nadam se da ću dobiti ovu knjigu,jer iako sam odgajatelj i radim u struci,trudna sam i čekam svoju prvu bebu, i često se bojim hoću li se moći nositi sa svojim jednim djetetom i odgajati ga kako treba. Ponekad se čini lakše s 30 u grupi ::)
mama sam dva sina, sedmogodišnjeg prvašića i njegovog tri godine mlađeg brata. Puno sam čitala knjig o odgoju i svaka nova me još uvijek jako zanima. Svoje klince odgojam da budu pošteni i vrijedni. Ali na puno problemčića nailazimo usput, npr. sad u 1. razredu je zapravo još uvijek puno zanimljivija igra nego li čitanje lektire pa se svaki dan "borimo" oko toga :-( Teško je naći pravu mjeru u pozitivnom poticanju djeteta na rad i toga da ga previše gnjavim i ne opterećujem školskim obavezama već sada...
Majka sam dva dječaka. Jedan ima 8 a drugi 12 godina. Mislim da mi odgoj ide dobro, komunikacija je u redu,,,ali ups...ulovim sebe da činim iste greške kao i moji roditelji. Onda zastanem, i velim si
"e tako nećeš". Pa polako sve iznova. Htjela bih da se to ne događa i da na svaki djetetov začuđeni pogled izvučem asa iz rukava. Može li se to. Postoji li takav "AS"...Ma previše ih volim, ako je to uopće moguće...(nikad nije previše).
Moja djevojčica Lara ima tri godine.Svjesna sam da bih više vremena trebala provoditi sa njom u igri,druženju i naravno odgoju,no nažalost dnevno na poslu provodim deset sati što je uistinu puno,odnosno previše.Vrijemena koje mi preostaje za moju djevojčicu je premalo, no jako se trudim iskoristiti ga maksimalno na kvalitetan način.Ona sudjeluje u svemu, ja dajem sve od sebe kako bi ona bila sretnija i što manje osjetila da sam odsutna cijeli dan.Često puta nije lako,često puta me pita:,,Mama zašto ti ne dođeš po mene u vrtić,zašto me ti ne vodiš u vrtić?,,Znam da nije ispravno,ali pokušavam joj objasniti da moram raditi da zaradim novčeke za čoku i sl.Prije nepunih mjesec dana rekla je da ne treba čoku ni špangice,samo mama dođi ti po mene.Žalosno je kada joj ja kao mama ne mogu obečati da ću doći po nju,jer vremenski jednostavno ne mogu stići,tužna sam jer sam svjesna da sada tako mora biti,jer vidim da me jako treba i nedostaje joj vrijeme provedeno samnom.Moja je curica vrijedna i odgovorna unatoč tome što trogodišnjakinja i ja sam na nju jako ponosna.Jedino što me tješi je to što jako puno razgovaram sa njom, budne smo do prilično kasnih sati da nadoknadimo vrijeme zajedno,ne mogu joj reći da nešto ne mogu jer sam zaista umorna, jer ona je moja najveća sreća i ljubav u životu, moja Lara.
Meni se trenutno vrti puno pitanja u glavi, okružena sam hrpom knjiga i samo čitam i čitam. I potajno se nadam da ću svoje dijete koje uskoro dolazi na svijet znati odgajati. Da ću moći uskladiti sve obaveze i da ćemo biti jedna sretna obitelj. Zato bi voljela dobiti ovu knjigu jer vjerujem da bi u njoj nalazila hrpu odgovora a tako je praktična da bi mi uvijek bila pri ruci. I za kraj jedan kratki stih:
Puno je pitanja i ne znam kako dalje,
ali znam da ova knjiga odgovore daje,
zato bi voljela imati savjete pri ruci,
"Džepni roditelj" - donijet će kraj mojoj "muci".
Jer će ukloniti mnoge sumnje i savjete će dati,
a ja ću svoje dijete bolje odgajati znati.
Imam sina Rafaela od 2,5 godine...muž i ja ga sami odgajamo...iako smo postali mladi roditelji sa 22 i 25 godina...nadam se da smo za sada uspjeli...iako sam studentica strojarstva, uspjela sam učiti, ići na predavanja i polagati ispite, a uz to biti dobra mama (tako drugi kažu :) ),a muž dobar i pažljiv otac...sve što sam ja naučila, naučio je i on; nismo imali baka-servis, nego sve samostalno učili i čitali...zato se nadam da bismo trebali dobiti knjigu...:)
U trenu se pretvorim u trogodisnjakinju i slusam svaki njen pokret, svaki pogled i svaku rijec! Ona mi je najbolji vodic za odgoj! Tako jedino uspjevamo.
...imam 33 godine i majka sam dječaka od 8 godina i djevojčice od 6 godina..mislim da bi svakome dobro došao ovakav vodič za roditelje, pogotovo onima koji su nedavno postalo roditelji. Priznajem da je moj sinčić trpio radi mog neznanja i frustracija u prvim godina mog roditeljstva, ali mogu reći da sam se dovela u red, slušajući savjete i prisjećajući se odgoja mojih roditelja i njihovih metoda...Moja djeca znaju da su voljena, jer im ne možeš previše puta reći "Volim te zlato moje", previše puta zagrliti ili dati previše poljubaca, a ja se trudim da svega toga dobiju u izobilju. Već su veliki i razgovor funkcionira , nastojim im uvijek kada treba posvetiti vremena za razgovor i objašanjavanje zašto nešto može, a nešto ne. Naravno ponekad su neposlušni i uporni da istjeraju svoju volju, mada to više nije čest slučaj, a tada su dobili kaznu, npr. nema crtića danas ili kompa 2 dana, a tu je dosljednost bila najvažnija, iako jako teška za do kraja izdržati..ali djeci je potrebna, jer vjerujem da tako stiču povjerenje u roditelja...I nakon mnogo pogrešaka i ispravaka istih, jer djetetu se treba i ispričati kada znaš da si pretjerao ili nisi bio u pravu, znam da mi moja djeca vjeruju i znaju da uvijek mogu doći k meni s bilo čime da ih muči, a i kada pogriješe, znaju da će ih mama saslušati i pomoći rješiti problem...sretno svim novopečenim roditeljima i onima koji će to tek postati, dva savjeta, uvijek nabroji do 10 prije nego zaurlaš i slušaj savjete i uči na greškama onih koji su to prošli...
Draga ZDRAVA KRAVA, nadam se da ću osvojiti ovu knjigu jer trenutno još nisam roditelj, odnosno trudna sam i sretna u isčekivanju svog prvog djeteta.
Želim naučiti kako na najbolji mogući način odgojiti svoje dijete i prikupljam sve moguće savjete, od svojih roditelja, obitelji i prijatelja pa tako i nadam se od ove knjižice!!!
Unaprijed zahvalna!!
majka sam 4 dječaka,nikada nisam čitala knjige o odgoju djece,ali mi se čini da je došlo vrijeme da počnem
Imam dvojicu dječaka,jedan je proslavio godinu dana a drugi dvije i pol. Kad je bio samo jedan mi se činilo sve naporno,a kad sam dobila drugog nisam ga ni primječivala od velikog. Pa mislim da se roditeljima uvijek čini da je njihovo dijete u najproblematičnijoj fazi. Onda će doći škola,pa pubertet,fakultet,zapošljavanje,unuci.....pokušavam odgajati djecu prema tome kako mislim da je ispravno,nadam se da će odrasti zdrava i lijepa kakve sam ih i dobila :)
mama sam djevojčice od 8 godina i dječaka od 1 godine, dvoje djece, dva svijeta, u startu ih odgajam drugačije jer su rođeni u drugačijem okruženju, ona je 7 godina bila sama i centar našeg svijeta, a on od svog rođenja ima sestru s kojom mora sve dijeliti, dijeli mamu, tatu, dijeli svoje igračke i uvijek čeka, njoj je uvijek sve bilo servirano i prije nego je bilo neophodno, a on mora čekati da mama prvo spremi seku u školu pa onda njega podoji... mislim da će njemu u životu biti puno lakše, zapravo, mislim da tek kad dobijemo drugo dijete možemo uvidjeti koliko smo, u najboljoj namjeri, "zeznuli" ono prvo, posebno kada je veća razlika.
suština mog odgoja svodi se na postavljanje granica, kad dijete pređe granicu treba ga vratiti i objasniti (ponekad iznova, a ponekad po prvi put) gdje se nalazi granica, ako je pređe ponovo treba ga vratiti uz opomenu pred kaznu, a ako mu ni to nije dovoljno i opet se nađe u nedozvoljenom području slijedi kazna. i tu se ponekad javlja problem dosljednosti jer nekada nam se baš ne da maltretirati iznova i iznova sa svim tim pa bi ga radije pustili, zapravo pustili sebe na miru jer nam u tom trenutku to odgovara ali prije ili kasnije svaka nedosljednost nam se obije o glavu.
naravno, potrebno je jednako tako primjenjivati i onaj ljepši način odgoja, a to su pohvale za sve što je dobro učinjeno. na žalost mi smo u nekoj predpubertetskoj fazi (uvijek neke faze !?) a i taj brat se baš sada morao pojaviti, pa su nam kazne češće od pohvala ali završit će i ta faza baš na početku sljedeće.
svog malca se trudim odgojiti s puno ljubavi, nekad mi kazu da sam previse popustljiva ali ja sam ponosna na svog malisu :) razgovorom rjesavamo sukobe i trudim se izbjegavati vikanje i njegove suze iako je to ponekad neizbjezno. sve u svemu, prilicno sam zadovoljna mojim malim covjeculjkom
Svoju djecu odgajam u duhu strpljenja i dosljednosti. Učim ih da poštuju svijet oko sebe,alii da se bore za svoje ideale i ciljeve.
Ja sam samohrani roditelj od njegovog rodjena. Svaki dan je nova borba usmjeravanja djeteta na pravi put. Odgajam ga s puno ljubavi, da postane dobar covjek, iskren i posten. Jako je tesko kad si i mama i tata, kad moras biti ljut, a i istovremeno podrska. Tesko je kad znas da tvoje dijete nema ljubav neke muske osobe da ne odrasta u kompetnoj obitelji, stalno na neki drugi nacin nesvjesno se trudim sve to nadoknaditi, ali ipak nije to to.....
Kombiniram ljubav, dosljednost i upornost. To su i za mene osobno najvažnije 3 stvari, pa to pokušavam prenijeti i na sina. Nekad je to jako teško jer on ima 18 mjeseci, pa još puno toga ne razumije, ali ne odustajemo.
Odgoj djece je jako zahtjevan posao, pogotovo u današnje vrijeme kad svi radimo od jutra do sutra i zbog toga naša djeca ispaštaju. Zato se trudim to vrijeme koje provodim s njima kvalitetno iskoristiti i nadam se da će izrasti u pametne, pristojne i sretne ljude.
svaki roditelj zeli da svoje djete izvede ,na pravi put,a u danasnje vrijeme i sa zivotnim tempom koji vodimo to i nije bas lako,zato je svaka pomoc dobro dosla.citam razne literature o tome,tako da ni ova nece biti na odmet,:)))) pogodovo zato sto sam sa svojim djetetom vecinom sama,zato sto muz radi.hvala unaprijed :))))
Neznam da li imam sreću što imam dobru djecu ili je to ipak "kriv" moj odgoj? Imam dvoje odrasle, divne djece. Jedini i najbolji recept za odgoj djece je PUNO, PUNO RAZGOVORA. Nikada nisam rekla da nemam vremena ili da sam umorna. Uvijek sam za njih imala vremena i strpljenja. Povjerenje između nas je obostrano i ja mogu reći da sam sretna mama.
Teško je odgojiti dijete. U današnje vrijeme kada ima puno stvari koje bi ga mogle "pokvariti", nije lako voditi svoje dijete pravim putem. Ja sam svoju djecu izvela uspješno. Nije uvijek bilo sve idealno, ali danas kada me moje kćeri redovito posjećuju i brinu o meni, kada imaju svoje obitelji i uspješne brakove, ja znam da sam uspjela.
Obriši komentar
Jeste li sigurni da želite obrisati komentar?
Sortiraj odgovore
Najstariji