Eko 1335 prikaza 09. listopada 2013.

Tajni život vlasnika pasa

Pas
1/2
Foto: Thinkstock
zdrava krava postala miss7zdrava.24sata.hr

Da, ovo je poglavlje o seksu. Nemojte mi sada glumiti nevinašca, svi mi imamo potrebe seksualne prirode, kako ljudi, tako i psi. Nije to ništa čudno niti je sramotno. Objasnila je Rujana Jeger u svojoj novoj knjizi "Bez dlake na jeziku", objavljenoj u Nakladi Ljevak u kojoj je progovorila i o onome o čemu većina vlasnika pasa šuti. Donosimo ti dijelove iz odlomka Sexy Beast

Priroda je puna životinjskih (a i biljnih, uzmimo samo u obzir da se mnoge biljke razmnožavaju vjetrom ) primjera koji bi posramili prosječnog stanovnika Hrvatske. Naši najbliži rođaci, bonobo čimpanze, upoznaju se tako da se upuste u seksualni čin, a sukobe također rješavaju seksom.

Pas u spavaćoj sobi

Pa zar onda nije razumljivo da vaš pas (ili kuja) pokušava svoju pohotu zadovoljiti na vama? Mislim, već ste jedno drugome dragi, stanujete skupa, volite se – da ste cimeri, vjerojatno bi već nešto bilo, zar ne?..." …Na sreću sam naletjela na muškarca koji voli pse i koji je kod kuće imao maltezera terorista kojeg smo morali izbacivati iz sobe zato što bi me u protivnom pokušavao ugristi kada bih pokušavala leći na njegov, odnosno točnije – Jegerov krevet. Naravno, sigurno ćete pomisliti da je uopće glupo psa pustiti u sobu u kojoj se namjeravate seksati – u tom ste slučaju očito:

  • jako dobro odgojili psa 
  • zaboravili kako je to bilo kada je bio mali ili… 
  • već dugo nemate seksa

Pokušajte se, molim vas, opustiti uz tužno zavijanje! Pokušajte ne razmišljati o tragovima kandži na vratima, pokušajte ignorirati cviljenje i gurkanje glave u vrata, pokušajte nadglasati sirotog, tužnog, samog, napuštenog štenca s druge strane vrata, a sve to u stambenoj zgradi punoj znatiželjnih susjeda! Odgovorno tvrdim da se uz takve zvukove mogu seksati samo šinteri ili ljudi koji provode pokuse na životinjama pa su oguglali! 

Ima i pristojnih pasa

No kako većina ljudi ne razgovara o seksu općenito, nitko se valjda ne usudi drugoga pitati kako da riješi svoj problem… Naravno, ima "pristojnih" pasa koji se spontano uklone kada se stvar zahukta. Liza je od početka bila takva; ako bismo zatvorili vrata, bilo je cike i vriske, no ako bismo je pustili unutra, najčešće bi jedno vrijeme stajala i gledala nas pokušavajući procijeniti situaciju ("Što to gazda i gazdarica rade? Trebam li možda intervenirati?"), da bi nakon minutu-dvije okrenula glavu s izrazom dosade na licu i izašla iz sobe. Ali bilo je od ključne važnosti ne zatvarati vrata. 

Koliko sam uspjela doznati od ljudi koji su bili voljni svoju intimu podijeliti sa mnom, ona je jedna od rijetkih. Moj dobar prijatelj morao je paziti da ne pravi nagle pokrete jer je njegova cura imala jako, jako ljubomornog malamuta koji nije baš bio presretan što je izgubio svoje mjesto na njezinu krevetu, tako da se moj siroti prijatelj nikako nije uspijevao opustiti pri pogledu na vukoliko stvorenje blijedoplavih očiju i s velikim bijelim očnjacima koje ga je vrebalo po kući. Čak se na WC nije usuđivao a da ona ne pridrži psa za ogrlicu. Veza nije baš dugo trajala, ali ne tvrdim da je pas krivac. Ne kažem ni da nije; u jednoj sam knjizi čitala kako neki ljudi ne vole pse plavih očiju jer nismo inače navikli psima vidjeti zjenice, pošto su njihove oči najčešće tamne pa djeluju toplo i vjerno.

Psi plavih očiju

No u svojoj su biti (i da se razumijemo, to im ne uzimam za zlo) psi vrlo pronicljive životinje koje nas poznaju daleko bolje nego mi njih i čiji se dan ne sastoji samo od spavanja, lizanja genitalija, jela i šetnje – psi su zapravo savršeni antropolozi. E pa pokušajte malo duže gledati u lice psu plavih očiju pa mi iskreno recite – ne djeluje li prepredeno i hladno? Pronicavo i proračunato? Onako, poput… Da, upravo tako. Poput mačke. Brrrr! Inače, jedan moj poznanik priznao mi je kako ne može 'to' raditi pred mačkom, zato što mačke bulje. Bulje i psi, ali zbog tamne boje očiju, ostavljaju posve drugačiji dojam. Elem, pod hladnim plavim pogledom tog malamuta, koji je navodno usto 'proizvodio grozne zvukove' (sibirske rase ne laju u klasičnom pasjem stilu), moj je ionako poprilično sramežljiv prijatelj gubio i ono malo samopouzdanja koje je još imao. A sigurna sam da je psu zamjerio, jer mi inače ne bi prijavio pobjedonosnim tonom kada je doznao da je dotični pas 'ostao bez muda', unatoč tome što je od prekida prošlo više od godinu dana! 

Limunska trava protiv pasa napasnika

Kiki je s vremenom naučila biti pristojna, iako bi uvijek pokušala, ali s godinama je to činila više 'reda radi', tako da se zna tko je glavna šefica. Nju je naslijedila Chili koja je bila prava seks mašina! A što je najgore, ne bi popuštala – ako je ona naumila nekoga 'objahati', a to je najčešće činila nakon jela – jao si ga njemu. Sjela bi ispred te osobe pa naizmjenično lajala i grebla nogu. Pri tome moram ponavljam da su terijeri izrazito uporni i tvrdoglavi psi koji vole kopati i imaju jako snažne prednje noge i kandže, a da o umu i ne govorimo… 

Umjesto da kažete: 'Ne!' i prijestupnika, recimo, pošpricate sprejem od limunske trave (nemam pojma djeluje li na muškarce, ali kod pasa je navodno vrlo učinkovita)? Kad smo već kod međuljudskog seksa, Chili je bila od onih štenaca koji gotovo nikad ne miruju; ako bi i zaspala, to bi bilo na meni. Ili ispod popluna. Pri tome moram istaknuti kako mali štenci sve novo što vide imaju potrebu strpati u usta, a ta su usta oboružana nizom zuba oštrih kao iglice.

I da, mogu se popeti na krevet uz pomoć kandžica oštrih poput mačjih. Nakon što je mene ugrizla za bradavicu, oboje nas skoro skratila za nosove dok smo se ljubili, dobro nas izgrebla i repetitivno prekidala (na sreću, bili smo mlađahni pa nas ništa od toga nije moglo skrenuti s puta), Chili se uozbiljila i prestala biti nasilna. Dapače, počela nam je donositi poklone. Poslije seksa bismo brojili igračke koje bi donijela na krevet u pokušaju da skrene pažnju na sebe. Rekord je iznosio 9 teniskih loptica i 3 umjetne kosti. 

 Nastavak na sljedećoj stranici...

Antropolozi bez premca

Charlie je bio prilično diskretan, ali točno je znao kada bismo… završili. Ushodao bi se po stanu koji je bio jednosoban pa zato i nismo imali srca ostaviti ih same u maloj mračnoj kuhinji koju su od hodnika zgrade i mnogobrojnih susjeda dijelila samo jedna izgrebana stara drvena vrata… "Tapa, tapa, tap (zvukovi šapa koje nestrpljivo tapkaju gore-dolje), puf, pant (upadljivo i namjerno dahtanje kojim se želi nešto postići, a obično i uspijeva), tapa, tapa, tap, puf, pant", glasio je njegov monolog nakon seksa. A dao bi se prevesti otprilike ovako: "Sada kada ste se životinjski iživjeli, ne mislite li da je vrijeme da se pobrinete za dobrobit svojih životinja? Ja želim van, Fifi s broja 31 se tjera, što mislite da i ja ne bih skakao po njoj da imam prilike? Smilujte se jadnom malenom meni, vidite kako sam sladak, zar i ja ne zaslužujem ljubav?"

Podjednak bi monolog nastupio i kasnije, kada smo već imali krevet na kat i gledali neki film na televizoru smještenom podno nogu na vrhu police za knjige. To smo zvali 'orlovo gnijezdo'; dobar način da do kraja iskoristimo 38 kvadrata stana s visokim stropom. U trenutku kada bi krenula odjavna špica filma, Charlie bi počeo tapkati i dahtati povremeno pogledavajući primjećujemo li ga. Kažem vam ja, psi su antropolozi i unaprijed znaju svaki naš pokret. Charlie bi vam vjerojatno rekao da se 'odjavna špica prepoznaje po tome što ljudi u kutiji šute i svira muzika, a gazde počnu razgovarati. To znači da će uskoro sići i osjećati se krivima što su nas ignorirali, a to je pravi trenutak za emocionalnu ucjenu!' 

A tek, mačke plavih očiju!

Ukoliko imate psa, krevet na kat je idealno rješenje za mali stan – i seks. Mačka bi vjerojatno sjedila i buljila u vas ili oštrila kandže po potpornim stupovima. Ili bi, kao što mi je nedavno ispričala jedna prijateljica, pokazala što misli o seksu između dva gola majmuna. Naime, prvi puta kada je sa svojim dečkom spavala, bila je suočena s hladnim plavim očima njegova sijamskog mačka. Ona je u punom smislu riječi dog person: obožava pse, dok mačke rado hrani i nema ništa protiv njih, ali ne može ostvariti emocionalni odnos s njima. A kako bi i mogla kada je dotični plavooki mačak, nakon što ih je neko vrijeme hladnokrvno promatrao, prijezirno povratio na krevet i nadmeno išetao iz sobe…

Na ideju o krevetu na kat došla sam jednog jutra kada sam otvorila oči i na jastuku pored sebe ugledala pseći šupčić. Inače sam već neko vrijeme imala problema s tenom i redovito pohađala kozmetičarku. Nekoliko tjedana ranije sam u IKEINU katalogu vidjela zgodnu montažnu galeriju/bračni krevet na kat i pomislila – zašto ne? Ne samo što ćemo uštedjeti prostor nego ćemo se riješiti gnjavatora i postići novi uzlet u osobnoj higijeni! Kako roditelji obično uvijek imaju meko srce kada se radi o higijeni, prostoru i zdravlju, tako sam izlobirala znatan dio sredstava kod majke i nas smo dvije sve obavile dok je Jeger bio na poslovnom putu. Kada se vratio, samo je komentirao: "Soba nam izgleda kao švedska sauna."

Bijeg na kat

Iskreno, ne kažem da je bilo lako preseliti spavanje na kat, zamislite samo supijano bauljanje nakon večernjeg izlaska, "pa po lojtrici gor, pa po lojtrici dol, pa po lojtrici gor i dol"… Ali čovjek se na sve navikne pa makar imao miopiju poput mene. U deset godina ni jedno od nas nije palo s lojtrica. Zato nam je bitno pao rejting pošto su psi već godinama bili navikli spavati s nama pa smo svake večeri morali podnositi cviljenje, optužujuće poglede, grebuckanje i uvrijeđene face, ne samo pasa; čak se i Jeger pomalo durio što smo se mama i ja drznule urediti stan dok je bio odsutan. Nakon dva tjedna psi su se pomirili sa sudbinom (Jegeru je trebalo nešto duže) i svaki puta kada bi netko od nas sišao piškiti, razveselili bi se kao da smo upravo došli s puta! 

Na sreću, danas više ne stanujemo u jednoj sobi, tako da nema potrebe za krevetom na kat. Što nas je ponovno dovelo u probleme: zbog tužnih i očajnih zvukova koje je Joy ispuštala i moje posvemašnje paranoje (pokušajte se seksati razmišljajući jeste li dobro sakrili strujni kabel i hoće li vaš mali slatki psić slučajno polizati utičnicu), puštali smo je u sobu i načelno bi se smjestila negdje na krevet i grickala svoju… goveđu tetivu. Ali u određenim trenucima imala je ipak potrebu pobliže proučiti što mi to radimo…

“….Osim strpljenja i smisla za humor ukratko preporučujem: seksualnog partnera/icu koji/a ima iste stavove prema životinjama kao vi  ili boks, odnosno transporter – ako psa od početka naviknete da nekoliko sati na dan bude zatvoren u svom boksu, nećete se morati suočavati s kojekakvim nepodopštinama – ali onda nećete imati na koga svaliti krivicu za loš seks, nego ćete odgovornost za svoj seksualni život morati snositi sami..."

Više o knjizi doznaj ovdje i/ili posjeti Rujanin blog bez dlake na jeziku gdje će se Rujana i dalje baviti psima i pasjim temama - tu je također možeš kontaktirati za pitanja i sugestije rujanaj@gmail.com

Komentari 0

Komentiraj, znaš da želiš!

Za komentiranje je potrebno prijaviti se. Nemaš korisnički račun? Registracija je brza i jednostavna, registriraj se i uključi se u raspravu.