Powered by:
Loreta Gudelj Barać je mlada modna dizajnerica koja živi i radi po ekološki osviještenim načelima i kako je i sama rekla, sanja dan kada će očuvanje okoliša biti u modi. Modna industrija je jedan od najvećih zagađivača okoliša, a Gudelj Barać objašnjava mora li to i ostati tako.
Nije rješenje ni u isključivo prirodnim materijalima zbog utroška vode i bojila
"Vrlo je bitno minimizirati kupovanje odjeće koju nećemo koristiti. U 60% proizvedene odjeće je poliester, a prosječni stanovnik Europske unije baca 7 kilograma odjeće godišnje. Posljedica je to hiperprodukcije tekstila i jeftine proizvodnje odjeće stoga nikome nije teško baciti nešto što bi se nekad koristilo dugi niz godina. Nije dovoljno niti koristiti samo prirodne materijale zbog velikog utroška vode i utjecaja bojila već bi jedino pomoglo smanjenje konzumerizma", tumači Gudelj Barać i dodaje da je nakon nafte, modna industrija drugi zagađivač okoliša i ovisi o stvaranju svakodnevnih potrošačkih navika pojedinaca.
"Nažalost, vjerojatno će svi postati svjesni toga kad već bude kasno, a ako već niste preporučujem pogledati Attenboroughov dokumentarac 'Our planet' na Netflixu koji daje odličan uvid u to koliko su zaista prirodni ciklusi povezani i koliko je bitno djelovati odmah na mikro razini. Sanjam dan kada će očuvanje okoliša biti u modi", kaže dizajnerica.
Treba proizvoditi i kupovati etičnu odjeću
Gudelj Barać priprema kolekciju Slow Fashion te pojašnjava o čemu se radi: "Prije pet godina pokrenula sam modni brend Loré (www.loretagudelj.com) koji je baziran na konceptu ručne proizvodnje te posve održivih modnih tkanina. Ne koristim sintetska vlakna jer svakim pranjem 17 milijuna mikrovlakana završava u morima jer ih filteri ne mogu zadržati. Time ugrožavaju život morskih i riječnih životinja te planktona (bacite pogled na britansku kampanju What is in my wash). Mislim da svi dizajneri trebaju inzistirati na proizvodnji etične odjeće u najvećoj mogućoj mjeri te mi svi kao potrošači možemo osvijestiti kakvu odjeću kupujemo te u kojoj mjeri kupujemo odjeću koju nećemo upotrebljavati. Imam u planu u budućnosti i manji brend koji će se baviti s redukcijom tekstilnog otpada."
Zero Waste filozofija u svakodnevnom životu modne dizajnerice
Ljubav prema boravku u prirodi, biljkama i životinjama kod dizajnerici postoji od malih nogu iako naravno ni ona kao i većina druge djece u toj dobi nije razmišljala o tome da bi nešto što sama čini moglo imati posljedice za svijet koji nas okružuje. "Unazad nekoliko godina počela sam se više baviti zero waste tematikom i iako je živjeti potpuno održiv život teško, smatram da si možemo reducirati i preispitati životne navike koje štete prirodi i barem ih minimizirati. Zero waste je filozofija koja potiče nekorištenje predmeta koji se ne mogu reciklirati i time nepovratno utječu na staništa biljaka i životinja. Neke stvari nije teško promijeniti- odbiti korištenje jednokratne plastike (primjerice vrećica u dućanima umjesto kojih uvijek možete uzeti trajnu platnenu vrećicu, slamčica kojima treba 50-200 godina za razgradnju, kupovanja napitaka u plastičnim bocama, balona koji se ne razgrađuju te završavaju u utrobama ptica i morskih životinja...).
Kao što možete pročitati radi se o proizvodima koji zaista nisu potrebni te se bez njih može s minimalnim trudom. Zamislite što se dogodi kad 7,4 milijarde ljudi kaže 'Ma to je samo jedna slamčica ili boca', a tu rečenicu često vrtimo u glavi. Što se mene tiče na dnevnoj bazi se trudim eliminirati upotrebu stvari za koje znam da nepovratno štete prirodi, trenutno je najteže s hranom, ali se trudim bazirati prehranu na povrću i voću koje kupujem od opg-ova s eko certifikatima bez plastične ambalaže. Plastične četke sam zamijenila s biorazgradivom Humble brush kao i štapiće za uši. Koristim sapune umjesto plastičnog pakiranja te više od dvije godine izbjegavam kupovinu stvari koje mi zaista ne trebaju. Prije godinu dana prešla sam na biljnu prehranu nakon čega sam se upoznala i s ekološkim prednostima ovakve prehrane, sumnjam da bih se ikad vratila na staro", ispričala je dizajnerica o svom pokušaju života s minimumom otpada.
Gudelj Barać kaže da se u zadnje vrijeme okružila ljudima kojima je takav način razmišljanja bitan. Priča da uopće ne može shvatiti ljude koji se i dalje nakon što su na listu ugroženih vrsta dodane vrste pčela, koale ili žirafe uvjeravaju da je suvremen način života održiv. "Najtužnije od svega je nerazumijevanje", kaže dizajnerica i nastavlja: "Kada nekome ispričaš o zero wasteu ili biljnoj prehrani odmah postoji neka vrsta odbojnosti. Alicia Silverstone, jedna od zagovornica veganske prehrane napisala je The kind diet sa svrhom da osobe koje jedu meso daju priliku biljnoj odnosno veganskoj prehrani jer već uvođenjem ovakvih obroka možemo smanjiti utjecaj na okoliš. Za kilogram govedine potrebno je 40 000 litara vode dok 783 milijuna ljudi nema pristup pitkoj vodi. Uzgoj goveda uzrokom je proizvodnje 18% plinova koji utječu na efekt staklenika i time je upravo uzgoj stoke jedan od najvećih uzroka globalnog zatopljenja. Svi smo mi mala mrvica u svemiru, ali ako se nećemo mi potruditi, tko će?"
