Može li i moje tijelo biti sretno tijelo? I kako uopće zamišljam sretno tijelo? Je li to tijelo koje je u određenim okvirima (visini, kilaži i centimetrima) ili tijelo koje je životno, spontano, radosno i jednostavno - sretno?
Ponekad svoja tijela uzimamo zdravo za gotovo. Ili ih uopće ne doživljavamo. A često tijelo proglasimo glavnim krivcem za svu našu patnju pa krenemo u beskonačnu borbu s njim kroz cikluse dijeta i gladovanja koji u konačnici donesu osjećaj bespomoćnosti i nevrijednosti, sram, krivnju i razočarenje.
A što ako naša tijela nisu "samo" tijela?
Što ako su naša tijela naš primarni dom? Dolaskom na ovaj svijet, prvi dom koji smo imali je bilo upravo tijelo. I prvi kontakt koji smo imali bio je s drugim tijelom. I što ako je naše tijelo uvijek tu? Postojani dom kojem se možemo vratiti kada nema ničeg drugog? Ako su naše noge, ruke, bedra, trbuh, leđa, kralježnica, naše srce dijelovi nas koji su uvijek tu. Tu uz nas i za nas. Samo naši. Baš takvi kakvi jesu, stvoreni samo za nas.
I što ako je uloga našeg tijela puno više od toga da bude „samo“ tijelo. Ako je ono naš najmoćniji alat za kreaciju vlastitog života? Naše najupornije vozilo kojim idemo kroz život? Naš medij kojim osjećamo sve osjećaje? Naše najsigurnije sklonište? Naš resurs kojem se uvijek možemo vratiti.
Beskućnici u vlastitom tijelu
Često, u krugovima borbe s vlastitim tijelom, ono samo, umjesto toplog doma postaje naš glavni neprijatelj. A nije lako živjeti kada se ne osjećamo dobrodošli u svom vlastitom domu. Kada se odvojimo od njega. I izgubimo. Izgubivši kontakt s vlastitim tijelom postajemo stranci samima sebi. I tumaramo svijetom pomalo izgubljeni. Beskućnici u vlastitom tijelu. Koristeći to svoje tijelo, ali potpuno odvojeni od njega.
Cilj programa "PING, siguran put do sretnog tijela" je kroz 8 radionica dodirnuti sve teme koje nam stoje kao prepreka na putu povratka u svoje tijelo. Kroz istraživanje ćemo se ponovno povezati s njim te ga naučiti koristiti kao vlastiti centar. Tek kada smo "u njemu" i dobro "s njim" možemo istinski osjećati život. Spontanost. Radost. Užitak. Kontakt sa sobom i drugima.
Teme koje ćemo obrađivati kroz 8 susreta su:
- kontakt sa sobom, svojim emocijama
- ·pokret, dah, glas
- nošenje s tjeskobom, frustracijom, streso
- mijenjanje osjećaja krivnje, srama, bespomoćnosti
- osvještavanje i izražavanje vlastitih potreba i granica
- rad s unutrnjim promatračem
- rad s unutrašnjim kritičarom
- osvještavanje vlastitog sabotera
- rad s ljutnjom, ekspresija emocija
- mijenjanje crno-bijele perspektive
- otvaranje srca
Termini održavanja radionica su:
1. Fizička i emocionalna glad - 19.11.2016.
2. Da li sam dobra ili loša? - 10.12.2016.
3. Što želim, a što ne? (i kakve veze kontrola ima s tim) - 21.1.2017.
4. Od frustracije do ugode - 18.2.2017.
5. Moj najgori kritičar (Ja) - 4.3.2017.
6. Odustati ili ne odustati, pitanje je sad - 8.4.2017.
7. Usamljeno dijete - 6.5.2017.
8. I kamo dalje? - 3.6.2017.
Satnica: od 10.00 do 14.00 sati; Mjesto održavanja: CORS, Slavonska 3, Zagreb
Cijena pojedinačne radionice: 300 kn, 250 kn za studente i nezaposlene.
Moguće je doći na svaku radionicu pojedinačno, a ako upišeš cijeli ciklus, dobivaš jednu radionicu kao poklon.Broj mjesta na radionicama je ograničen na 20.Za sudjelovanje nije potrebno prethodno iskustvo. Dobrodošli su svi koji žele istražiti svoj odnos prema hrani, tijelu i emocijama.
Voditeljice: Renata Đurić i Ana Katarina Sansević, integrativne tjelesno-orijentirane terapeutkinje, obje s vlastitim životnim iskustvom poremećaja hranjenja
Više o nama možete pročitati na:
www.tihrem.net
www.svjesno-zivljenje.hr
Prijave primamo na:
ana.the.katarina@gmail.com, 091 365 3250
renata.djuric@gmail.com, 091 784 8800
Način rada: integrativna tjelesno orijentirana terapija
Psihodinamički rad s tijelom je metoda u kojoj isključujemo glavu i uključujemo srce. Radeći s tijelom dolazimo do dubljih slojeva sebe i osvještavamo što nas točno sprečava da živimo ispunjen život. Kroz taj rad učimo alate kojima si pomažemo da to što smo osvijestili i promijenimo. Da iscijelimo svoje srce, svoje tijelo, svoje cjelokupno biće i kreiramo svoj život s jednog sretnijeg mjesta. Mjesta na kojem volimo sebe.
Osnovna razlika između klasične psihoterapije i integrativne tjelesno orijentirane terapije je u tome što u ovoj drugoj uključujemo tijelo i ono nam služi kao vrata ka vlastitim emocijama. Spuštajući pažnju na tijelo i blokade u njemu (koje se manifestiraju kao nelagoda, grč mišića, bol...) osvještavamo emocije koje se u nama podižu u raznim situacijama. Upoznajemo se s njima i kroz iskustvene vježbe na radionicama učimo ih izražavati na načine koji su zdraviji i ljekovitiji za nas.
