, no u nekim slučajevima i za korekciju specifičnih problema s vidom. Bono Vox, pjevač grupe U2, tako najčešće nosi naočale s ružičastim staklima, čija je svrha filtrirati svjetlost koja smeta njegovom vidu.
Plastične naočalne leće
CR 39 naziv je najpoznatijeg materijala za izradu plastičnih naočalnih leća. Iako je star čak 74 godine, još uvijek pokazuje najbolje optičke karakteristike. Zanimljivo je da je nastao u SAD-u za vrijeme Drugog svjetskog rata kao dio vojne tehnologije, i to prilikom pokušaja da se stakla na vojnim avionima zamijene laganijim materijalom, kako bi se umanjila njihova težina.
