Pretpostavljam da je jako teško vjerovati u to bez vlastitog iskustva. Nekad nisam bila zagovornik te ideje jer sam mislila da priča o srodnoj duši služi za srcedrapateljne ljubavne filmove. Dok sama nisam iskusila taj trenutak. Prošao je mjesec, dva, godina, dvije... a osjećaj samo raste. Kao da smo zaista negdje nekada bili jedna duša... koja je podijeljena na dva djela u dva tijela...
Sada i sama zvučim kao jeftini ljubić, vidim... haha, ali što mogu, kad je zaista tako.
Ako je srodna duša osoba s kojom se slažem u većini stvari, imamo iste poglede na život, meni ne smetaju njegove prljave čarape na sred sobe, a njemu što koji put u žurbi ne operem dobro suđe, onda vjerujem da postoji. :)
DA! Svoju srodnu dušu pronašla sam prije 6 godina, volimo se, poštujemo, cijenimo jedno drugo i zato ćemo svoju ljubav okruniti brakom iduće godine :)
Obriši komentar
Jeste li sigurni da želite obrisati komentar?
Sortiraj odgovore
Najstariji