Kako ti brineš za svoj Planet?

Kao učiteljica u Oš u Oprtlju svake godine proslavljam,zajedno sa svojim učenicima,Dan planete Zemlje. Taj dan imamo eko kviozove,uređujemo panoe sa stihovima o našoj planeti,crtamo i čitamo prikladne članke. Čitamo odlomke iz Hitrecovog romana "Eko Eko kao i pismo indijanskog poglavice iz Seattla "Ako vam prodamo Zemlju"
Otpatke odlažem na za to predviđena mjesta, ne koristim plastične već platnene vrećice, odbijam proizvode testitrane na životinjama i nastojim živjeti zdravo i prirodno. O našoj prelijepoj prirodi napisala sam niz haiku i pejzažnih pjesama,a volim i fotografiranje. Omiljene su mi iuzreke"Pljuje li čovjek na ZEmlju,pljuje na samog sebe. Prljajte samo svoj ležaj pa ćete se uskoro ugušiti u vlastitom izmetu"

Ako želiš osvojiti nagrade svoje komentare šalji na e-mail adresu info@zdravakrava.hr

Kad okolina primijeti da ste kupili "zdravu" kozmetiku koja nije testirana na životinjama, da koristite boce bez raspršivača s freonom, da učite djecu gdje je mjesto omotu od slatkiša (tj. u džepu dok se ne nađe neka kanta za otpatke) i kad shvatite da se ta ista okolina svemu čudi i podsmjehuje, dođete do zaključka da je pitanje sasvim na mjestu. Inače je u rangu pitanja: "Da li se obučete prije nego izađete iz kuće?"

Hodam na posao, bacam papair i staklo u kontejnere predviđene za to (naučila sam to i sina koji ima 2.5 godine), gasim svijetlo ako nisam u sobi, zatvaram vodu ako ju ne koristim (pa čak i na vrlo kratko), grijem minimalno (istina, malo i zbog štednje novca, ali na kraju dobro dođe svima). Jedino, moram jos zamijeniti sve žarulje štednima. Naravno, još se tu da napraviti puno toga, ali svaki pomak je dobar, zar ne?

Hmmm, nisam sigurna mogu li reći da u potpunosti brinem za svoj planet, no trudim se na što više načina pomoći u očuvanju okoline.. Mislim da nitko ne brine u potpunosti, jer koliko god čuvamo i brinemo za svoju okolinu, nitko nije savršen, zar ne? Ja osobno u kupnju nosim samo platnene vrećice, i nikada ne uzimam najlonsku.. Kućni otpad odvajam u posebne posude (plastika,papir,staklo). Stari papir odvajam i recikliram. Smeće nikada ne bacam na ulici jer zašto zagađivati okoliš i prirodu ako na svakih 10 metara možemo nači kantu i u nju odložiti otpad?! Automobil vozim samo ako je jako hladno i pada kiša ili snijeg, čim zatopli spremim ga u garažu i samo bicikl vozim, ne zagađuje a i zdravije je. Kada vodim psa u šetnju, uvijek nosim papirnatu vrećicu, kada obavi nuždu odlažem to u posude predviđene za to, kojih ima u našem parku. Tako ja brinem za svoj planet, trudim se što više brinuti i očuvati svoj okoliš, no koliko god se trudili uvijek će biti onih koji bacaju otpad po ulici i kojih nije briga za to, ali takve ljude koje nije briga za njihov planet nije briga ni za same sebe, zar ne? Nama je barem savjest čista i u našim očima svijet izgleda puno ljepše!! :)

Svi mi bi voljeli reciklirati, paziti na odlaganje velikog otpada, izbijegavati plastične boce i slično, no surova činjenica je da je čovjek postao sebičan i misli samo na sebe kao pojedinca i često izgubi pojam o okolini. Brz ritam života i sve manje vremena dovode nas do spoznaje da bi voljeli paziti na okolinu i naš planet ali vrlo često to ostane na mišlju i vrlo rijetko postane djelo. I zato mogu reći da iako bi voljela učiniti puno više, za sada ono što mi je prešlo u naviku je nošenje plastičnih boca za višekratno korištenje (cijela obitelj) te izbjegavanje plastičnih vrećica prilikom šopinga, te uvijek nosimo platnene vrećice sa sobom.

O okolisu brinem isto onako kako brinem o svom domu i sebi. Zelim da bude uvijek sve cisto,na svome mjestu i za oko da lijepo izgleda.Strogo vodimo racuna kada idemo na izlete,gdje sjedimo,gdje bacamo otpad,kuda gazimo,jer svaka zgazena travka je jedan vid katastrofe,odnosno stete.Odavno sam izbacila plasticne kese iz upotrebe,koristim papirne vrecice i pamucne cekere.Ispred moje kuce je jedan mali vocnjak,koji ne daje veliki prinos,ali stiti moju i mene od izduvnih gasova iz autobusa i automobila,tako sto sakuplja prasinu na svojim listovima.Djecije istrosene knjige i sveske ne bacam,vec ih koristim uz ogrev.Ne daju puno cadji i pepela.Takodjer,za grijanje ne koristim ugalj,vec drvo koje mirise i nema puno otpada.I trudim se da ne unistavam buducnost svoje djece,jer kako kaze ona stara izreka:Zemlju nismo naslijedili od djedova, već posudili od unuka!
P.S.Čovječe, ne zaboravi, priroda je stvorila tebe, a ne ti nju!

Ja se za okoliš brinem na nekoliko načina.
Jednostavno volim prirodu i volim sva godišnja doba i jednostavno uživam u svemu što ona nudi. Trudim se što manje korititi spojeve koji nisu dobri za naš ozon kao što su npr. korište dezedoransa koji štete ozonu, bacanje smeća koje se dugo razgrađuje a i samim time ružno izgleda na cesti. Jako često vičem na sve svoje prijatelje zbog bacanja smeća na ulicu, pa mi je i strašno kad iz dućana uzimaju plastićne vrećice a znaju koliko su štetne, tako da često dolazimo u konflikte zbog moje ekološke nastrojenosti, ali,iskreno mislim da su se već navikli i pročeli mijenjati jer sam zaista toliko naporna da sam ponekad i sama sebi dosadna, ali jednostavno ne mogu šutjeti.
Volim zelenilo i ovaj naš mali slatki planet i trudit ću se i dalje brinuti koliko je to u mojoj moći, makar značilo da ću zaratiti sa cijelim društvom. MOžda nije dovoljno ljudi ekološki osvješteno ali svaki dan nam sve bolje i bolje ide, jedan po jedan i uspjet ćemo.:)

Briga o planeti započinje
u našem domu kako bi se
priroda divila tomu
Stoga, razmislimo o reciklaži
da bi nam svijet bio draži
Boce, papiri, staklo, baterije...
sve to ima svoje mjesto
samo treba nas da ih tamo
odložimo često
Svaki dan razvrstam otpad
na minutu, dvije, tri
da nam se zdravlje zaštiti
Ljubav darujmo Svijetu
neka nam je čisto na Planetu
Spojimo ruke i želje
da nam život bude na veselje! :)

Još od malih nogu roditelji su me učili i uvijek opominjali da moram čuvati prirodu jer ona nas hrani i svojim čistim zrakom održava na životu. Uz roditelje, doprinos mojoj ekološkoj osvještenosti donjelo je i to što sam pohađala nastavu u eko školi. Kao i prema svojoj majci, tako se i prema „majci“ prirodi odnosim zaštitnički i sa poštovanjem. Kao i mnogi ekološko osvješteni ljudi koristim platnene vrećice umjesto plastičnih, odvajam otpad i od ostataka hrane radim kompost kojim iznova vraćam majci prirodi njezine date plodove, te time gnjojim svoj vrt kojeg nikad ne špricam sa bilo kakvim kemikalijama, boce uvijek vraćam u prodavaonice ili sortiram u kontenjere, božićno drvce imamo posađeno u tegli, itd. Pokušavam čim manje zagađivati okoliš ispušnim plinovima stoga kad god imam priliku pješačim ili se vozim biciklom. Često sam sudjelovala u akcijama čišćenja potoka, prikupljanja starog odpada po mjestima, pošumljavanja isječenih šuma, te sadnji cvijeća. Kad bi se barem svaki treći čovjek tako odnosio prema prirodi, možda bi tada bilo manje tih klimatskih promjena, zagađenja zraka, te bi na posljetku ljudi bili zdraviji i sretniji. Sretan Dan planeta Zemlje!

Dakle počela je sezona rada u bašćama,sijanje i sađenje biljaka,a ja sam se unaprijed pobrinula(tj.brinula tokom prethodne godine)zajedno sa svojim ukućanima napraviti kvalitetnu zemlju koje nećemo morati kupiti!Tako smo sve što se da razgraditi odlagali na posebno mjesto na kojem se razvija kvalitetan humus!Tako smo obogatili cvijećnjake,kaliće i dio bašće lijepom zemljom koja je ujedno i hrana biljkama!

Povodom Dana planeta Zemlje, kao tek (nezamjetan) ali meni osobno značajan trag u očuvanju beskrajne ljepote planeta i prirode koja nas okružuje i uvijek iznova obogaćuje i ispunjava naše živote, navesti ću samo neke od primjera SVOG iskazivanja ljubavi, poštovanja, brige za sve ono što nas okružuje a što na žalost s vremenom sve više nestaje..Naime uvijek pokušavam racionalnije koristiti energiju i vodu, otpad (posebno staklene boce kojima su potrebna tisućljeća da bi ptpuno nestale)odlažen na za to određena mjesta kao što su posebni kontejneri,kao i baterije te papir što me uvijek podsjeti na činjenicu da ta mala gesta koju mogu učiniti i ja može dioprinjeti očuvanju tih vječnih, mističnih šuma koje su svojom dostojanstvenošću i skrivenom mudrošću oduvijek bile inspiracija mnogima..(kao i meni).Osim toga obične plastične boce odlažem na za to pretpostavljena mjesta ili ih vraćam u trgovine..NIKADA, ama baš nikada u "mjestima u prirodi" u koje ponekad odlazim sanjariti ne ostavljam otpad bilo koje vrste..A prije nekoliko godina posadila sam i svoje prvo drvo, poznato još i kao "princezino drvo" srcolikih listova i ljubičastih cvjetova uz koje je vezana i legenda a koja me je ujedno i inspirirala na sadnju tog impozantnog drveta..A koja kaže da:"Nekada davno u Kini rođenje kćeri je pratila sadnja drveta. Sudbina tog drveta je pratila sudbinu djevojčice; od drveta je izrađivan namještaj koji bi se koristio za njeno predodređeno vjenčanje..To što su i mnoge tužne djevojačke sudbine bile vezane uz to drvo daju mu i neko više značenje,u današnje vrijeme ovo drvo bi moglo biti simbol suvremenog doba u kojemu žene same odlučuju o svom životu..
A tako samo odlučila i ja :) i naravno, samim time pridonijela očuvanju ovog predivnog Planeta......

Svatko od nas zna za dan planeta Zemlje; taj dan u medijima budu svakakve stvari o očuvanju okoliša, organiziraju se razne eko radionice, nude korisni savjeti o očuvanju energije, ali prava istina je da čim prođe ponoć za neke to nažalost sve nestane, svi ti korisni savjeti izblijede.
Ja sam te sreće da sam djete sa sela, da sam od malena naučena na prirodu i koliko je ona bitna. Živimo od prirode, od nje uzimamo, i njoj se vraćamo.
Od malena sam bila naučena na to da ne bacam smeće na tlo, da za svaku stvar postoji mjesto gdje se to treba odložit. Uvijek sam dobivala korisne savjete kojih sam se pridržavala i koje djelim sad i Vama.
Ja sam srednje djete i uvijek sam bila ljuta kad sam trebala nosit sestrine stvari, a nisam dobivala nove. Istina je da su moji roditelji uvijek skrbili o tome da imamo odjeću i obuću, ali uvijek su nas učili da to što imamo treba cjenit i čuvat jer neki nemaju. Očuvanjem odjeće i obuće za druge naraštaje nosi uštedu novaca i prirode. Roditelji, Vaše djeca ne trebaju uvijek onu novu majicu na Winxsice ili kapu na Spidermana, kad bi pažljivije pregledali ormar shvatili biste da imaju i više nego dovoljno.
Ostaci od ručka, kora od banane, sve je to iskoristivo, samo treba napraviti kompostište i dobije se vrlo kvalitetna zemlja za cvijeće bar 10 puta kvalitetnija od one koje kupujemo u razmim marketima.
Nakon ručka iza svih nas ostanu mrvice kruha koje često dospju u koš za smeće. Šteta; mrvicama možemo nahraniti ptice.
Često kupujemo 2 velika kruha jer je velika obitelj pa ono, nek se nađe za svih, ali navečer shvatimo da je većina ostala i pustimo da se osuši. Treba kupovati planski, planirati ručak jer ne treba nam uvijek ista količina, a ako i ostane lako napravimo krušne mrvice umjesto kupovanja istih.
Djeci se bezveze kupuju razni čipsevi, smokići, gumeni bomboni koji osim što su prepuni štetnih aditiva bivaju u pakovanjima koje nepropisno odlažemo, ja radije biram orahe i lješnjake. Oraha imam oko kuće, a lijesku sam zasadila prije godinu dana.
I ja sam kupovala uvijek novu bocu vode, ali nabavila sam si eco frendly bočicu koja je posve zdrava i za mene i za okoliš i osim toga ima rok trajanja oko 10 godina.
Ne žvačem žvakaće gume jer ih velika većina sadrži aspartan, a i štetne su za okoliš.
Platnene vrećice su perive, trajnije i jednostavnije, a i jeftinije od plastičnih, jer kad bi gledali na to da nam svaku plastičnu vrećicu naplaćuju i odmah puknu vidili bi da je jako isplativo. Ja ih imam nekoliko, jednu u autu, jednu u torbi, da ne zaboravim i ne trebam kupit. Mislim da bi svi trebali nabavit bar jednu.
Kad sam kod auta, svi znamo koliko je ono nužno, pogotovo u malim mjestima poput mog gdje nema javnog prijevoza, ali kad bi svi mi vozači skinuli nogu s gasa znatno bi smanjili potrošnju, a samim time i naš planet.
Imam i mlađu sestru, danas je njezin vrtić imam akciju "Cvijet za Svijet", mislim da bi svi mi trebali to prakticirat.
Raspisala sam se poprilično, o stvarima koje će velika većina napisat,i neka jer to je dokaz da nas puno tako živi. Moja želja je samo da se svijest o očuvanju okoliša širi, da vidimo da i s malim stvarima svoj otisak u svijetu smanjujemo, a život Majke Prirode produžujemo.

Sva živa bića su prirodna bića. Sve što nas okružuje jest priroda, ali i mi smo dio nje. U prirodi vlada ravnoteža kako bismo svi preživjeli. Biljke, životinje i mi (ljudi) činimo biološku, dok tlo ,minerali, vode čine zajedno sa vegetacijom krajobraznu raznolikost, koju mi moramo čuvati, paziti i voljeti kako ju ne bi uništili. Sva neočišćena mjesta i napuštena mjesta trebamo njegovati i nastanjivati kako bih se pojavio tračak života i u nekim krajevima. Okoliš je prirodno okruženje koje je stvorio čovjek i on je kulturna baština, jer ga ostavljamo iza sebe našim naraštajima.Kako Indijanska poslovica kaže:"Prirodu nismo naslijedili od pradjedova, već smo je posudili od unuka!" Gledajući u prošlost, naš okoliš je bio mnogo više čišći nego sada, a to je sve zbog razvoja industrije. Najveći onečišćivači okoliša smo mi ljudi, naše aktivnost. Trebamo se svi zajedno osvijestiti i prestati narušavati svu ljepotu naše Zemlje, jer je ona priroda. Toliko otpada, a toliko malo obrade tih otpada. Sav taj otpad kako loše utječe na nas, tako loše utječe i na prirodu. Mislimo da možemo iskorištavati prirodu do " besvijesti", ali nećemo moći još dugo jer svaka vrsta, nažalost , izumire polako. Treba držati povezanost između okoliša, društva i ekonomije, ali ne treba narušavati ravnotežu, ne trebamo prirodi činiti ono što ne bi ni mi htjeli da se nama dogodi. Ta priroda nas hrani, daje nam bogatsvo koje mi često ne prepoznajemo. Naravno, ne pišem da su svi ljudi takvi, ali njih je više. Danas, sve je umjetno, nema ničega prirodnoga, ali gledajući većina ljudi ni ne zna za drugačije. Slušajući svoju baku o njezinom djetinjstvu , radu na svim našim poljanama koje danas prazne stoje, bude mi žao što pojedinci ne vide dalje od svoga nosa. Današnja mladež, ne zna što znači raditi, ne zna što je značio život prije 50 godina. Razvoj industrije, razvoj brze tehnologije , to nam ubrzava život, olakšava jako puno posao, ali koliko je okoliša zbog toga uništeno. Gledajući samo rafineriju koja ispuša opasne plinove , zbog kojih ljudi ne mogu disati, kako tek to utječe na okoliš i na zdravlje i nas i životinja. Kada će se to riješiti opet ovisi o nama, ljudima, ali nažalost ljudima koji su na vrhu naše životne piramide, političarima. Samo se nadam da se priroda neće početi ponašati ovako prema nama kako se mi ponašamo prema njoj. Bez nje nas nema, a zbog pojedinaca koji narušavaju prirodnu ravnotežu, gaze njezinu ljepotu i blate sve što nam nudi, mogla bi nam sve oduzeti, jer priroda isto kao i sva živa bića ima osjećaje. Dan planeta Zemlje ne treba slaviti samo 22.4, već ga trebamo slaviti svakim danom i zahvaljivati joj što nam opmogućuje sve ovo bogatsvo koje imamo, a ponajviše život!!!!

Danas na ''Dan planeta Zemlje'' želio bi se zahvaliti majci Zemlji na divnoj prirodi i zdravlju koje nam kroz tu prirodu pruža.Ja sebe samoga smatram ekološki osviještenim ,vjerojatno je to u meni usađeni gen.Načini na koji pokazujem ljubav prema zemlji i prirodi su sljedeći:- rado se odazivam na radne akcije čiščenja okoliša
-sadnje cvijeća i mladih stabala
-brizi inače o okolišu i savjetovanju mladih o čistoči i brizi o prirodi itd.


Proljeće je moje najljepše godišnje doba kada se sve budi ,listovi,cvijetovi,zelenilo je svuda oko nas i poznati cvrkut ptica.
Posebno sada imam ritual vozati se biciklom do moga omiljenog potoka udaljenog od gužve,ljudi i užurbanog načina života,gdje je sve samo zelenilo,slušam uz opuštanje kako voda žubori ptice cvrkuću i više puta od izlijeva sreće znam reći BOŽE HVALA TI ,TEBI I MAJCI PRIRODI što ste mi dali ovaj tren sreće da uživam u blagodatima našega planeta.

Zbilja bih od srca volio kada bi puno više ljudi brinulo o okolišu i bili ekološki osvješteni.Trebamo brinuti i isto tako uživati u blagodatima prirode,nekada jednostavno zastati od užurbanog načina života otvoriti oči postati svijesni sebe,prirode,ljepote koja nas okružuje ,osjetiti sreću i nasmiješiti se.

Nema tu velike filozofije....bicikliranje, a ne automobil...bacanje smeća u za to predviđene kante, a ne okolo...kako joj damo tako će i ona nama, samo to moramo zajednički raditi...pojedinac nemože sve sam...

Danas je moj rođendan i ujedno dan planeta Zemlje. Ja i Zemlja se osjećamo jako posebno jer 22.04. svi brinu o nama. Znam da nisam mogla ljepši dan odabrati za rođenje sebe.. A za brigu o svome planetu ne mislim samo danas već svaki dan. Manje automobila, više šetnje, bacanje otpada u kante, recikliranje otpada što je više moguće. . . Zemlja je zahvalna meni, a ja njoj! Iako kao pojedinac ne utječem znatno na to ali i malo je puno.

LJubav prema prirodi i moja osvještenost je u meni od malih nogu,te osobine su mi usadili moji roditelji koji su sa sela i naučeni su na životinje ,rad sa zemljom,mi smo uvijek zahvalni majci prirodi što nam uvijek svega rasprostre na stol zahvaljujući njoj i našem radu nikada nismo gladni.

Što se tiče moga doprinosa o brizi prema planetu i majci prirodi su slijedeći:
-automobil koristim samo kada je pod moram,uglavnom sam na biciklu ili pijehe brinem o svome zdravlju.
-uvijek se rado odazivam na radna okupljanja u mome mjestu za brigu o okolišu i pri tome se dobro zabavljam sa društvom.
-plastične boce uvijek odvozim na to predviđena mjesta
-uglavnom koristim platnene vrećice
I tako u beskraj mogu pisati o mome zalaganju prema prirodi.Ali boravak u njoj i rekreacija te život na selu i blagodatima su jako veliko bogatstvo kojem se treba prepustiti i uživati,jer život je jedan.Naša Hrvatska obiluje velikim prirodnim bogatstvima i na vrijeme se trebamo osvijestiti i početi brinuti o njenoj ljepoti <3

Živim u malom gradu na sjeveru Hrvatske-Čakovcu. Ekološki smo jedan od najosvještenijih gradova u Hr. Tako svi pučani pa i ja skupa s njima već neko vrijeme marljivo razvrstavamo otpad u kućanstvu-jedna kanta za bio otpad,jedna za obično smeće,vreće za plastiku,vreće za zeleni otpad,staklo..Svaki tjedan smetlari kupe jednu kantu-vec prema rasporedu koji je otpad na redu. Marljivi smo mi Međimurci.I mogu reći da super funkcionira i da se svi drže pravilnog razvrstavanja i da nam je to nekako imanentno.Pazimo na okoliš i drago mi je da su vlasti bile dovoljno mudre da se izdignu od ostatka Hr i krenu prema europskim standardima glede zbrinjavanja otpada.Ipak naše Međimurje ne zovu zabadava država u državi :-)