Osvoji knjigu ''Začin mog života''!

Za prvo Valentinovo otkrila sam da imam nekih zdravstvenih problema. I iako sam dobila i cvijeće i poklon od dečka, njegovo prvo "Volim te" u vlaku na putu kući značilo mi je mnogo više. Već smo više od 10 godina zajedno i puno smo toga prošli, ali to prvo "volim te" će uvijek biti posebno.

Bio je to kad smo ja i moj muž još bili dečko i cura. Naime, ja sam se vraćala kući s posla, a on me čekao doma u našem podstanarskom stanu. Kad sam ušla, već na vratima mi je uzeo torbu iz ruke, stavio povez na oči i rekao da budem tiho. Vodio me do auta i cijeli put sam morala imati zavezane oči. Odveo me na jedno seosko gospodarstvo u blizini ZG-a. Vodio me do kućice, ušli smo unutra, skinuo mi povez i tamo nas je čekala svečana večera i torta. Večerali smo, pijuckali vino i tada me zaprosio, i sve ostalo je povijest.

Romantika mi je uvjek bila jača strana, uvjek me obori s nogu svaka sitnica i lijepa riječ. Iza sebe nemam godine braka s voljenom osobom niti djecu ali imati ću nadam se jednog dana. Moja ljubav rodila se na prvi pogled, kad sam ga vidjela i osjetila nelagodan osječaj u trbuhu vjerovatno onaj za koji mnogi govore leptirići u trbuhu, kada su koljena postala preslaba da me drže i lagano kad su lagano pokleknula i kada su se obrazi zarumenili shvatila sam da sam u svoj život pustila osobu koja će mi uljepšati život i nisam pogriješila. Uz prvi susret i pogled koji su za mene najronantičniji, postoji jedan snježan dan s ispisanim imenima u snijegu u velikom srcu. Možda je sitnica ali mojem srcu puno znači.

aaa, nakon staža od 10 godina, dvoje djece već imamo neku svoju rutinu, neku vrstu romantike koju drugi ne vide, ali mi osjećamo. Nisu mi potrebni poljupci u javnosti, držanje za ruke i slično. Dovoljan mi je pogled i jutarnja kavica koju najbolje skuha da osjetim romantiku :)

Bilo je to prošlo ljeto. Dan iz mojih snova, dan kada sam diplomirala. Ujutro je bio samnom i bodrio me prije obrane diplomskog jer zna da sam ja vrlo veliki „tremaš“ u takvim situacijama. Držao me za ruku i govorio kako će sve biti u redu jer sam ja panično samo čekala da cijela ceremonija prođe. Ušla sam unutra, a on je sjedio ispred i „držao mi fige“. I napokon, prošlo je sve, ja sam diplomirala. Dragi i ja popili smo kavicu, dogovorili večernji susret te se pozdravili. U večernjim satima došao je po mene i rekao da se samo prepustim , da on ima izvrstan plan kako ćemo provesti večer. Dugo smo se vozili i stigli smo pred prekrasan restoran u kojem nikad nismo bili. Prigušena rasvjeta, divna, tiha glazbica, šampanjac i nas dvoje. Neopisivo! Naručio je moje omiljeno jelo, ma što reći, raskoš okusa, boja i mirisa. Njegove oči plamtjele su i promatrale me čitavu večer tako zaljubljeno, ali i zaštitnički. Predosjetila sam da se nešto lijepo sprema, da nešto divno lebdi u zraku i oko nas. Na kraju večeri, desilo se to. Moj dragi je iz svog džepa na njegovom baršunastom sakou izvadio malu kutijicu, otvorio je, okrenuo prema meni i nježnim glasom upitao: „Hoćeš li biti moja žena?“.

Prije 6 godina, dok je mog muža (tada dečka) i mene dijelilo malo vise od sto kilometara, iznenadio me jednog predvečerja. Doputovao je u moj grad i izveo me na predivnu romantičnu večeru i šetnju uz rijeku. Bilo je ljeto i uživali smo u toplom povjetarcu dok smo maštali o našem zajedničkom životu jednog dana. Ta predivna vecer ostala nam je u pamćenju za cijeli život jer nas je to predivno iskustvo još jače povezalo. Kad su svi mislili da ce nas prostorna udaljenost razdvojiti, nas je samo još jače povezala. Svaki trenutak u našoj vezi nam je dragocijen, a tako je i danas kad imamo vlastitu obitelj.

Upoznali smo se prije 7 godina, uskoro pa 8. Bila je subota, prijateljica i ja spremne za izlazak odlučile smo nakon pića u kafiću otići u disco. Sa stepenica sam uočila dečka, vidno pijanog, svjetlo smeđe kose i smeđih očiju, kako raskopčava košulju i veoma zanimljivo pleše na podiju.
Bio je pijan, i taj njegov ples bio je više cirkusiranje nego plesanje, svi su mu se smijali, i ja sa ostalima. Imala sam 16 godina, tada je bilo "što luđe to bolje" pa sam se odlučila pridužiti. Tu smo se večer izludirali, ismijali, naplesali, pozdravili i rastali. Ali u meni je nešto škljocnulo, nije mi dalo mira..pa sam ja odlučila po svaku cijenu osvojiti tog momka starijeg od mene 5 godina. Mislim da je dovoljno da vam kažem da sam otišla u Zagreb tražiti ga, a nisam znala ni gdje je, ni što je, jedino što sam znala je da ide na obuku za zaštitara. Pa sam 14 dana sjedila ispred veleučilišta i čekala da on izađe, a njega nikada. Na kraju sam nazvala njegove, predstavila se kao prijateljica i pitala kod koga je on u Zagrebu. Dobila sam broj njegovog strica, izgooglala adresu i pojavila mu se na vratima..bio je vidno šokiran. Još je neko vrijeme po povratku u naš grad bježao od mene, ali nakon svega je popustio.

Bilo je to moje najromantičnije iskustvo. Otišla sam u nepoznato kako bi ga pronašla. Sada smo u braku.

Trenuci provedeni sa voljenom osobom je nešto najljepše i mislim da je svaka situacija sama za sebe lijepo iskustvo. Ja nešto nisam pristalica favorizirati al kada bi morala birati... U vrućim ljetnim mjesecima bez ikakvog povoda odlučio je da me izvede, malo da se opustimo od ludnice na poslu. Mislila sam idemo se samo prošetati. Kada smo došli do mola čekala nas je barkica na vesla, ukrcali smo se i lagano ploveći u tišini gledali jedno drugo. Riječi nisu bile potrebne jer nisu mogle prenjeti sve što osjećamo, nisu mogle iskazati ni polovinu našeg stanja.

Prije nepune 9 godine dan počinje uobičajno odlazak na posao vraćanje... Predvečer smo prijateljica i ja otišle na neku prezentaciju i nakon nje popile piće. Račun kad sam došla kući i ovaj dan je gotov. Presvućem se u pidžamu i sjednem i uhvatim se laptopa i krene svakodnevo surfanje itd.
U jednom trenutku zazvoni mobitel i zove me poznanica da dođem do nje, jer u njenom susjednom mjestu se taj dan slavio zaštitnik tog mjesta i bila je proslava. Inzistirala je da dođem svakako do nje i tada u meni proradi ona vaga hoću-neću i krenem i nesluteći šta me i tko me tamo čeka.
Dolazim sva raspoložena kod nje, a za njenim stolom sjedi momak kojeg još do tada nisam vidila kod nje. Slijedi upoznavanje i ona mi ga predstavlja kao svog rođaka koji je slučajno svrtio kod njih na proslavu. Međutim puna kuća ljudi, a u prostoriji kojoj smo mi nas devet ženskih i on sam izbezumljen i dan dans zna reći kad mu je rečem da tu većer nije progovorio deset riječi on reče, a kako sam mogao od vas kokoški doći do rijeći. Pogledi su govorili sve i na kraju večeri smo razmjenili brojeve mobitela i romansa je krenila i završila brakom i djecom.
Presretni što nam se ukazala prilika da se upoznamo, spojimo i vežemo brakom.
Danas smo u sretnom braku punom ljubavi, razumjevanja i sloge idemo zajedno i kroz dobro i kroz ono malo manje dobro, ali najvažnije je da smo skupa i da se jako, jako volimo i sve prebrodimo skupa.

Bilo je to jako davno... Sreli smo se proslavi jedne Nove godine. Pogledi su nam zapeli i zaustavili se. Upoznali smo se i priča je krenula.. a onda slučajno ruke su se dotakle i kao da se stvorilo nekakvo električno polje između dva dlana. Opipljivo i stvarno... Tako što još nisam osjetila.. i znala sam - to je taj. I danas sam udana za tog muškarca... Prepoznala sam znak... I danas - sretna...

Poštovani!O ljubavi je nemoguće suvislo pisati,toliko tekstova i pjesama postoji koji Ju pokušavaju shvatiti,obrazložiti,izračunati,živiti...Udana sam već skoro 7 godina i mogu reći da sam sretna,unatoč uobičajenim trzavicama i pokojom svađom!Ruku na srce,romantika je malo splasnula,ali kad me muž želi iznenaditi on to i učini kako treba!:)E pa da podijelim s vama jedno moje romantično iskustvo.Prije par godina ležala sam na Rebru u ZG i bila odvojena od muža,što je teško oboma padalo kako živimo u VK.I zato je on jedno jutro sjeo na autobus za ZG,pokucao na vrata moje sobe,nasmijao se i u tom trenu popravio sve moje krvne nalaze!!I da stvar bude bolja,imali smo "samo" pola sata vremena,jer je bus za VK ubrzo išao nazad.Uglavnom,možda se ne čini kao romantična gesta vrijedna spomena,ali putovati cijeli dan da bi nekoga vidjeli na pola sata,dati mu osmjeh i zagrljaj,pružiti ruku i uputiti riječi ohrabrenja,itekako vrijedi spomena i još više,sjećanja na taj događaj!! Hvala...

Tog dana mada je bio moj rođendan i rezervirala sam mjesto u restorančiću kraj mora za nas dvoje, nisam znala dali ću vidjeti svog dragog jer je morao završiti neki važan posao. Osjećala sam se tužno i jadno, nisam znala da li da se spremam ili da čekam da mi se javi i tako sam kao Baltazar šetala po kući i gledala na kazaljke koje su se vrtile usprkos mojim strogim i ljutim pogledima punim suza. Oko 19 h kad su mi već sve nade potonule jedna slamčica je izvirila i mobitel je zazvonio. Bio je to on, rekao je da se vraća kući na brzinu spremiti i da dolazi po mene. Bila sam presretna, malo isrpljena od čekanja ali u tren sva tuga bila je izbrisana i užurbano sam se spremila. Uskoro je stigao i krenuli smo na večeru. Za vrijeme večere rekao je da mu je žao ali da nije imao vremena da mi ode kupiti poklon ali je uspio svratiti u cvjećarnu i kupio mi je buket ruža. Ruže su bile predivne kao i on uz svijeće i miris mora. Rekla sam da mi je večer sa nim najljepši poklon, a buket je bio nešto posebno kakav nikad prije nisam vidjela, nešto neopisivo a na vrhu buketa kao u mrežu bio je upleten šeširić. Divila sam se buketu a onda su se počele događati stvari za koje sam mislila da postoje samo u bajci ili u filmovima. Moj dragi rastvorio je mrežu i izvadio šeširić, otvorio ga jer je to bila kutijica a unutra stajao je divan prsten, izgovarao je riječi ja ga nisam čula samo sam kroz suze klimnila potvrdno, moj rođendan od tužnog dana pretvorio se u moje najromantičnije ljubavno iskustvo... uskoro slavimo 4 godine braka :)

Heh, da bili smo tada cura i dečko ( više nismo ) sad smo u sretnom braku i ima tome već dosta godina ;D. Ljetovanj sa društvom dosta nas je bilo i išli smo na Krku, slapovi kod Skradina. Bilo je to ubrzo nakon rata tako da je tamo bilo stvarno bajkovito.
Nigdje žive duše, raj na zemlji samo za nas ( sad je sve krcato turistima) i tako sam ja u jednom trenu odlučila otići plivati i uplivala sam naravno ispod slapa. I naravno nitko nije išao sa mnom od ostalih iz društva i nisu to skužili , tako da dok sam ja uživala sa druge strane slapa i predivnog šuštanja vode, među ekipom je nastala panika. Skužili su da me nema i dozivali me ali ja to nisam mogla čuti, mislili su da mi se nešto dogodilo i moj spasioc, heroj je obučen skočio i krenuo roniti i tražiti me pod vodm i onda je napokon zaronio i izronio ispod slapa i ugledao me sav unezvjeren od straha..... meni je to narvno bilo predivno i jaaako romantično....The End...Happy End !!! ;-)

Moje najromantičnije iskustvo se odigralo na ne baš romantičnom mjestu. Bila sam bolesna, u bolnici, a dragi je tek počeo raditi (od jutra do sutra) tako da nije bilo nikakve šanse da se vidimo nekoliko tjedana. Ipak, jednog se dana pojavio i donio mi moju dragu piđamu i hrpu slatkiša. Nisam mogla zaustaviti suze. Ja sva odrpana, ofucana, loše frizure, blijeda i upalih očiju, a on me voli. :) Tad sam shvatila da je ljubav biti tu kad si potreban, žrtvovati sebe i svoje vrijeme. To je bilo najljepše što je ikad učinio. Sve cvijeće, sve bombonijere nisu nikad više u meni pobudile taj osjećaj.

Moje najromantičnije iskustvo desilo se u najgorem razdoblju mog života ,kada mi je umrla majka.Zajedno smo bili samo 3 mjeseca i otišao je na brod 10 dana nakon što sam pokopala majku .Mjesec i pol dana sam bila neutješna ,nisam imala razloga da živim ,nisam htjela nikoga kraj sebe ,ali on nikad nije odustao zvao je svaki dan pitao kako sam. Kada je shvatio da ne mogu sama, napravio je nešto što nisam očekivala ,dao otkaz i došao kući. Postavio me na noge dao razlog da živim i nadu za dalje.I dan danas ,nakon 8 godina veze još uvijek osjećam leptiriće !!!Ja sam sretnica jer imam svoj najljepši začin života .

Moje najromantičnije iskustvohmmm,teško mi je izdvojiti smao jedno u tih 6 godina provedenih s njim,svaki trenutak bio mi je poseban i sa velikom tugom se sjećam tih divnih dana jer nažalost više ga nema. ali najljepši trenutak mi je bio jednom nešto se odvojio od mene i sad slijedio je susret nakon neke pauze i dolazi na vrata pokuca ja otvorim ,a on tada prvi puta stoji sa crvenom ružom u ruci,onako preplašen jer ne zna kaj ga sad čeka.u onim predivnim očima mješao se strah i ljubav...ulazi u sobu u kojoj je prigušeno svijetlo sjeda za klavir i odsvirami mi prekrasnu melodiju...ja stojim i gledam ga sa suzoma u očima,gledam kako prebire sa svojim divnim prstima po klavirskim tipkama..ono što mi se dešavalo sa njim tih 6 godina zapravo rekla bih da je to najromantičnije,a to je bila spoznaja da ga svakim danom sve više volim i da je on muškarac o kojem sam maštala kao dijvojčica sa 15 godina i koja je napokon tada u ranim 30-tim upoznala svoga princa na bijelom konju....bio mi je i ostao i ostat će sve dok sam živa nešto najljepše što mi se desilo u životu....bio je i ostao moj smisao života.

Bila sam u dugoj vezi kad sam tog ljeta 2007. upoznala čovjeka svog života,na plaži..Raščupane kose od soli i vjetra gledao me kao da sam najljepša žena na svijetu.Bio je neodoljiv,očiju plavljih od mora,neobuzdan,bajker.Navečer smo otišli na kavu,trebala je to biti samo jedna kava,ništa drugo.Sunce se već odavno skrilo u moru a čovjek kojeg sam poznavala tek nekoliko sati gledao me kako izdajem onog za kojeg sam se trebala udati.Bez razmišljanja sam sjela na motor i otišla s njim u vruću ljetnu noć.Te noći na plaži,skinuli smo odjeću,oboje ispod nje nismo imali ništa.Jutro smo dočekali zagrljeni među stijenama oboje svjesni da više ništa u našim životima neće biti isto.U životu postoje stvari koje tražiš i druge koje dolaze da tebe traže.U tom času postoje dva rješenja,ili pobjegneš ili se zaustaviš.Koje god rješenje da izabereš ono te promijeni.Drago mi je da sam imala jedan trenutak hrabrosti koji mi je preokrenuo život.Danas čekamo svoju prvu bebu i volimo se kao nikad prije...

najbolje Valentinovo ikad s tadašnjim dečkom, današnjim mužem: romantična večera u Veneciji :)
oduvijek sam željala vidjeti Veneciju pa mi je moja ljubav ispunila tu želju za jedno Valentinovo, bili su to studentski dani i nismo baš imali namjeru posjećivati šminkerske restorane s paprenim cijenama pa smo nakon cjelodnevnog lutanja predivnim gradom, sjeli u park, izvadili sendviče iz ruksaka, stisnuli se jedno uz drugo da se ugrijemo i pojeli najromantičniju večeru ikad: sendviče s vrućom coffee to go, gledajući zalazak sunca u Veneciji, blizu blizu jedan drugome...i danas se naježim kad se sjetim...♥

Vecini zena su poznati oni razgovori na kavama s prijateljicama kad sve muskarce trpate u isti kos. Da, i ja sam to radila prije par godina. Često smo se znale žaliti da su svi muškarci isti i da je danas teško nać jednog normalnog,iskrenog i dobrog dečka. Slagala sam se s tim. Jednostavno te danasnje vrijeme uci da budes oprezan s ljudima.
Jednog dana, neplanirano, odlucila sam otici u setnju s njim. Otisla sam, bez ikakvih ocekivanja.
Na kraju je ispalo da je ta setnja trajala od podne do kasnih nocnih sati. Pitala sam se di je to vrijeme proletjelo. Jel Vam je poznat onaj osjecaj kada Vam je s nekim tako dobro da ne zelite otic, nezelite da sastanak zavrsi. Meni do te noci nije bio. Nevjerujem u ljubav na prvi pogled, vjerujem da trebas osobu upoznat malo bolje prije nego se to razvije u nesto. Iznenadila sam samu sebe koliko mi se uspio tu vecer dopasti na prvu. Uhvatila nas je i kisa, no to nas nije sprijecilo nasoj setnji, zapravo ispalo je jako romanticno.
Sretna sam jer nije sve ostalo samo na toj setnji, bilo je jos izlazaka, setnji, druzenja. I da, danas smo vec duze vrijeme u sretnoj vezi.
Moram priznati, ima muskaraca koje vrijedi cuvati. Vjerujem da ne postoje savrseni muskarci, ali vjerujem da postoji jedan savršen za mene. Evo tu je kraj mene :)