Psiha i seks 4800 prikaza 14. veljače 2014.

Razvest ću se, ali kad dijete odraste

Razvodjpg
1/2
Foto: Thinkstock
zdrava krava postala miss7zdrava.24sata.hr

Društvo je u posljednjih 20 godina doživjelo brojne promjene, a između ostalog pojavio se novi trend – osobe starije od 50 godina života razvode se, zaljubljuju u nekog drugog i vjenčaju s jednakim žarom kao i kada su bili mladi. Psihologinja i kognitivno-bihevioralna terapeutkinja Dragica Barbarić komentira trendove u zajedničkom životu i objašnjava kako kvalitetan razvod može biti dobar za dijete

Čekamo da dijete odraste, pa ćemo se rastati

U tradicionalnom Japanu također je uočen trend izrazito povećanog broja razvoda nakon 20 i više godina braka. Japanke kažu: ''Trpjela sam ga cijeli život. Sad su djeca otišla od kuće i ne želim ga više trpjeti!''

I podaci našeg Državnog zavoda za statistiku pokazuju da su prvi po broju razvoda parovi s 20 i više godina braka, a na drugom su mjestu oni s 10 do 14 godina bračnog staža. Čini se da većina parova ''čeka'' da djeca odrastu, odu od kuće, da bi se razveli. Tako ispada da su se ''žrtvovali'' za djecu čekajući da djeca odrastu. No čine li time doista dobro svojoj djeci? U društvu je vrlo rašireno vjerovanje da će svaki razvod sigurno naštetiti djeci. No, kao i obično, stvari nisu tako jednostavne. Ono što je sigurno točno je da je za zdrav psihofizički razvoj djeteta idealno rasti u cjelovitoj obitelji, ali samo ako u njoj vlada pozitivno ozračje.

Za to ozračje odgovoran je roditeljski par i njihov međusoban odnos. Svako dijete treba roditelje čiji je bračni odnos stabilan, ispunjen poštovanjem, ljubavlju i kvalitetnom komunikacijom. Drugim riječima, najviše ćete se pobrinuti za dobrobit svoje djece ako njegujete kvalitetan bračni ili partnerski odnos. Možete se beskonačno ''žrtvovati'' za djecu, trpjeti i ''nositi križ'' nemogućeg braka, ali kronično loš odnos među roditeljima i godinama nerješeni problemi stvaraju napeto i nezdravo okružje za rast djece.  Ako su vaša djeca gotovo cijelo svoje djetinjstvo svjedoci kronično loših odnosa i nerješenih problema među roditeljima, što će naučiti i koju će poruku dobiti? Mnogi od njih postat će skeptici s vjerovanjem da nema sretnih brakova i da je brak uglavnom neka neugoda i žrtva koju treba ''odraditi'' da bi se uklopili u društvo. Pogledaj samo koliko viceva i šala postoji na temu braka: ''baba rospija'' koja samo gnjavi i kvoca, te lijeni, neodgovorni muž koji samo gleda kako da što manje bude doma, da s društvom pije pivu i tu i tamo ''potroši nešto sa strane''. Kako se danas smanjuje pritisak da svi moramo ući u brak, sve se više mladih radije i ne odlučuje na brak jer pušu na hladno – naprosto ne žele prolaziti ono što su prolazili njihovi roditelji.

Drugi problem je što takva djeca ne dobiju nikakav model za život o tome kako trebaju izgledati kvalitetni ljudski odnosi, te kako se rješavaju problemi i međusobne razlike. Nezdrave obrasce ponašanja prenose nesvjesno i na ostale svoje odnose, a posebno na svoj brak i odnos prema djeci. I kao treće, napeto ozračje bez iskazivanja ljubavi, poštovanja, uz puno svađa, hladnoće, ''tihih misa'' nešto je što kod djece stvara kroničan stres – neka djeca zbog toga postanu napeta, bojažljiva, depresivna, a druga pak stvari okreću na van: postaju prkosna, agresivna i antisocijalna.

Kada je vrijeme za razvod?

Treba li onda na prve znakove lošeg bračnog odnosa srljati u razvod? Dakako da ne. Ako si imala roditelje koji nisu imali dobar brak, vrlo je vjerojatno da se barem dijelom ponašaš destruktivno i u svom braku. To ne znači da nećeš uspjeti, ali ćeš definitivno na svom braku morati poraditi i uložiti trud i vrijeme. A to se toliko isplati, jer kvalitetan partnerski odnos je nešto što najviše od svega doprinosi subjektivnom osjećaju sreće. A i za djecu je daleko važnije da njeguješ svoj odnos nego da im omogućiš bilo što drugo. Važnije je za dobrobit djece da npr. svaki vikend odvojiš nekoliko sati za njegovanje partnerskog odnosa nego da to isto vrijeme provedeš s djecom ili negdje ekstra radeći kako bi djeci mogla kupiti ovo i ono.

Bračne probleme i razmirice treba rješavati. Nije problem posvađati se pred djecom ako je svađa konstruktivna i vodi u rješavanje problema, a odnos dobar. Tako djecu učimo da su različita mišljenja i problemi sastavni dio života, ali da se daju rješavati uz međusobno poštovanje i ljubav. Ako vam to ne ide, zajedno s partnerom potraži stručnu pomoć, nabavi knjigu samopomoći. Samo nemoj dopustiti da se odnos jako uruši i da to traje dugo, jer ako se to dogodi, vrlo je teško vratiti brak na kolosijek. Ako ste pokušali učiniti sve što ste mogli, uključujući i stručnu pomoć, a do poboljšanja odnosa nikako ne dolazi, zašto je ipak bolje rastati se premda su djeca mala, nego čekati da odrastu i odu od kuće?

Dr. Ross Campbell, psihijatar koji je cijeli svoj radni vijek posvetio terapiji odnosa roditelja i djece, u svojoj knjizi ''Kako zaista voljeti svog tinejdžera'' komentira uočen trend da se roditelji rastavljaju najčešće kada odrasla djeca odu od kuće. On smatra da je jedna od najrazornijih stvari koje se mogu dogoditi adolescentu ubrzo nakon što napusti dom razdvajanje ili rastava roditelja. 'To je kao da se raspadnu temelji cijeloga njegova svijeta. Pa ipak zaprepašćujuće je koliko mnogo roditelja zapravo planira ostati zajedno zbog djece, ali čim napuste dom rastaviti se. To je neobično nerazumno. Ne samo da je time izmaknut tinejdžerov osnovni oslonac, nego se udarac dogodio upravo u vrijeme kad mu je potpora najpotrebnija – kad se pokušava prilagoditi novom životu. Ako je rastava neizbježna, mnogo je bolje da se dogodi puno prije nego adolescent napusti dom, tako da može proraditi prirodne osjećanje gubitka i žalovanja uz pomoć roditelja' kaže Campbell.

Zanimljivo je da je u cjelokupan njegov rad uklopljen kršćanski svjetonazor – i sam je aktivan vjernik i otac četvero odrasle djece – pa ipak ne podržava ideju da se u braku mora ostati ''zbog djece''. Djeca koja odrastu uz loš brak roditelja smatraju da je takav brak normalan. Kada uđu u vlastiti brak, moguće je da počnu primjenjivati iste destruktivne obrasce čim prođe vrijeme zanesenosti. Ako se u tom trenutku raspadne i brak njihovih roditelja, nije teško shvatiti da im se ruši cijeli svijet i javlja strah za vlastiti brak. Oni konstruktivniji će to iskoristiti kao pozitivan poticaj da počnu raditi i na osobnom rastu i na razvoju svog braka, ali neki to neće biti u stanju, pa će i u sljedećim svojim odnosima ponavljati iste greške.

Osvećivanje partneru preko djece

Je li rastava nešto što će nužno loše utjecati na djecu? Sve ovisi kako teče proces razvoda i dobivaju li djeca mogućnost proraditi svoje prirodne osjećaje tuge, ljutnje, krivnje i tjeskobe. Kada se govori o lošim posljedicama razvoda za djecu u prvom redu se misli na one dramatične razvode koji pustoše sve uključene u proces. Pri tomu su najštetnija ponašanja: govoriti djetetu sustavno protiv drugog roditelja, nikad mu ne govoriti dobre stvari o njemu, okretati ga protiv njega, onemogućivati ili smanjivati kontakt s drugim roditeljem koji nije dobio skrbništvo i općenito pretvarati dijete u saveznika u borbi protiv bivšeg partnera.

Koliko takve igre mogu za dijete biti opasne prikazao je R. Warshak u knjizi ''Otrov razvoda''. Često i vrlo razorno ponašanje je osvećivati se bivšem partneru tako da mu se uskraćuje kontakt s djecom. Ne osvećujemo se time partneru, nego djeci. Sudsku preporuku o viđanju drugog roditelja treba shvatiti samo kao nužan minimum, a idealno bi bilo da djeca viđaju oba roditelja svaki dan, da i preko tjedna prespavaju kod roditelja koji nema skrbništvo.

Tuga je prirodni dio procesa

Proces razvoda bit će bolan za dijete – no tugovanja i frustracije su normalan dio života i ako dijete taj proces prođe na pravilan način, neće trpjeti nikakve štetne posljedice zbog razvoda. Postoje brojne knjige i publikacije kako se ponašati s djecom prije, tijekom i poslije razvoda. Tema je preširoka da bismo ju prikazali unutar ovog članka. Najvažnije je da poslije razvoda počnemo raditi na svom psihološkom razvoju i da gradimo bolji život. Tako šaljemo djetetu poruku: 'Nisam na vrijeme znala/mogla spasiti svoj brak, pogrešivo sam ljudsko biće, ali iz toga želim nešto naučiti i krenuti dalje u bolji život. Ne pristajem na loš život, nego preuzimam odgovornost poboljšati ga. Odbijam biti žrtva i preuzimam aktivan pristup životu.'

Ako ćeš nakon rastave ući u novu vezu, jako je važno educirati se kako bi znala izgraditi kvalitetnu vezu. Ako to ne učiniš, možeš ponoviti iste greške. Nov partner, ako se postupno i pravilno uvodi u djetetov život, može predstavljati obogaćenje i još jednu dobronamjernu odraslu osobu u njegovom životu, ali čija uloga nipošto nije roditeljska.

Kvalitetan razvod može biti dobar za dijete

Zapravo, razvod koji je kvalitetno odrađen može za dijete biti početak boljeg života, mirnijeg, bez svakodnevne napetosti. Ako se nakon prvotne krize zbog razvoda doista pobrinemo za vlastiti psihološki razvoj, djeca će profitirati i neće trpjeti daljnje traume. Naravno, prije odluke o razvodu, trebamo biti sigurni da smo učinili sve što je u našoj moći da brak učinimo kvalitetnim. Ali na manje od toga ne smijemo pristajati, ni zbog sebe, ni zbog djece.

Komentari 0

Komentiraj, znaš da želiš!

Za komentiranje je potrebno prijaviti se. Nemaš korisnički račun? Registracija je brza i jednostavna, registriraj se i uključi se u raspravu.