U zadnje vrijeme jako puno ljudi oko mene osjeća se nekako nezadovoljno i ne može konkretno locirati u čemu je stvar. Uglavnom su to žene jer se uglavnom i družim sa ženama, što kroz posao, što privatno. I uglavnom su ostvarene žene. Ili bar na van to tako izgleda.
Mnoge od njih imaju brakove i djecu, poslove koji im se više ili manje sviđaju, godišnje odmore, treninge, druženja i kavice, obaveze i radosti nekog normalnog, pomalo prosječnog života. I nisu sretne. Ne, nitko nije sretan cijelo vrijeme. Prava riječ bila bi nisu uopće zadovoljne, ispunjene, mirne. Znam točno taj osjećaj jer bila sam tamo bezbroj puta i vjerojatno ću još toliko puta i biti.
Ono što me muči nije to što se tako osjećamo, jer to mi je nekako normalno, današnji je tempo života divlji i ubrzan, pretrpane smo informacijama, događajima, savjetima, knjigama i svime lijepim i manje lijepim. Ako ne znaš selektirati sve to, možeš se često osjećati kao da ništa ne radiš, a ništa ne stigneš. I taj dio razumijem. Muči me drugi dio. Primjena i promjena.
Ja sam osoba koja je cijeli život u nekom, jačem ili slabijem, laganom nemiru. Taj nemir nekako je postao dio mene. Ne mogu reći da sam se s vremenom promijenila, ali mogu reći da se sve više osjećam cjelovito, sve se više volim i sve više prihvaćam te dijelove sebe koje do sada nisam. U skladu s time, i sve više prihvaćam dijelove sebe koje me čine posebnom, koje sam često skrivala i zaklanjala od drugih ljudi, misleći kako sam ja fina pristojna i skromna. Ne, ne više.
Rad na sebi nije lagan
Rad na sebi je jedan proces koji može biti predivan, ali nikako nije lagan. Možda i postoji neka točka duhovnog razvoja do koje ja nisam došla, a u kojoj se sve s lakoćom mijenja i slaže, ali nekako vidim da ti i onda život dobaci malo žešću lopticu, čisto da se ne opustiš. Je, to je život. Jer sve što je predivno nije lako, ali je predivno. Ne znam shvaćate li o čemu pričam… Naprimjer, imati svoj biznis u kojem uživaš, s kojim živiš i dišeš i koji te ispunjava nije lako. Ali je predivno. Tako i sa osobnim razvojem.
Danas, kad je unutarnje nezadovoljstvo u većini ljudi strašno jako, na tržištu se nudi bezbroj knjiga, metoda i radionica. I ljudi se dijele na dvije vrste u tom smislu – one koji idu na sve i one koji ne idu na ništa. I jedni i drugi imaju istu situaciju. Neće im se ništa, ali baš ništa promijeniti. Da, tako crna ću biti. Neće se ništa promijeniti jer rad na sebi kao sintagma ima u sebi riječ RAD. I sve knjige, metode i seminari na ovom svijetu neće učiniti promjenu za tebe. Moraš djelovati – TI.
Predivno je čitati inspirativne citate, gutati knjige i družiti se na radionicama, ali na kraju svega, opet ostaneš ti, sama sa sobom i ako ne digneš guzu i ne počneš svjesno upoznavati sebe, nećeš postići apsolutno ništa. Na trenutak ćeš dobiti quick fix, imat ćeš osjećaj da si bolje, ali već za tjedan dana opet jado jadni i ne vidim izlaz. Dakle, draga moja, ulovi se posla.
Nemoj biti jedna od onih koje su pune izgovora. Meni to često govore – joj, a nemam ja vremena za pisanje dnevnika. Ajoj meni meditacija baš ne leži. Ajoj a kako ću se ja rano ustati. A joj a kako da ja nađem vremena za pisanje zahvalnosti. Nemam kad primjenjivati sve iz knjige jer zaspem strgana navečer čim uzmem knjigu u ruke. Ajoj, a djeca, a muž, a posao, a ovo, a ono. Draga moja, sestro slatka, uzmi onda te svoje isprike u svoje ruke i pogledaj istini u oči – to su samo isprike. Samo opravdanja za činjenicu da je nešto drugo u tvom životu uzelo prioritet pred tobom samom. I ne mogu ti pomoći ni ja, ni knjiga niti svi gurui ovog svijeta jer si odabrala ne pomoći sama sebi.
Odaberi jednu stvar koju ćeš raditi mjesec dana
Napravi si od tog „rada“ gušt. Ja svoje rituale radim uz prefinu kavicu koju si ujutro skuham. I onda me bar to digne ranije iz kreveta kad bi najradije spavala. Sjetim se da je to sat vremena u danu kad u miru pijem kavu, kad me nitko ne zove, ne vuče za rukav, ne traži, ne moli, ne pita. Sat vremena za mene. Za tebe to može biti neki fini doručak, čaj ili nešto od hrane što si možda ne dopuštaš kroz dan. Ili eterična ulja. Ili muzika u pozadini, svejedno. Neka to bude proces koji izaziva zadovoljstvo, a ne još jedna kruta obaveza koju moraš izvršiti.
Nije cilj da se svaki dan osjećaš super, već da upoznaš sebe u svim stanjima
Promjena UVIJEK dolazi iznutra. I nije cilj da se svaki dan osjećaš presretno, cilj je da upoznaš sebe. Jer, koliko se zapravo znaš? Cilj je da prihvatiš neprihvatljive dijelove sebe, cilj je da zavoliš one koje do sad nisi, da ih upoznaš, da vidiš čemu ti služe. Cilj nije da budeš uvijek sretna i duhovno prosvijetljena, cilj je da uživaš u procesu rada na sebi, da ti to postane dio rutine. Onda ćeš znati što je za tebe dobro, a što ne. Znat ćeš kako si pomoći kad si u lošijoj fazi. Znat ćeš što te dovodi u lošiju fazu. Ali moraš RADITI sestro slatka. Od učenja bez primjene ionako nikad nije bilo ništa.
Odaberi nešto. Moj prijedlog je pisanje dnevnika i meditacija. Ustani 20 minuta ranije. 10 minuta meditiraj, 10 minuta piši. I provjeri se za 10 dana.
Probudi se sestro slatka, ovo je tvoj život, ovo je tvoja osobnost, tvoje emocije, zaljubljuj se otkrivajući ih. I digni guzu!
Ideje za implementaciju. Konkretne. Tako sam ih dala i curama na radionici, o takvima pišem i takve sama primjenjujem:
- vođenje dnevnika misli i osjećaja
- dnevnik zahvalnosti
- razgovor s unutarnjim djetetom (što mi danas treba?)
- razgovor s unutarnjim savršenim roditeljem (pronalazak te neke mudrosti u sebi)
- meditacija (može i vođena ima ih bezbroj besplatnih na YOU TUBEU)
- vizualizacija (maštanje o stvarima koje želiš u životu)
- čitanje i primjena pročitanih vježbi u nekoj knjizi osobnog razvoja
