Knjiga "Žene koje previše vole", Robin Norwood objavljene u izdanju Planetopije, milijunima žena je otkrila bol ovisničke ljubavi - ljubavi u kojoj žena postaje opsjednuta muškarcem koji je emotivno nedostupan, ovisan o radu, alkoholu ili drugim ženama, odnosno muškarcem koji joj ne može uzvratiti. Irena Jurjević, psihoterapeutkinja za Zdravu Kravu otkriva pozadinu ovakvih emotivnih.
Irena Jurjević savjetnica je iz Gestalt psihoterapije te praktičarka NLP-a i hipnoze. Vodi udrugu za osobni i profesionalni razvoj "Centar uspjeha". Kroz višegodišnje iskustvo u savjetodavnom i psihoterapijskom radu profilirala se na području upravljanja emocijama i stresom, a posebno područje interesa joj je rad na jačanju samopouzdanja, tretiranje ovisnosti o ljubavi i partnerskim vezama te rad s nesvjesnim sadržajima, intuicijom i snovima.
Pristaju na sve, samo da ne budu same
ZK: Koje su karakteristike osoba koje previše vole i kako prepoznati destruktivan odnos?
To su prvenstveno osobe kojima je teško biti samima pa idu iz veze u vezu ili ostaju u nezadovoljavajućim odnosima. Toliko se boje samoće i odbacivanja da trpe svašta i dopuštaju da im partner/ica prelazi granice, samo da ostanu u vezi. Takva veza je ovisničkog karaktera i ide iz premise: "Ja te trebam i nepodnošljiva mi je pomisao da nismo skupa", umjesto iz pozicije slobode: "Želim biti s tobom, a ako mi nije dobro otići ću." Takva osoba se u vezi ne osuđuje reći svoje mišljenje. Boji se reći "ne", potiskuje svoje potrebe, trpi ono što netko drugi s više samopoštovanja nikad ne bi trpio. Ukratko, takva osoba pristaje na mrvice. To je osoba koja previše voli drugoga, a premalo sebe.
Nedovoljno ljubavi i pažnje u djetinjstvu
ZK: Koji su najčešći razlozi ostajanja u lošim vezama, zašto je teško izaći iz njih?
Iz ovisničkog odnosa posebno je teško otići zbog toga što ta veza ima puno elemenata našeg djetinjstva. To znači da smo nesvjesno izabrali partnera koji u nama budi osjećaje kakve smo imali u djetinjstvu pored jednog ili oba naša roditelja ili staratelja. Na primjer, ako smo imali nezainteresiranog i hladnog oca pored kojeg smo se osjećali nevažnima i odbačenima, sada ćemo nesvjesno biti privučeni partnerom pored kojeg ćemo se ponovno povremeno ili stalno osjećati nevažnima i koji će nas odbacivati. On će biti hladan ili djelomično nedostupan. Ako smo imali roditelja alkoholičara, velika je šansa da ćemo izabrati partnera koji ima problema s alkoholom ili bilo kakvom drugom ovisnošću. Kćeri zlostavljača nalaze partnere koji su u većoj ili manjoj mjeri i sami zlostavljači. Djeca alkoholičara i problematičnih roditelja naučila su biti pretjerano odgovorna i brižna te potiskivati svoje potrebe i osjećaje (pored tako neodgovornog roditelja nisu ni mogla drugačije, to je bila strategija preživljavanja). Sada, u odrasloj dobi takvi ljudi postaju pretjerano brižni prema drugima, jer ne znaju biti brižni prema sebi pa nalaze partnera koji je na neki način problematičan kako bi se mogli nastaviti brinuti o nekome. Osoba koja previše voli ne zadovoljava svoje potrebe, već je uvijek tu za druge, postaje "people pleaser". Budući da u djetinjstvu nije imala mogućnosti tražiti za sebe i otvoreno pokazivati čitav raspon svojih emocija, naročito ljutnju - sada kao odrasla osoba također nastavlja potiskivati svoje osjećaje i potrebe ili ih uopće nije niti svjesna. Često u savjetodavnom radu pitam klijenticu kako se osjeća, kako je njoj to kada njezin partner nešto kaže ili napravi što ona želi. Na to mi odgovori - "ma grozno" i brzo nastavi pričati o njemu – svom problematičnom partneru. Svoj doživljaj i svoje osjećaje preskoči te svoj fokus i dalje nastavi usmjeravati na njega. Nekad prođe i čitava seansa da je ne uspijem pošteno vratiti na nju i njezine potrebe u toj vezi, jer neprestano priča o partneru. On je apsolutni fokus njezinog života. Što je neka veza strastvenija, burnija, s više "kemije", to je veći indikator da partner u nama budi jako puno elemenata iz našeg djetinjstva. I tada postoji veća šansa da će veza biti problematična. Budući smo se "zakvačili" za nesvjesnu "udicu" teško nam je pustiti takvog partnera. Mi nesvjesno biramo imago, tj. sliku našeg djetinjstva, kako bismo sada u odrasloj dobi uz partnera stvorili mogućnost zacjeljivanja starih rana iz djetinjstva. To je nekakav prirodan proces. Budući da u djetinjstvu nismo dobili dovoljno ljubavi i pažnje, tu pažnju ćemo gladno i mahnito tražiti u partnerima. Paradoks ovog fenomena je da se žene koje previše vole, tj. ovisnice o ljubavi ne zaljubljuju u muškarce koji im stvarno mogu ponuditi ljubav i bliskost, takvi "dobri", brižni i dragi muškarci su im dosadni. Što su gore djetinjstvo imale, to će pronalaziti problematičnije muškarce i kroz njihovo ponašanje ponovo oživljavati bolne osjećaje iz djetinjstva.
Mrvice pažnje zbog kojih žene ostaju
ZK: Što je najčešće dobro u tim vezama (vjerojatno ipak nešto dobro postoji)?
Ljudi nisu samo dobri ili samo loši pa tako ni veze. Uvijek ima i dobrih elemenata. To može biti dodatan problem, jer nam je teže ostaviti partnera koji "nije tako loš". Nekad mi klijentice kažu: "Da me barem udari, mogla bih ga ostaviti. Ovako nije dovoljno grozan da odem." Problematičan muškarac će svojoj partnerici napraviti grozne stvari, a onda baciti mrvicu ljubavi i pažnje, kako bi je zadržali. Ona naravno, naviknuta na mrvice, pada na to ponovno i ponovno. Spoznaje kako je on ipak divan i tako do prvog sljedećeg razočaranja.
ZK: Zašto i kako muškarci biraju "žene koje previše vole"?
Žene koje previše vole biraju muškarci koji trebaju previše te njihove ljubavi, pažnje, divljenja. To mogu biti nezreli muškarci koji zapravo trebaju mamu, a ne odraslu ženu. To su i sebični muškarci koji nisu u stanju davati, već samo primati. To mogu biti muškarci koji se nesvjesno boje žena (zbog nezdravog odnosa sa svojom majkom) pa sada u vezi na različite načine kažnjavaju žene. U svakom slučaju su to muškarci koji su na svoj način također ranjeni u djetinjstvu, koji su pregladni prave ljubavi i pažnje pa zbog toga nemaju emocionalnu zrelost potrebnu za odraslu vezu, kao ni kapacitet za potpunu bliskost.
Prestati mu biti majka i naučiti se "zdravoj sebičnosti"
ZK: Kako si žena koja previše voli može pomoći i osloboditi se takve veze. Može li uopće, hoće li joj bez takvog odnosa biti "dosadno"?
Jedini put ka izlječenju od ovog fenomena, ove ovisnosti je naučiti voljeti i poštivati samu sebe. Načina do iscjeljenja ima više, ali to prije svega znači postati sebi važna. To znači naučiti postavljati drugima granice, prestati trpjeti ono što nam ne odgovara. Zatim, smanjiti pretjeranu brižnost za druge i naučiti zadovoljavati svoje potrebe, tj. naučiti biti "zdravo sebična". Postati materijalno i emocionalno neovisna, umjesto ovisna. Promijeniti fokus s njega na sebe. Baviti se rješavanjem svojih problema, naučiti se baviti svojim interesima, karijerom, razvojem svojih potencijala, umjesto stalnog fokusa na njegove probleme i ponašanje. Prestati mu biti majka, njegovateljica, psihoterapeut i uhvatiti se u koštac sa svojim životom. Ako je osoba jako "zaglibila" u ovom obrascu (često ga ponavlja s novim partnerom ili u vezi trpi puno i previše), vrlo lako je moguće da će joj biti potrebna, barem neko početno vrijeme, stručna pomoć psihoterapeuta, koji će joj biti podrška kakvu nikad nije imala, koji će znati pronaći poveznice između obrazaca njezinog sadašnjeg ponašanja i trauma iz djetinjstva te tako pomalo zacjeljivati emocionalne rane iz prošlosti. S vremenom će takva osoba naučiti dovoljno voljeti i poštivati sebe da više neće moći dopustiti ono što je nekad trpjela, bit će zadovoljnija samom sobom i znati potpunije uživati u životu te će privlačiti zdravije partnere. U vezi će biti zbog ljubavi, a ne zbog ovisnosti: "Želim biti s tobom, umjesto trebam te".
Kako i zašto žene koje previše vole manipuliraju muškarcima u seksu?
