Gotovo svatko ima onu jednu ljubav koje se sjeća dugo nakon prekida i gubitka svih veza s tom osobom. Čak i kad izgradimo novu vezu koja je zadovoljavajuća, stara ljubav s vremena na vrijeme izroni od nekud. To sjećanje može biti izazvano nekim predmetom, mirisom, zvukom...
Beskrajni izgovori za osobu koja nas je povrijedila
Ta osoba nam nikada neće postati strana, ona je poput savršeno udobnog doma za nas, naše skloniše, prirodno stanje, svemir, nešto ili netko koga oduvijek poznajemo. Ta osoba nam pričinjeva neizmjerno zadovoljstvo, ludost, ona je poput kutije koju držimo pored kreveta i koja zna sve naše tajne, slabosti i vrline. Iako silno želimo preboljeti tu osobu, nismo u stanju jer nas ona preplavljuje. To je poput bolesne psihološke igre kojoj nema kraja. Mi želimo očajnički tu ljubav zato jer nam ta osoba nikad nije uzvraćala istim intenzitetom. Nalazimo desetke opravdanja zašto nam ne uzvraća jednako, zašto nas je morala ostaviti, zašto se nije vratila natrag itd. Od opravdanja su gori izgovori koje smišljamo za tu osobu i to nam tako prokleto dobro ide.
Put do potpunog iscjeljenja
Možda ćemo se jednog dana prestati zavaravati ili točnije lagati si i prihvatiti da je ta osoba iznad nas. Možemo nastaviti tražiti izgovore i ići glavom kroz zid ili se suočiti s istinom. Suočavanje s istinom će boljeti, ali treba imati na umu da će i to proći, a ono što će ostati je toliko željeni duševni mir i čista savjest. To suočavanje može početi samo s jednom mišlju, a ta je da je ta osoba iznad nas. Možda se to dogodi tek u starijoj životnoj dobi, naprosto zazvoni alarm, mi shvatimo i samo se nasmiješimo toj ideji i nastavimo dalje. Dok ozdravljenje nije potpuno, trebamo predano raditi na sebi i čekati da nestane i posljednji ovisnički osjećaj.
