Donosimo intimno pismo čitateljice. Taj dan sam se uređivala više i duže nego inače, gledala se u svaki izlog. Ušetala sam u prepunu prostoriju ljudi, tražeći tebe. Znala sam da ćeš biti tamo, te sam istovremeno bila nervozna i uzbuđena.
Tada si ti ušetao, oči su nam se srele, ali nisi bio sam.
Pokušala sam ne buljiti, ali sam vidjela kako tvoja ruka uzima njezinu dok joj pokazuješ put.
Osmijeh na mom licu pretvorio se u slomljeno srce.
Nakon čudnog upoznavanja i tvog pogleda u stranu, sve je bilo rečeno.
Gledala sam dolje dok su mi sve lađe potonule. To je pisalo na mom licu.
Znala sam da to znaš.
Izbjegavali smo se, a ja sam bila sama.
Mrzila sam njezino prisustvo i njezinu ruku u tvojoj, preispitivala sam sebe.
Pitanja su mi nekontrolirano prolazila kroz glavu.
Je li ona ljepša? Je li pametnija? Uspješnija? Zabavnija? Zar ti ja nisam bila dovoljna?
Pravila sam se da me ništa ne smeta, smijala se i sudjelovala u razgovoru.
Bila sam snažnija nego što sam željela biti.
Išla sam sama te večeri doma, makar nisam morala.
On me pitao želim li da me otprati do kuće.
Ali radije sam bila sama nego da netko pokušava popuniti prazninu koju si ostavio. Istina je da bih odabrala tebe da si ti te večeri odabrao mene.
