Granice su tamo gdje ih postaviš

Ako su oni tu da učine promjenu u mom životu, tada se pitam je li moja uloga jednako važna i hoću li ja utjecati na to što će se desiti u njihovu životu. Jesam li ja tu zbog njih, oni zbog mene ili smo tu jedni za druge. Davno sam pročitao knjigu koja je govorila o tome kako se ništa ne dešava slučajno, a posebno ne iznenadni susreti s ljudima koje dugo nismo vidjeli ili pak upoznavanje neke nove osobe i njen ulazak u naš život. 

Kad se sretnu dvije galaksije

Evo kako ja to vidim: svaki je čovjek kao malena galaksija, koja je sa svim svojim dijelovima, manama i vrlinama savršen spoj i jedinstven dio svemira čovječanstva. Kada se dvije galaksije susretnu, nakon tolikog lutanja beskrajnim svemirom, to naprosto mora biti od nekog značaja. Jedna će na drugu zasigurno ostaviti utjecaj, neke će se sudariti i tek nakon nekog vremena odvojiti, a neke će se slijepiti i stvoriti još veću, barem jednako lijepu, ali zapravo potpuno novu galaksiju i tako ostati jako dugo. Ako se takve galaksije ikada odvoje, teško će biti reći koji je planet čiji. Ne znamo niti što će se desiti u trenutku susreta, ali svakako susret ne smijemo zanemariti. 

Život postaje bogatiji

Ako pretpostavimo da smo svi mi svaki za sebe posebni i jedinstveni, tada upoznavanje nekog novog uvijek za nas može značiti širenje granica naše galaksije, odnosno spoznaja koja za nas može biti ugodna ili neugodna, otkriće ili potvrda, korak naprijed ili cijeli skok. Neki od ljudi koje sam upoznao proteklih mjeseci, promijenili su moj život. U redu, možda ne oni, ali zahvaljujući kontaktu s njima, odlučio sam promijeniti sebe na bolje ili na gore bio je trenutak da krenem dalje. Neki od tih ljudi, neke galaksije, bile su toliko posebne i toliko drugačije od drugih, da mi se povremeno činilo da u njima vidim sebe i jesam da ih poznajem godinama, a ne poznajem. Te su galaksije obogatile moj život i svakodnevno sam zahvalan što nisam zatvorio svoje granice, već ih uvijek jednako naivno (ili hrabro) s velikom vjerom u dobrotu ljudi držim otvorenim i spremnim za prihvaćanje ideja s meni do sada nepoznatih planeta.

Usvajam nove ideje

Dragi moj ti, ponekad me pitaju, kako to da svakog klijenta slušam i čujem, a nikako da mi prestane biti stalo. Istina je samo ova, ja doista vjerujem da je svaki moj klijent posebna i izuzetno zanimljiva galaksija, jedan za mene do sada nepoznati dio svemira. Svaki je sastanak jedna prilika da naučim nešto novo, o sebi i o njoj, da vidim očima drugog, da čujem ušima drugog, da osjetim srcem drugog. Moj je cilj biti podrška i zrcalo svakome sve dok se taj savršeno dizajnirani komadić svemira, sam od sebe ne odluči da od sada ponovno funkcionira na savršen, doduše ponekad malo drugačiji način. Istovremeno vjerujem da ja, samo s druge strane, dobivam neograničene izvore informacija, slika i emocija, koje nikada ne mogu doživjeti, koje ne mogu naučiti ne upoznam li nekog novog, jedinstvenog i ne prihvatim li ga upravo takvog kakav je, s otvorenim srcem i bez oklijevanja. 

Ono što Ti danas želim reći, jest da su naše granice tamo gdje ih postavimo. Ako ih ostavimo otvorene, ponekada riskiramo da budemo povrijeđeni i ozlijeđeni, međutim, sa zatvorenim granicama ne možemo rasti, s njima se ne razvijamo. Ako si zatvoren, ne vidiš dalje od trenutnih vlastitih mogućnosti, ne vidiš da je trenutno stanje krhko i da se lako mijenja. Kroz druge ljude upoznajući njih, upoznajemo i mijenjamo sebe ako to želimo, jer tek kroz druge dobivamo informaciju o mogućnosti promjene. Kroz druge ljude rastemo i napredujemo, iako nije svaki korak bezbolan ili uopće ugodan.
Da zaključim ono što sam se pitao s početka, dragi moj Ti ja vjerujem da smo mi tu jednako za druge koliko su oni tu za nas. Jedni kroz druge rastemo. Jedni bez drugih bili bi samo izgubljene galaksije u svemiru, dok nas prije ili kasnije potpuno same i prestrašene ne bi progutao mrak.

Promjena stava tvoj život može učiniti boljim, pročitaj kako.