Mnogi ljudi žude za bliskim odnosom i ulaze u veze da ne bi bili usamljeni. No, prisustvo partnera ne stvara imunitet protiv usamljenosti. Jedan ili oba partnera mogu se povući u sebe i onemogućiti emocionalno povezivanje. Psihologinja Ljubica Uvodić Vranić otkriva kako prepoznati da u vezi postoji ozbiljan problem.
ZK: Kako se može razlikovati kad jedan od partnera uistinu osjeća usamljenost u vezi, od činjenice da taj partner traži "nerazumno" puno pažnje?
Sve potrebe, pa tako i potrebe koje se javljaju u vezama su individualne. Međutim, postoje simbiotičke veze u kojima partneri ili jedan od partnera traži ogromnu količinu pažnje i stalno prisustvo druge osobe. Tu se radi o nezrelim osobama koje su nesamostalne, nemaju svoje hobije i interese. Zreo odnos je onaj u kojem partneri rade stvari zajedno, ali i odvojeno i pritom se ne osjećaju ugroženo.
ZK: Neki muškarci nemaju hrabrasti prekinuti vezu pa se udalje od partnerice u nadi da će ona radi toga prekinuti odnos. Postoji li način da se prepozna takvo udaljavanje od udaljavanja koje nastane zbog nekog problema, pa postane nesvjesno?
Zaljubljenost polako prelazi u ljabav i sasvim je normalno da partneri nakon prvog zanosa ne provode toliko puno zajedničkog vremena kao na početku. Ali kad jedan od partnera ima potrebu da rođendan, Novu godinu ili neke druge važne datume provodi sam ili s nekim drugim, a ne s partnericom onda je jasno o čemu se tu radi.
ZK: Može li se osjećaj usamljenosti u vezi nadići ili je to jasan znak da je ljubav nestala?
Dobro je napraviti usporedbu, primjerice nestaje li osjećaj usamljenosti kad si s bliskom prijateljicom ili nekom drugom dragom osobom, a ponovno se javlja kad si s partnerom. Intima se često pripisuje isključivo seksualnim odnosima, ali pod intimom se podrazumijeva dijeljenje misli i osjećaja s partnerom koje s nijednom drugom osobom ne možeš podijeliti. Ako toga više nema među partnerima onda je jasno da dolazi do usamljenosti i smisao veze se dovodi u pitanje.
