U koga se zaljubljujemo nepredvidljivo je - ali ovih 7 činjenica presudno utječe na to zaljubimo li se možda nenamjerno ili se možemo zaljubiti u nekoga koga ne smatramo privlačnim...
Kako se zapravo zaljubljujemo i zašto? Možeš li odabrati u koga ćeš se zaljubiti? Većina ljudi vjeruje da ljubav jednostavno „uleti“, a ti praktički nemaš šanse i nemaš utjecaja na to u koga se zaljubljuješ. Međutim, stručnjaci i terapeuti koji savjetuju ljude vide stvari malo drugačije. Tvrde kako veze nisu baš tako jednostavne – i zato volimo uvijek iznova raditi iste „pogreške“.
Nenamjerno zaljubljena ili ne biti zaljubljena u savršenog muškarca?
Moraš znati ovih sedam činjenica ako želiš razumjeti zašto i kako se zaljubljuješ - i kako na to možeš pozitivno utjecati...
1. Ako se želiš zaljubiti - moraš vjerovati u ljubav
Izvrstan je engleski izraz „falling in love“, jer nekako sugerira da „upadnemo“ u ljubav - lijepa ideja. Ali, ono što je najvažnije: kako bi se to dogodilo, treba vjerovati u ljubav. Tko traži krivicu za neuspjele veze ili odbijanje isključivo u drugima, traži na pogrešnom mjestu. Naravno, u početku je zavodljivo misliti da su drugi jednostavno glupi i zlobni – ali, to dovodi do toga da postanemo ogorčeni, gubimo vjeru u ljubav i u osnovi odbijamo ljude od kojih želimo biti prihvaćeni. To ne može funkcionirati.
2. Zaljubljujemo se u ljude za koje vjerujemo da mogu zadovoljiti naše potrebe
Mnogi ljudi žele - svjesno ili nesvjesno - iskusiti u vezi sve za čim su čeznuli od djetinjstva. Vrlo često o tome i ne znamo puno - često prepoznajemo svoje potrebe tek kad netko stane ispred nas i „probudi“ ih u nama. Često se želi zadovoljiti što više potreba za vezom i na taj način činimo potencijalnog partnera odgovornim da se osjećamo voljenima, cijenjenima, željenima, zbrinutima, prihvaćenima. To je za tu osobu gotovo uvijek previše. I vrlo često očekujemo od partnera da napravi nešto za što ni same za sebe nismo spremne: da nas voli i prihvaća onakvima kakve jesmo. Ne moraš uvijek smatrati da si „super naj“ - ali ako se uspiješ pomiriti sama sa sobom, umjesto da se neprestano grčiš sa sobom, znatno poboljšavaš šanse da se drugima svidiš i više ne trebaš partnera da te žali i potvrđuje tvoje loše samopoštovanje.
3. Sigurnost pronalazimo samo u sebi i ljubav se ne može kontrolirati
Otprilike 90 posto vremena trčimo na „autopilotu“. To znači sljedeće: jedva nam je jasno ono što radimo, trebamo ili želimo, a osobito zašto to radimo ili trebamo. Na primjer, mnogi ljudi žele osjećaj sigurnosti – ali, nažalost, ništa zapravo nije sigurno, a osobito nije kad se tiče osjećaja druge osobe. Dakle, ako sigurnost tražimo „negdje vani“ ili s drugom osobom, teško da ćemo je moći pronaći i stalno ćemo pokušavati kontrolirati što nam se događa. Međutim, ako smo uvijek u pokretu u „načinu zaštite i upravljanja“, teško da ćemo moći doživjeti pustolovinu koja obećava ljubav pa čak i susret s drugom osobom. Onog trenutka kada osjetimo strah ili trebamo kontrolu, riskiramo da pustimo ljubav da raste.
4. Nesvjesno ponovno insceniramo neriješene sukobe iz djetinjstva
Ovo je vjerojatno jedna od najvažnijih činjenica koju treba znati o ljubavi i vezi: neobjašnjiva privlačnost određenih ljudi uglavnom se može objasniti činjenicom da odabiremo ljude koji zrače određenim potencijalom. Svi u sebi nosimo neobjašnjive emocionalne sukobe, odnosno traume - situacije s kojima smo bile preplavljene kao djeca i nismo ih mogle razumjeti utonuli su našu podsvijest, ali i dalje žive u nama i čeznu za iskupljenjem. Međutim, najčešće - jer toga nismo svjesne - ne prepoznajemo da trenutno izvodimo kazališnu predstavu s našim partnerom: svatko tko je u djetinjstvu jako patio od činjenice da jedan roditelj nije mogao stvarno izraziti svoju ljubav, također će kao odrasla osoba i dalje birati partnera koji to također ne može.
Svatko tko je u djetinjstvu imao osjećaj da njegovi roditelji preferiraju braću i sestre istog spola, često će se naći u vezama gdje partner odjednom više voli nekoga drugog - možda te čak i redovito vara. I tako dalje ... Spas leži u prepoznavanju neriješenog sukoba u nama i razjašnjavanju istoga sa sobom i s „ljudima koji su ga izvorno pokrenuli“. Ako prepoznamo sukob ili traumatično iskustvo, dešifriramo ga pa nam - na primjer, riješimo opraštanjem ili razumijevanjem - više neće trebati partner koji će nam ponovno „odglumiti“ ovu situaciju.
5. Nije stvar isključivo o dobrim osjećajima
Mnogi u vezi žele „dijeliti dobre stvari u životu“ ili „zasnovati obitelj“ te prije svega: „biti sretan“. Ali, u vezi nisi automatski sretna - i upravo o tome nije riječ: čak i ako je partner netko s kime imaš puno zajedničkih stvari, često se smijete, pomažete i nadopunjujete - dugoročno je i taj partner ta osoba s kojom se svađaš, s kim se osjećaš neshvaćeno i koja ti strahovito ide na živce. A upravo je to ono čemu partnerstvo služi. Nisu bitni samo dobri osjećaji: partner je osoba koja najbolje pronalazi naša bolna mjesta i „stimulira“ ih. Nije partner taj koji bi to trebao prestati raditi - on je taj koji nam pokazuje gdje želimo „zacijeliti“, gdje još moramo „raditi“ kako bismo se oslobodili nesporazuma o sebi i svijetu.
6. Ljubav je bezuvjetna - partnerstvo nije
Riječ „ljubav“ jedna je od najčešće zlostavljanih riječi u našem jeziku. I to zato jer je često povezana sa stvarima koje nemaju apsolutno nikakve veze sa samom ljubavlju: na primjer s ljubomorom - ali koja ne proizlazi iz ljubavi, već iz straha od gubitka partnera ili zbog osjećaja da te partner zanemaruje. Ljubav bi trebala biti bezuvjetna. Naime, u vezi imamo određena očekivanja i želje - ali imamo ih za vezu i partnera - ne za ljubav. Važno je da ih razdvojimo i ne miješamo!
7. Nije važno kakav je partner, već kakve smo mi
Mnogi se pitaju što je to „partner iz snova“ i kako pronaći svog partnera iz snova. Ali, istina je sljedeća: u ljubavi se ne radi o tome kakav treba biti onaj drugi, nego kakve mi želimo biti. Često vjerujemo da znamo kakva osoba mora biti ona koja bi nam odgovarala te kako bismo bile sretne s njom. Ali, to je zabluda, jer budući da iz svoje podsvijesti razvijamo osjećaj ljubavi, ne možemo ni svjesno znati što će nas učiniti sretnima. Ali, ono što možemo znati jest ono kakve bismo htjele biti, kako bismo se željele osjećati, kako želimo da se prema nama odnosi i kako bismo se željele ponašati - u vezi. Ako se koncentriramo na to, ne moramo skenirati svaku osobu da vidimo je li onakva kakvom je zamišljamo, nego je možemo upoznati i osjetiti osjećamo li se onako kako želimo.
