Poskupljenje osnovnih životnih namirnica, zanemarivanje prirode, ali i želja da se gradska gužva zamijeni životom na selu, samo su neki od razloga koji su potaknuli naše sugovornike da se presele iz grada i udruže u vlastite samoodržive zajednice
Ekoselo Blatuša nalazi se u šumi na obroncima Petrove gore između Karlovca i Siska. Prostire se na nekoliko brežuljaka, a sastoji se od nezavisnih imanja na kojima danas živi šezdesetak ljudi. Na području ekosela djeluje nekoliko udruga, koje je pod istim krovom okupio Robert Schenk.
- Preko svojih inovacija zaradio sam ozbiljan novac, a onda sam prije 15 godina prodao svoju svjetski uspješnu tvrtku za proizvodnju kutija za violončelo i pokrenuo projekt Blatuša. Trebao sam napraviti neki iskorak iz poznatoga. Premda sam postigao sve što je društvo od mene očekivalo, shvatio sam da ja zapravo živim život nekoga drugoga vodeći se za principima koji nisu moji – kaže nam na početku Robert.
Nikad nije, dodaje, zažalio što je svoj život iz grada preselio u prirodu, a njegova je ideja bila da ovim ekoselom približi prirodu drugim ljudima i pokaže da život može istodobno biti jeftin i ugodan.
- Danas nas je u selu 60. Broj stanovnika rapidno raste zato što rastu i sve teži uvjeti života u današnjem sistemu. I nisu to samo domaći ljudi, dolazi nam mnogo stranaca koji su također odlučili promijeniti život. Trenutno su u našem selu tri njemačke obitelji, a ima i nekoliko Talijana i Španjolaca. Interesantno je da nam dolaze ljudi iz jakih zapadnjačkih zemalja. Oni su najspremniji napraviti korak u budućnost. Moram naglasiti da mi ovdje ne živimo 100% održivo jer i dalje po određene namirnice moramo otići u obližnji Kaufland. No većinu vremena ipak jedemo ono što posadimo, držimo i razne životinje, a gotovo svaka kuća ima i vlastiti vrt – kaže nam Robert.
Mjesečni troškovi od 500 kuna
Robert voli reći da nikad nije živio u uobičajenoj okolini, pa je možda i to utjecalo na njegovu odluku da život posveti prirodi. Reakcije okoline su, kaže nam, bile različite, većinom su se ljudi čudili što odlazi iz tako uspješne firme.
- Uobičajena reakcija je bila: 'Jesi li ti lud? Od čega ćeš živjeti? Ostavljaš firmu u najboljem stanju', do onih koji su mi odmah pružili podršku i prepoznali ono čemu težim. Dakle, moj osnovni cilj je bio pokazati svijetu da je moguće živjeti jeftino, pogotovo ako se ljudi udruže – naglasio je Robert.
A poseban izazov, priznaje nam, bio je sagraditi kuću od blata i slame koja ima sve potrebno za život.
- To su prirodni materijali koje sam nalazio u prirodi. Jednostavno trebate biti u prirodi i promatrati, i sve vaše vizije postat će stvarnost. Priroda obiluje resursima za izgradnju, održiv način prehrane i ugodan suživot. A ono što, siguran sam, ljude najviše zanima je to da kad se ljudi udruže resursima i radom, osnovni život odraslog stanovnika košta 500 kuna mjesečno. I to s uključenim režijama i hranom – otkriva naš sugovornik.
Čovjek koji se odjavio iz države
Jedan od ljudi koje je priroda spojila i udružila s Robertom je i Vedran Miočić Stošić, poznatiji kao „živi čovjek“. Ovaj je Zadranin povukao, za mnoge, ekstreman potez - Vedran je jednostavno odlučio odjaviti se iz RH. Zanimalo nas je što je tome prethodilo.
- Nekako sam cijeli život tražio put ka slobodi kroz glazbu i sviranje. Kad sam prvi put došao do tih saznanja preko ljudi koji su u Hrvatskoj to počeli istraživati, osjetio sam da je to jedini pravi put prema životu u miru i slobodi. Odlučio sam odjaviti se iz države, isključiti se iz ‘igre’. I otad se moj život sve više i sve brže transformira, i to bez korištenja usluga koje mi se nude kroz sistem, odnosno državu. Gradovi nas guše i tjeraju da se otuđujemo od sebe i od drugih ljudi, da se povlačimo u sebe, a odlaskom u prirodu vraćamo se u poziciju da živimo sa svim prirodnim načelima i da kreiramo obilje a da ne 'pilamo granu na kojoj sjedimo' – kazao je Vedran.
Za razliku od Roberta, Vedran još uvijek živi u gradu. Bez obzira na to što nije u suživotu s prirodom kao Robert, ljubav prema prirodi gaji kroz vlastiti vrt, u kojem sadi ekoproizvode i nastoji živjeti prema načelu „ono što posadim to i jedem“.
- Jednom kad čovjek osvijesti važnost prirode, nema povratka. Za 10 se godina vidim na nekom prostoru gdje ću živjeti s ljudima koji će rezonirati na isti način i ići istim putem. Nadam se da će naš primjer inspirirati druge ljude da prepoznaju da se može živjeti u obilju, miru i harmoniji, a ne samo onako kako smo naučili u gradovima i unutar sistema – zaključuje naš sugovornik Vedran.
Upravo je na tom tragu Zelena medalja, izbor za najboljeg ekoproizvođača - projekt 24sata pokrenut u suradnji s Kauflandom, a čija je svrha promocija važnosti održive proizvodnje. Na platformama 24sata objavljivat ćemo priče o finalistima Zelene medalje pa nas pratite i saznajte sve o zanimljivim ekoproizvodima koji nas okružuju. Više o projektu nalazi se ovdje.
Generalni pokrovitelj Zelene medalje je Kaufland, partner Croatia osiguranje, a projekt podržava Hrvatska poljoprivredna komora.
