Psiha i seks 3580 prikaza 02. travnja 2012.

Moj prvi put, dvaput

Seks-Par-Ljubav1
1/2
Foto: Thinkstock
zdrava krava postala miss7zdrava.24sata.hr

Nisam tražila ljubav, iako sam Bog zna da sam je trebala. Tražila sam sebe. Toliko sam malo znala o seksu da sam zamišljala kako sam ga doživjela mnogo prije nego što doista jesam, piše Ariel Levy, jedna od autorica knjige ''Začin mog života'', koja u svojem eseju opisuje prvo pravo seksualno iskustvo te po čemu ga pamti

U knjizi ''Začin mog života'' u izdanju Planetopije, svjetski poznata spisateljica Erica Jong zajedno s 28 priznatih autorica kroz formu eseja, priča i stripova progovara o važnosti seksa u životu svake žene te ostvarivanju seksualne slobode bez srama. Donosimo ti esej od Ariel Levy, a a tijekom narednih mjeseci možeš očekivati i druge eseje iz knjige.

Sat je otkucavao

S četrnaest godina odlučila sam da je vrijeme da izgubim nevinost. Oduvijek sam ranije sazrijevala. Kao jedinica većinu sam djetinjstva provela s odraslima tako da sam i zvučala odraslo. U ranoj sam se mladosti već toliko naviknula da mi govore da sam zrela, pa mi se učinilo očitim da se taj test mora položiti što ranije kako bih sačuvala svoj identitet. Zanimao me seks. Ali na prvom je mjestu bila reputacija koju je trebalo njegovati. (Bila sam, zapravo, jedina zainteresirana za tu reputaciju.)

Prvi – i jedini dojmljiv – pokazatelj moje prerane zrelosti bilo je uporno traženje da još u vrtiću naučim čitati. Voljela sam govor i riječi, i od onog trenutka kad sam ih mogla zapisati, bila sam korak bliže tomu da postanem ja. Prednost rječitog djeteta jest što odrasli često misle da je pametno, no djeca imaju drugu riječ za takvu osobu: štreber.

Prolazeći kroz pubertet (rano), uočila sam kako je iznimno važno da svoju usredotočenost na ono što će zadiviti moje roditelje i učitelje preusmjerim na ponašanje koje će se učiniti kulerskim mojim vršnjacima. Počela sam neprestano govoriti fakat. Pušila sam travu s dvanaest. Gutala LSD s trinaest. Gubitak nevinosti bio je sljedeći logičan korak.

Te stvari nisu nužno bile zabavne. Pa, zapravo, trava je bila super – osim ako ovo sad čitaš i imaš dvanaest godina, u tom je slučaju bila užasna. Ali LSD je bio klasičan loš trip za koji sam mislila da čujem mrtvace kako dišu. Sa seksom, kao i s drogom, moje zanimanje za samu stvar bilo je mnogo slabiji motivator od snažne želje da se preobrazim iz sićušne bezveznjače u Janis Joplin. Imala sam osjećaj kao da mi je to posao. Morala sam raditi stvari zbog kojih će ljudima pasti čeljust. Nikomu neće pasti čeljust kad čuje da je petnaestgodišnjakinja ili šesnaestgodišnjakinja izgubila nevinost. Sat je otkucavao.

Posljednji trag djetinjstva

S četrnaest godina imala sam predivnog dečka u kojeg sam bila totalno zatreskana. Josh je imao tamnoplave oči i dugu, kovrčavu tamnosmeđu kosu, prošaranu (prerano!) sijedima. Sjedio je na stepenicama ispred naše škole s ostalim dečkima koji su pušili cigarete i, katkad, džointove u grmlju. I njegovi i moji roditelji polako su se, ali sigurno razilazili, i Josh i ja očajnički smo željeli pokazati našu neovisnost o njima paradoksalno oponašajući oblike pobune kojima su nas upravo oni naučili. Slušali smo Neila Younga i Boba Dylana. Nosili smo bojanu odjeću. Čitali smo Na cesti i Proroka.

Kad smo Josh i ja počeli hodati, osjećala sam se spašenom od svoje izoliranosti, nekulerstva i obitelji. Nisam uopće uočila da zamisli za svoju odjeću crpim iz fotografija svoje majke iz vremena kad je djelovala sretnom što je s mojim ocem.

Josh i ja bili smo nezaustavljivi u potrazi za modnim dodacima i iskustvima nadahnutim 1960-ima, ali bili smo plahi kad se radilo o seksu. U trenucima kad bismo se zatekli sami u spavaćim sobama ili na kaučima, naša bi se razmetljivost raspršila i opet bismo postali djeca, ne baš sigurna što se očekuje od nas. Nismo u sebi imali požude koja bi nas vodila. Bili smo jedno drugom privlačni, ali bili smo tako mladi da nijedno od nas nikad dotad nije osjetilo erotsku želju.

Nije seks bio ono što sam silno željela, nego gubitak nevinosti, posljednji trag djetinjstva provedenog vjerujući odraslima, poštujući ih i tražeći njihovo odobrenje. Josh je, znala sam, bio jednako zbunjen kao i ja po pitanju što to znači. Nikad to nisam spomenula. To je sve što smo mogli učiniti kako bismo odmaknuli dalje od maženja.

Kad mi je Josh slomio srce, nisam žalila što sam s njim izgubila nevinost, nego što nisam. Ako sam već trebala biti ostavljena, htjela sam se barem utješiti mogućnošću hvalisanja da sam isprobala seks. I tako sam, s petnaest, počela odlaziti u barove s grupom djevojaka koje su pohađale katoličku školu na Manhattanu i znale nabaviti lažnu osobnu. Obilazile bismo bijedne lokale u East Villageu, pile u njima pivo, slušale užasne bendove i očijukale s odraslim muškarcima.

Jednom sam dala broj – ili, bolje rečeno, mamin broj – crnokosom basistu koji je imao dvadeset sedam godina. Ne sjećam se je li me odveo na večeru ili slušati glazbu, ali sam sigurna da sam morala biti kod kuće u jedanaest, i da nam je razgovor bio ukočen i suhoparan. Vidjela sam ga samo jedanput. Zadivile su me njegove godine i pomisao kako bi bilo šokantno kad bih ljudima rekla da mi je dečko, no čak je i meni bilo jasno da to nije dovoljno materijala za vezu.

Sa i bez emocija

Upoznala sam drugog dečka koji je bio zabavan i studirao je film na NYU. Imao je dvadeset dvije godine i stančić u Aleji Great Jones, i mislila sam da bi mogao biti prikladan dečko, ili barem prikladan razdjevičitelj. Bio je stariji, već je to radio i, tako sam čula, svi muškarci neprestano žude za seksom, tako da ne bi trebalo biti teško zainteresirati ga za moj projekt. Bilo je teže nego što sam mislila. Rado se ljubio i drpao, no na moje iznenađenje i zgražanje, bilo mu je jako neugodno upustiti se u spolni odnos kad sam priznala – najblaziranije što sam mogla – da bi mi bilo prvi put.

Moguće je da je mladiću negdje u primozgu odzvanjao pojam "spolni odnos s maloljetnicom". Ili, možda su ga otac ili majka upozorili da se djevojke vežu za svojeg prvog ljubavnika – razbiješ li, moraš platiti, ili nešto slično. No njegovo oklijevanje nije bilo doraslo mojoj romantičnoj poeziji: rekla sam mu da se ne mora bojati da ću se zaljubiti u njega, te ako on ne želi spavati sa mnom, naći ću nekog tko hoće.

I na kraju smo se sporazumjeli. Pristao je spavati sa mnom i, koliko sam tad mogla procijeniti, pokazao se dobrim. No doživljaj je bio toliko razočaravajući, toliko lišen blaženih, bolnih i snažnih emocija koje su mi obećali, da sam se pitala što je sa svima da snošaju pripisuju toliko značenje. No bila sam ushićena što sam to odvalila. Imala sam petnaest godina i izgubila nevinost prije svih, iako malo prekasno po svojim mjerilima. Barem sam tako mislila.

Sljedeću sam godinu svakom tko me pitao govorila da više nisam djevica. Imala sam spolni odnos, odradila sam drogu, roditelji su mi bili pred rastavom – nisam bila popularna, ali nije se moglo reći da sam dobrica. A onda sam, ljeto prije nego što sam navršila sedamnaest, otišla raditi u kuhinju hipijevskog dječjeg kampa. Svako sam jutro rano ustajala i postavljala stol s vrućim kakaom; svaku sam večer podizala stolce na stolove i prala pod blagovaonice. U kolovozu sam dobila tri slobodna dana i jedna savjetnica i ja sjele smo u njezin razlupan auto i vozile se kroz gusti ljetni zrak od New Hampshirea do Cape Coda.

Dečko joj je bio u Princetownu i stanovao u prikolici koju je parkirao u šumi nedaleko od grada. Sjedile smo s njim na Trgovačkoj ulici dok je svirao za novac, a poslije smo se na plaži pržili na popodnevnom suncu. Kad bi pala noć, odlazile smo s njim u trgovinu koja se zvala Firehouse Leather i družile se s njegovim prijateljima koji su turistima prodavali remenje i mokasine. Jedan od njih bio je visok momak imenom Austin, kose boje pijeska svezane u konjski rep. Primijetila sam da me dosta gleda, i nisam htjela da prestane. Kad smo prijatelji i ja odlazili, okrenula sam se i uhvatila ga kako zuri u mene, zbog čega smo se oboje nasmijali.

U potrazi za sobom

Tu smo noć na plaži zapalili krijes. Sjedila sam na dinama s prijateljicom, njezinim dečkom i osobljem Firehouse Leathera, pila pivo i gledala kišu meteora kako se iskri u tami nad nama. Ne sjećam se o čemu smo razgovarali, ali nije ni bilo bitno. Svima nam je bilo jasno da je trenutak poseban, da ćemo ga pamtiti i da ta noć može završiti samo na jedan način: moja će se prijateljica vratiti u šumu, a ja ću se s Austinom u zoru spustiti niz Trgovačku ulicu i otići s njim u krevet.

Kad smo imali spolni odnos, postalo mi je jasno da, zapravo, nikad prije nisam imala spolni odnos. Ono što se dogodilo na futonu u Aleji Great Jones bio je propao pokušaj, mladić s NYU-a nije obavio posao do kraja.

Ovo je sad bilo nešto drugo. Bilo je neugodno, pa onda ugodno, ali ponajprije drukčije. Bilo je drukčije od mučne usamljenosti u srednjoj školi, i od potresnih cikličkih svađa s roditeljima koje su se pretvorile u rutinu. Nije bilo dosadno, i nije bilo nekomplicirano, i nije bilo poput uzimanja LSD-a. Bilo je to nešto što je bilo bolje raditi nego razgovarati o tome. Bila su to vrata prema jednom drugom mjestu, drugom načinu postojanja koji nije imao veze s jezikom. Trebalo mi je mnogo, mnogo godina da shvatim što želim od toga, ali bilo mi je tako drago što postoji.

Austin mi je pisao dugačka pisma koja sam čitala uz jezero u kampu – mislim da još imam jedno negdje u kutiji za šešire. Vidjela sam ga mnogo puta tijekom godina kad bih otišla u obilazak koledža koji je pohađao u Massachusettsu, i kad bih se ljeti vikendima vraćala u Provincetown u svojim dvadesetima. Povremeno smo spavali zajedno, ako smo oboje bili slobodni, a povremeno i kad nismo bili, sve dok s vremenom oboje nismo odrasli i došli u dob kad prestaneš željeti da si stariji i iskusniji i počneš željeti da si opet mlad.

Ali mogao je biti bilo tko umjesto njega. Nisam tražila ljubav, iako sam Bog zna da sam je trebala. Tražila sam sebe. Toliko sam malo znala o seksu da sam zamišljala kako sam ga doživjela mnogo prije nego što doista jesam. Ali znala sam da je seks način otkrivanja i prenošenja sebe. Mislim da sam u tome imala pravo.

Komentari 0

Komentiraj, znaš da želiš!

Za komentiranje je potrebno prijaviti se. Nemaš korisnički račun? Registracija je brza i jednostavna, registriraj se i uključi se u raspravu.