'Nikome ne štetim svojim poslom, neovisan sam o prehrambenoj industriji, nikad ne idem na posao sa grčem u želucu', objašnjava Goran Božić koji je 2012. pokrenuo svoju permakulturnu farmu kraj Karlovca i krenuo u avanturu zelenog življenja. Danas na farmi uzgaja aroniju, povrće, voće, orahe, lješnjake i proizvodi svoje vino, jabučni ocat i voćnu rakiju
Goranova farma funkcionira po načelu samoodrživosti, a svi elementi na farmi međusobno se nadopunjuju, primjerice korov i zeleni otpad preko zime se kompostiraju u plasteniku, a time se dobiva toplina za grijanje plastenika, ugljični dioksid koji pomaže povrću u rastu i kompost koji se koristi kao gnojivo, ali i kao hrana za kalifornijske gliste. One pak od njega proizvode humus od kojeg se proizvodi humusni čaj koji služi kao folijarno gnojivo i zaštita od bolesti. Drugi primjer je zelena gnojidba, aronija je podsijana djetelinom, djetelina pokriva tlo i sprječava korove i isušivanje. U isto vrijeme obogaćuje tlo atmosferskim dušikom kojeg preko simbiotskih bakterija ispušta u tlo i gnoji aroniju. Također privlači veliki broj pčela koje usput oprašuju i aroniju povećavajući joj prinos. Poanta je da svaki element obnaša više funkcija i da se s minimalno uložene energije dobije čim veći efekt. Slijedi intervju s Goranom Božićem.
Kako si došao na ideju pokretanja permakulturne farme i prema kojim načelima farma funkcionira?
'Na ideju sam došao kada su u mojoj bivšoj firmi počeli nuditi otpremnine, tvrtka nije dobro poslovala i vidio sam da neće još dugo, a kako sam se do tada amaterski bavio "vikend permakulturom" pomislio sam zašto ne bih uložio novac u farmu i od hobija napravio posao. Kupio sam automatizirani plastenik, manju mehanizaciju, dostavno vozilo i krenuo u avanturu. Prva godina je bila godina pokušaja i pogreške, da vidim kako će se razne kulture ponašati u različitim uvijetma. Danas na farmi uzgajam aroniju, povrće, voće, orahe, lješnjake, proizvodim svoje vino, jabučni ocat, voćnu rakiju'.
Recikliraš li, odvajaš li otpad, radiš li kompost? Koliko ti je važna ekološka osviještenost u svakodnevnom životu?
Naravno, zašto bi nešto završilo u smeću ako može postati nešto korisno? Sav organski materijal se može kompostirati, pa čak i stara odjeća od koje, kako bi se reklo, "ostaju samo dugmići" kad ju kalifornijske gliste obrade. Ekološka oviještenost mi je vrlo važna, ljudi bi trebali manje misliti na sebe i razmisliti kako se njihovi postupci odražavaju na svijet u kojem će živjeti naša djeca i unuci. Nije potrebno puno da bi se napravila promjena. Svoje ekološke navike bih opisao sa "Reuse - Reduce - Recycle".
Jesi li i svoju obitelj/prijatelje 'zaposlio''na farmi?
Ne direktno, ali indirektno da, npr. moj brat je vlasnik Cyberfunk Cafea u Masarykovoj i pomaže mi kod distribucije i reklame, dio voća i povrća sa farme se koristi za proizvodnju smoothija i sokova koji se prodaju u lokalu. Otac mi pomaže stručnim savjetima kod proizvodnje biodizela i tehničkih stvari. A prijatelji mi uglavnom pomažu kod roštilja da se slučajno ne baci nešto od jela i pića. I oni su ekološki osviješteni. Jedan od njih mi povremeno navrati sa gitarom i svira biljkama hitove Dylana i Cohena sa tvrdnjom da pomaže rastu. Zasad se pokazalo uspješno.
Na svom balkonu uzgajaš steviju i različite biljke?
Veliki broj različitog bilja može se uspješno uzgajati čak i na manjem balkonu i prozorima. Balkon sam napunio začinskim biljem svih vrsta tako da imam svježe bilje za korištenje u kuhinji. Osim toga tjera muhe i komarce, a i odlično miriši. Također uzgajam mladi luk, rikolu, vlasac, salatu.
Kako se hraniš, jedeš li organsko voće i povrće?
Trudim se da koliko god mogu obitelji ponudim organsku hranu, vlastitu ili kupovnu, a ako ne, onda barem da na placu kupim direktno od proizvođača. Ljudi ne shvaćaju koliko je bitno hraniti se organski, jer osim što ta hrana ne sadrži otrove i konzervanse, ona sadrži i puno veću količinu vitamina, minerala, enzima i antioksidansa. Čak i sami prelazak na organsku hranu pomaže ljudima da se lakše othrvaju bolestima, stresu i umoru.
Smatraš li da su se ljudi danas previše odvojili od prirode i kakve posljedice to ima na nas?
Apsolutno, ljudi su potpuno odvojeni od prirode, ne shvaćaju da su njezin dio i da ona nije tu da ju pokorimo i iskorištavamo. Posljedice su katastrofalne i samo hipnotiziran čovjek ne vidi da se klima promijenila. Dokle god mi budemo sjedili pred televizorima, vjerovali medijima i bili dio potrošačkog društva, situacija će se pogoršavati. Na kraju će priroda imati zadnju riječ. Kada čovjeka napadnu virusi ili bakterije, tijelo se bori tako da podiže temperaturu. Zar se isto ne dešava sa Zemljom? U ovom slučaju nametnici su ljudi. A što će se desiti kada Zemlja uzme antibiotik?
Što te najviše veseli u poslu?
To što vidim konkretne rezultate rada, to što nikome ne štetim svojim poslom, to što sam neovisan o prehrambenoj industriji, to što ne idem na posao sa grčem u želudcu, to što nisam okružen negativnim ljudima, to što radim nešto korisno, to što...
Saznaj više o Goranovoj Permakulturnoj farmi.