Kako životinje upozoravaju na katastrofe

Dok znanstvenici tvrde da životinje svoje izvanredne sposobnosti duguju razvijenim osjetilima, mnogi parapsiholozi i ljubitelji životinja uvjereni su da životinje imaju paranormalne moći, odnosno da nije moguće sva njihova neobična ponašanja objasniti naprednim čulima i neugaslim nagovnima.

Spasilo ih šesto čulo

Nakon što se voda povukla iz opustošenog nacionalnog parka Yala u Sri Lanki, fotografi su iz helikoptera snimili žive bivole, slonove, jelene, majmune i svinje, no nijedno truplo. Nema sumnje da bi i životinje smrtno stradale od razornog vala da su u vrijeme katastrofe bile na zahvaćenom mjestu. No, nekako su znale da stiže tsunami. Odsustvo životinjskih lešina na mjestima preplavljenih cunamijem zapanjilo je nadležne u Sri Lanki. "Posvuda je bilo ljudskih tijela, ali ni jedno životinjsko. Bit će da one doista imaju šesto čulo", čudio se Gehan de Wilva Wijeyeratne, vlasnik jednog razorenog hotela u Yalu. Jednaka je pojava zabilježena u Indoneziji, također preplavljenoj cunamijem. U priobalju Sumatre poginulo je 50.000 ljudi, ali neznatan broj životinja. Ogromna se većina faune povukla u unutrašnjost, uključujući sve sumatranske orangutane, koji su ugrožena vrsta. Uistinu je nevjerojatno da su životinje naslutile da će podmorski potres daleko od obale uzrokovati divovski val koji će nekoliko sati kasnije poharati kopno. S druge strane, većina je ljudi ostala uz obalu nesvjesna nadolazeće vodene mase.

Osjete suptilna upozorenja koja ne detektiraju ni najmoderniji uređaji

Priče o životinjama koje se čudno ponašaju dan ili dva prije prirodne katastrofe - potresa, poplave ili oluje poznate se od davnina. Povjesničari su zabilježili da su brojne zvjerke poput štakora, lasica i gmazova napustile grčki grad Helike par dana prije cunamija koji je razorio mjesto 373. g. pr. Krista. Uoči erupcije indonezijskog vulkana Krakatoe 1883. brojne su životinje napustile okolno područje. Mačke su pobjegle iz čileanskog Copiaga 1922. nedugo prije potresa koji je uništio velik dio grada. Svjedoci su izjavili da su psi bili vrlo uzrujani u danima prije velikog potresa 1923. u Tokiju i Jokohami. Više je građana Santa Cruza u Kaliforniji posvjedočilo da se se mačke čudno ponašale nekoliko sati prije potresa 1989.

Te su zapanjujuće priče sudeći po broju svjedočanstava istinite, no ne dokazuju životinjske nadnaravne sposobnosti. Moglo bi se raditi i o izuzetno razvijenim osjetilima. Iako ne znamo kako djeluju i koje signale opažaju, izvjesno je da životinje imaju ugrađene senzore za prirodne pojave. Neki stručnjaci pretpostavljaju da životinje pred potres detektiraju vrlo fina, upozoravajuća podrhtavanja tla koja ne bilježe ni moderni uređaji ili da njuše molekule plina koje izlaze iz zemljine utrobe. Drugi vjeruju da životinje registriraju elektrostatičke smetnje ili neznatne promjene u tlaku zraka koje prethode oluji.

Inicijativa Ruperta Sheldrakea

Britanski biolog i parapsiholog Rupert Sheldrake prikupio je izvještaje o neobičnom ponašanju životinja prije potresa u kalifornijskom Northridgeu 1994. te u Grčkoj i Turskoj 1999. U sva tri slučaja psi su zavijali usred noći, mačke nervozno tražile zaklon, a ptice u kavezu postajale nemirne. Sheldrake se zalaže za sveobuhvatno istraživanje radi otkrivanja povezanosti između životinjskog ponašanja i katastrofa. Ako bi znanost utvrdila povezanost, ljudi bi prijavljivali svoja zapažanja vlastima, koje bi procijenile jesu li signali predznak katastrofe ili ne. No, znanost se još nije približila cilju. "Ima mnogo indicija da psi jače laju, a ptice se udaljuju uoči vulkanskih erupcija ili potresa. No, teško je organizirati i provesti sustavna istraživanja o životinjskim sposobnostima predviđanja katastrofa", komentirao je južnoafrički zoolog Matthew van Lierop.

Preciznije od meteorologa

Životinje su uspješnije od ljudi i u predviđanju prirodnih pojava koje nisu katastrofalne. Poljoprivrednici su uočili da krave liježu prije kiše, laste lete visoko kad predstoji lijepo vrijeme, a pčele u velikom roju napuštaju košnicu uoči oluje ili uragana. Krtice prave duboke jame naslute li dugu i hladnu zimu, a plitke ako predstoji blaga zima. Vjeverice stvaraju mnogo veće zalihe hrane prije oštre zime. Jesu li njihovi postupci posljedica paranormalnih moći ili vrhunskih osjetila s kojima opažaju minimalne promjene u okolini? Znamo li za snagu njihovih osjetila, mogli bilmo povjerovati u ovo drugo. Mačke vide u mraku mnogo bolje od ljudi. Psi čuju zvukove daleko izvan našeg raspona čujnosti i njuše mirise koje mi ne osjećamo. Ptice, ribe i kornjače opažaju varijacije u magnetskom polju. Gmazovi detektiraju toplinu udaljenog plijena. Zahvaljujući naprednim osjetilima životinje nastanjuju svijet mnogo bogatiji mirisima, zvukovima, prizorima i drugim senzornim iskustvima od svijeta u kojemu mi obitavamo. Međutim, moćna osjetila ne isključuju natprirodne sposobnosti. Neke životinjske postupke znanstvenici nisu uspjeli pripisati vrhunski razvijenim senzorima za poznate podražaje iz okoline.

Grob pod jabukom

"Kad sam bio dijete, moj je otac nehotice pregazio našeg mačka. Bilo je to rano ujutro dok smo svi još spavali. Otac je sahranio mačka kraj stabla jabuke i otišao na posao", napisao je novozelandski autor i parapsiholog Richard Webster. "Nekoliko sati kasnije, naš je pas odšetao do jabuke i legao na grob. Nikad ga prije nije zanimao taj dio vrta, ali je do kraja života svakog dana po par sati provodio na grobu svog prijatelja. Iako je u vrijeme nesreće spavao u kući, točno je znao gdje je mačak zakopan", posvjedočio je Webster. "Našao je to mjesto prije nego što je otac javio drugim ukućanima da je mačak mrtav i sahranjen. Je li nanjušio da se njegovo tijelo nalazi pod zemljom? Ili je za mačkovu pogibiju doznao zahvaljujući vidovitosti? Takva dvojba redovno mori stručnjake koji proučavaju životinjsku izvanosjetilnu percepciju."

Vidovita mačka

Websterova kći Charlotte ima mačku koja uvijek zna kad je gazdarica blizu kuće te pet minuta prije njenog povratka dolazi do vrata da je pozdravi. Budući da Charlotte ima fleksibilno radno vrijeme i svaki dan kreće kući u različito doba, Websterovima nije jasno kako mačka zna kad će se vlasnica vratiti. Ima li toliko osjetljiv sluh da čuje zvuk Charlotteinog auta udaljenog dva kilometra, raspoznajući ga između zvukova drugih vozila? Ili je jednostavno - vidovita?

Izvanosjetilno opažanje životinja pojačava se ako njima bliski ljudi pate, boluju ili umiru. Mnoge se u tim slučajevima ne žele odvojiti od gospodara. Njemački ovčar Don pobjegao je od kuće i smjestio se pred bolnicom u kojoj je ležao njegov ostarjeli gazda. "Činilo se da želi ući i pozdraviti se s njim", ispričala je unuka. "Kada je djed umro, Don je zapao u duboku depresiju i uginuo."

Odiseja škotskog ovčara

Slavan je slučaj škotskog ovčara Bobbieja, koji je 1923. odlutao dok je sa svojim vlasnicima bio na izletu u Indijani. Nakon pola godine iscrpljeni je Bobbie zalajao pred vratima doma svojih gospodara u oregonskom gradu Silvertonu, 4100 km daleko od mjesta na kojemu se izgubio. Rane na šapama pokazale su da je cijelim putem hodao. Bobbiejev je pothvat poslužio kao predložak za igrani film. Kad je uginuo, pokopan je uz najviše počasti. Dr. Joseph Banks Rhine i njegova supruga dr. Louisa Rhine proučili su preko 50 dokumentiranih slučajeva životinja koje su se same vratile kući s udaljenosti od najmanje 50 kilometara. Većina ih je od kuće do nepoznatog mjesta bila prevezena u motornom vozilu pa se pri povratku nije mogla pouzdati u sjećanje na krajolik. Rhinesovi su zaključili da se njihov povratak može objasniti samo nekom vrstom izvanosjetilnog opažanja.

Životinje upozorile na potres?

• Parapsiholozi tvrde da su kineske vlasti 1975. temeljem opažanja višetjednog čudnog životinjskog ponašanja evakuirale gotovo cijeli milijunski grad Haicheng dan prije strahovitog potresa od 7,3 stupnjeva po Richteru. Poginulo je par stotina stanovnika, a da grad nije bio ispražnjen, žrtava bi bilo preko 150.000. Skeptici tvrde da je evakuacija naređena zbog niza manjih potresa prije glavnog udara, a ne zbog životinjskog "alarma".
• Znanstveni pokus u Državnoj bolnici Rockland u New Jerseyju snažno je ukazao na životinjsku telepatiju. Eksperimentator je stavio boksera priključenog na EKG u jednu, a njegovu vlasnicu u drugu izoliranu prostoriju. Kada je vlasnici pristupio i zaprijetio neznanac, psu je srce brže zakucalo. Ritam otkucaja normalizirao se kad je "napadač" u drugoj sobi objasnio ženi da prijetnja nije ozbiljna, nego dio pokusa.
• Niz istraživanja provedenih u SAD i Francuskoj pokazao je da hrčci mogu predvidjeti koju će stranu kaveza pogoditi električni udar. Hrčci su skakali na sigurno mjesto prije svakog udara, iako eksperimentatori nisu ničim signalizirali kamo će uputiti struju.
• Psi pomažu u potrazi za drogom, eksplozivima i drugim opasnim predmetima. Najbolji čovjekov prijatelj vrhunsko je njuškalo jer ima 250.000 osjetilnih tjelešaca za njuh. Istančan pseći njuh spasio je jednu djevojčicu iz ruševina nakon strašnog potresa u zapadnoj Turskoj 1999. Kad su spasitelji bili uvjereni da više nema preživjelih, jedan im je labrador uporno skretao pažnju na već pretraženo mjesto. Zahvaljujući njegovom navaljivanju spasilačka je ekipa pomaknula veliki betonski blok, ispod kojeg je djevojčica ležala u nesvijesti.
• Morski pas ima još savršeniji njuh pa osjeća krv udaljenu kilometrima. Detektira česticu krvi "utopljenu" u 100 milijuna čestica vode, odnosno mililitar krvi u tisuću hektolitara vode! Njuh je bitan za lov, ali i za parenje. Mužjak moljca registrira ženske feromone s udaljenosti od osam kilometara. Još profinjeniji njuh svilene bube otkriva partnericu udaljenu 11 kilometara. Njuši molekulu feromona "zaogrnutu" u 1017 molekula kisika i drugih elemenata.
• Mnoge životinje, uključujući pčele, ptice, ribe i kornjače, snalaze se u prostoru opažanjem magnetskog zračenja. Morske kornjače s obala Floride provode puno vremena plivajući po oceanu, ali se nepogrešivo vraćaju položiti jaja na matičnu plažu.
• Losos napušta rodnu rijeku i pliva tisuće kilometara daleko, no ipak se godinama kasnije vraća u istu rijeku radi parenja. Znanstvenici tvrde da se većim dijelom puta ravna po suncu, koje ga vodi na 70 km od rodnog mjesta. Potom se oslanja na njuh, koji mu omogućuje da nađe mjesto na kojemu se izlegao.
• Dok ljudi čuju zvučne valove frekvencija od 20 do 20.000 Hz, šišmiši i delfini opažaju zvukove do 100.000 Hz, a noćni moljac i do 240.000 Hz. Ovim životinjima percepcija ultrazvuka služi za orijentaciju: proizvode ultrazvuk i slušaju njegovu jeku da bi utvrdile kakvim krajolikom prolaze. S druge strane, slonovi čuju i infrazvukove, zvukove vrlo niskih frekvencija, do 1 Hz.
• Iguana osjeća razlike u temperaturi pijeska s preciznošću od jednog stupnja Celzijusa. Izoštreno osjetilo topline važno je ženki iguane za nalaženje pogodnog mjesta za polaganje osjetljivih jaja. Boa konstriktor ima između očiju toplinski senzor s kojim pronalazi plijen usred gustog raslinja južnoameričke prašume.
• Škorpion se u lovu oslanja na osjetilo za pokret jer opaža pomicanje zraka brzinom od samo 0,072 km/h uz pomoć dlačica na kliještima. Leptiri i pčele imaju osjetilo okusa na nožicama, što im pomaže da prepoznaju vrijednost cvijeta čim slete na njega. Prije no što polegne jaja na biljci, leptir hoda po lišću da provjeri je li ono jestivo za ličinke koje će se izleći.