hipohondrija je gadna stvar... imam 17 godina i patim od hipohondrije i patofobije od 13. godine.
jedini problem je što ne mogu stalno tražiti da me se vodi liječniku jer sam već opće poznata po tim strahovima, što dovodi do toga da me za svaku "novo samodijagnosticiranu" bolest strah drži jako dugo, dok ne nađem zamjensku.
kada nekome priznam taj problem, obično završim ismijana.
jako dugo sam željela studirati medicinu (i još me uvijek privlači), no imam osjećaj da zbog te hipohondrije s novim znanjima o bolestima bih doživljavala pakao jer je tako počelo već na prvim satovima biologije u osnovnoj školi.
Joj pa tebi uopće nije lako :-/ a zašto ne potražiš pomoć psihoterapeuta? Sigurno bi ti barem donekle mogao pomoći...
moji doma baš ne žele prihvatiti da se ja stvarno bojim. njima je to smiješno i smatraju dječjim strahom. tako da pomisao da bih trebala stručnjaka je po njima apsurdna..
Obriši komentar
Jeste li sigurni da želite obrisati komentar?
Sortiraj odgovore
Najstariji