Maske su u upotrebi od davnih vremena u svečanim i praktičnim prilikama, od magijskih obreda do kazališnih predstava i karnevala, pri čemu maskirani preuzima ulogu onog čiju masku nosi. Pročitaj zašto neki toliko uživaju u maskiranju, dok kod drugih maske izazivaju neobičan strah i gađenje
Nošenje maske i s njom povezane odore po nekima omogućuje maskiranom usvajanje tuđeg identiteta - životinje, duha, pretka ili drugog čovjeka. Za one koji u to vjeruju, navući masku tigra znači poprimiti tigrovu snagu i žestinu. Sjetimo se Jima Carreyja u filmu "Maska", u kojemu zadobiva čudesne moći nordijskog božanstva čiju je masku navukao.
Drugi razlog korištenja maski je sloboda koju daje anonimnost skrivenog lica. Legendarni su likovi iz popularne umjetnosti koji izvode junačke (ili zločinačke) pothvate pod krinkom, poput Zorra, Fantoma ili Diabolika.
Maska služi i za prikrivanje ružnoće ili deformacija, kao u slučaju Fantoma iz Opere i Darkmana, no u današnje se vrijeme navlači ponajviše iz zabave prilikom karnevala, Noći vještica ili maskenbala.
Upomoć, maska!
Iako maske većinu zabavljaju, ili im idu na živce, nekima izazivaju fobiju - spoj gađenja i straha. Maskafobija je najčesća u djece, no ne dijagnosticira se kao bolest, osim ako ne traje duže od šest mjeseci.
Ova fobija potječe od našeg očekivanja da bića koja imaju ljudsku građu i kretanje ujedno imaju i ljudsko lice. Ako je lice - to jest, maska - životinjsko, demonsko ili izobličeno, neki promatrači pritom doživljavaju neugodu, koja katkad poprima ozbiljne razmjere. Primjerice, već i maska koja nema pomične usne izaziva tjeskobu, jer se čini da glas dopire iz neprirodnog izvora.
Dio nelagode koju neki doživljavaju pri pogledu na maske izvire iz nesputanog, raskalašenog ili upravo sumanutog ponašanja ponekog zakrabuljenog, koji se previše prepustio osjećaju slobode u anonimnosti.
Poseban su problem maske iz tuđih kultura, koje doživljavamo zastrašujućima i onda ako predstavljaju dobroćudne likove ili sile. U moderna vremena, strah od maski raspiruje i pop kultura, primjerice serijalom Noć vještica, u kojemu glavni negativac uglavnom djeluje pod maskom.
Oblici maskafobije su raznovrsni pa se neki fobičari boje samo strašnih ili vjerskih maski, dok drugi zaziru od bilo kakvih, čak i dječjih. Strah od klauna ima veze s maskafobijom, kao što je prikazano u filmu strave "Ono", u kojemu se iza klaunove odore krije Zlo.
Simptomi fobije
Uobičajeni su simptomi maskafobije jak doživljaj straha ili gađenja, ubrzan puls, znojenje, drhtavica, mučnina i potreba za udaljavanjem od maskiranog, ili čak od same maske izložene u muzeju ili dućanu.
Ako patiš od maskafobije, vjerojatno planski izbjegavaš situacije u kojima je vjerojatan susret s maskama, uključujući kazališta, cirkuse, luna-parkove i filmove u kojima znaš da se pojavljuje izvor tvog straha.
Ako ti je strah vrlo jak i snižava ti kvalitetu života, pomoći mogu psihijatrijski tretmani koji uključuju sredstva za smirenje u stresnoj situaciji, antidepresivi za jačanje otpornosti živčanog sustava i brojni vitamini i minerali, koji ubrzavaju djelovanje lijekova.
Preporučuje se i psihoterapija, pri kojoj se fobičara polako izlaže predmetu njegovog straha, u ovom slučaju maske. Dakako, ovo se poduzima samo ako je predmet straha bezazlen, dok se primjerice strah od kobre ili antraksa ne liječi druženjem s otrovnicama ili uzročnicima bolesti.
Maskirani je tako uzbudljiv!
Još jedan poremećaj vezan za maske je maskirni fetišizam, neodoljiva potreba za promatranjem maskiranog čovjeka, bilo dok navlači, nosi ili skida masku.
Ovaj poremećaj ne izaziva patnju poput fobije, osim ako nekom zakrabuljenom ne zasmeta što ga uhodiš i pohotno gledaš dok mu je lice prekriveno likom King Konga ili Baracka Obame, pa poduzme zaštitne mjere protiv tebe!
Na portalu Pametna kuna pročitaj kako možeš kod kuće izraditi svoju masku!
