Naša prosudba privlačnosti tuđeg lica je automatska i snažno utječe na procjenu drugih obilježja promatrane osobe: njenu zavodljivost, zdravlje, pouzdanost, dobrotu. Neke su od tih procjena pogrešne, ali im teško odolijevamo. Snaga privlačnosti lica nadjačava sve druge pokazatelje
U istraživanju na Pensilvanijskom sveučilištu, neuroznanstvenici Ingrid Olson i Christy Marshuetz tražili su od dobrovoljaca da prosude ljepotu lica koja su im prikazana na ekranu. Međutim, svako od 80 lica prikazano im je u trajanju od samo 1,3 stotinke sekunde! Toliko kratko, da su ispitanici tvrdili da nisu ništa vidjeli. Ipak, istraživači su ih molili da ipak dadu ocjenu od jedan do deset za svako lice koje im je proletjelo pred očima. Ispitanici su udovoljili, uz napomenu da će njihove ocjene biti puko nagađanje, jer "ništa nisu vidjeli". Iznenađenje: iako su vjerovali da samo nagađaju o privlačnosti lica prikazanih na 1,3 stotinke, njihove su se ocjene globalno podudarale s ocjenama koje su licima dodijelili drugi dobrovoljci, koji su ih temeljito promatrali i ocjenjivali!
Za prosudbu nam je dovoljno samo 1,3 stotinke!
Dakle, samo je 1,3 stotinke dovoljno da zaključimo je li neko lice privlačno ili ne! A iz tog zaključka izviru i mnoge druge prosudbe o osobi, neke točne, neke ne. Primjerice, iz simetričnosti i crta lica možemo ispravno zaključiti koliki je nečiji libido i koliko je netko sklon kratkim seksualnim vezama. Veća simetrija i tip lica označuje više spolnih hormona, a oni ukazuju na veći spolni potencijal i niži stupanj vjernosti.
No, zaključujemo li - kao što čini većina - da ljepša lica označavaju veću dobrotu, tu se varamo. Nema dokaza da bi ljudi privlačnijih lica bili kvalitetnije osobe. No budući da volimo biti u društvu onih koji nam se sviđaju i pridobiti njihovu pažnju, i nesvjesno im češće opraštamo i pripisujemo im nezasluženo povoljne osobine.
Zdraviji zbog gena ili okoline?
Što se tiče zdravlja, uvriježeno je mišljenje da veća simetričnost lica odaje bolje gene. To je također dvojbeno: i ljudi dobrih gena mogu razviti manje simetrično lice ako su u djetinjstvu ili još u utrobi bili izloženi patogenima ili jakom stresu. Ispravnije je zaključiti da simetrija odaje dobro zdravlje, bilo ono urođeno ili stečeno.
Ipak, ni to nije cijela istina: ljudi simetričnijih lica i tijela mogu biti zdraviji zato što su pošteđeni stresa kojemu su izloženi manje privlačni pojedinci. Budući da - prema brojnim istraživanjima - okolina na svaki način favorizira dopadljive, a zakida manje privlačne, dobro je zdravlje često posljedica lagodnijeg i manje stresnog života koji vode zgodni ljudi.
Ako simetrija ne označava nužno dobre gene i urođeno zdravlje, zbog čega onda gotovo svi više volimo lica poput onih s antičkih kipova od lica s Picassovih platna? Odgovor je možda vrlo banalan: zato što je našem mozgu mnogo lakše "obrađivati" simetrične od asimetričnih likova! Simetričnost je jednostavnija i njeno nam promatranje troši manje energije te je stoga doživljavamo ugodnijom i poželjnijom.
