"Vjetar je prejak da se ne vratim tebi, al' ipak se borim, dušo, još gorim u sebi." (Adastra)
Ljudi su razumna, ali i osjećajna bića. Jedno bez drugoga ne ide. Ovaj konflikt između razuma i srca je najjači kada govorimo o ljubavnim odnosima. Zamisli situaciju u kojoj upoznaješ muškarca koji ti se jako svidi već pri prvom susretu. Lijepo ti je kraj te osobe, družite se, fizički ti je privlačna te se polako sve više i više zaljubljuješ. Nakon par tjedana ta ista osoba počinje mijenjati ponašanje.
Ne javlja ti se na pozive, dolazi kada njoj odgovara, počinje biti bezobrazna prema tebi, kao da to više nije ista osoba. Na površinu počinje izlaziti ponašanje koje na početku nisi mogla ili htjela vidjeti. I tako iz dana u dan.
Njegove riječi i djela se ne poklapaju, svjesna si da to nije odnos kakav uistinu želiš, ali nešto te ipak i dalje drži u tom odnosu te ne odlaziš. Ponekad do ove spoznaje dođeš kada si već u braku s takvom osobom ili nakon par godina veze. Sve je bilo vidljivo, no ipak na jednoj razini za osobu u toj situaciji nevidljivo.
Tada počinje borba u tebi. Sve činjenice pokazuju da moraš otići, maknuti se iz tog odnosa, no ipak ne možeš. Navečer čvrsto odlučiš da je gotovo i da više nećeš tako dalje, ali ujutro se sve mijenja. Opet se javljaš, opet opraštaš, misliš da će se osoba promijeniti ako pokušaš još samo jednom.
U ovakvim situacijama osoba nije svjesna da navečer isključuje postojanje srca (emocija) te da joj je stalo, a ujutro zanemari sve činjenice, odnosno razum. Odlaskom u krajnost, osjećaš stalno nezadovoljstvo te „zarobljenost“. Što god činila, ne možeš dalje dok to ne pustiš.
Srce osjeća, dok razum objašnjava
Da bi donijela ispravnu odluku vezano uz navedenu ljubavnu situaciju, potrebno je osvijestiti i čuti oba polariteta u sebi.
Kada staviš ruku na svoje srce, što bi ono reklo?
Kako se ono osjeća?
Osjeti ga malo, daj si vremena da uđeš u kontakt sa njime.
Što mu treba?
Što ono kaže kad se sjetiš osobe oko koje imaš konflikt u sebi?
Ovo iskustvo zna biti vrlo intenzivno kada zaista uđeš u kontakt s tim dijelom sebe. Najteže je priznati si da voliš osobu koja se na neki način loše ponaša prema tebi. To je osobama nezamislivo prihvatiti.
Kako mogu voljeti nekoga tko je takav prema meni?
Tvoje srce je odabralo tu osobu i tek kad si to priznaš, možeš ući u dublje osjećaje i lakše donijeti odluku. Kontakt sa srcem može donijeti duboke osjećaje povrijeđenosti, boli, tuge. Na taj način započinješ proces oplakivanja i suočavanja sa vlastitom boli. Mnogi ljudi zbog davnih iskustava povrijeđenosti, zatvore svoje srce te u ljubav ulaze samo razumom. Ali to ne može funkcionirati na duge staze. Otvaranjem srca prema nekome možeš biti povrijeđena i to je rizik u ljubavi. Razum nas čuva da to povrjeđivanje ne ode predaleko te da uzmete u obzir i realne činjenice.
„Iako te volim, to ne znači da ću ti dopustiti da se ovako ponašaš prema meni. To čak znači da ću unatoč ljubavi prema tebi, otići iz tog odnosa.“ Na ovaj način priznaješ postojanje srca i razuma u ljubavi.
Ne možeš pobjeći od osjećaja tuge kada shvatiš da voliš osobu koja je emocionalno ili na drugi način nedostupna te se loše ponaša prema tebi. U tom trenutku dolazi tvoj dio priče, ono što sama moraš proći bez obzira na drugu stranu. Nikoga ne možeš promijeniti osim sebe te na isti način nikoga ne možeš prisiliti da bude s tobom bez obzira koliko ga voljela. Taj dio je teško prihvatiš i tu osoba stvara najveći otpor.
„Ne želim plakati.“
„Suze mi neće ništa pomoći.“
Osobe koje su više kognitivne, nesvjesno negiraju emocije. Njima je to više poput nekog pojma koji se prorađuje također razumski. Na taj način je bol manja, ali se stalno vrtiš u krug. Granice razuma su ponavljanje istih misli, pitanja i nedoumica, a nakon toga je potrebno prepustiti riječ emocijama.
U ovakvim trenucima prisustvo drage prijateljice ili nekog drugog kome možeš iskreno reći kako se osjećaš, od neizmjerne je važnosti.
Tuga neće vječno trajati, ali ako ju potisneš te taj povrijeđeni dio ne zacijeli, može imati duboki utjecaj na tvoj daljnji život kao i odabir budućih partnera. Prihvaćanjem tuge, prihvaćaš emociju koja je dio tebe te ti je nužna za opravak.
Također u tom periodu odvajaš se od previše ljudi te se fokusiraš na svoje unutrašnje procese. Odlaskom u povremenu samoću te puštanjem osjećaja, lakše ćeš i pustiti/preboljeti osobu s kojom je stalna borba te jednostavno ne možeš dalje.
