Lista razloga radi kojih bi svaki građanin Hrvatske i Europe trebao manje koristiti plastiku, pogotovo jednokratnu, je poduža. Većina od nas zna za ogromne količine plastike u morima i rijekama, poglavito zahvaljujući briljantnim dokumentarcima poput „Blue Planet II“.
Oni osvješteniji znaju da plastika, čak i kada se razgradi, ostaje prisutna u okolišu i vodama kao mikro plastične čestice, čiji utjecaj na ljudski organizam još nije dovoljno istražen. Nadalje tu je i estetika, jer plastični otpad nagrđuje okoliš, i nitko ne želi gledati kako mu po dvorištu ili ispred zgrade lete plastične vrećice. Onima, koji su i usprkos svemu tome spremni odmahnuti rukom i reći da ih se to ne tiče, preporučujem da se upoznaju s Bisfenolom A.
Bisfenol A je kemikalija koja se masovno rabi u industriji polimera, u prvome redu za proizvodnju polikarbonatne plastike, a kao aditiv nalazi se u mnogim proizvodima široke potrošnje kao stabilizator, antioksidans ili inhibitor polimerizacije. BPA je „zlatna koka“ industrije polimera i proizvodi se u milijunima tona godišnje.
Gdje se BPA sve nalazi?
Većina proizvoda kojima se ljudi svakodnevno služi sadrži BPA: plastične boce svih vrsta, aluminijske limenke, konzervirana hrana, ambalaža, plastično kuhinjsko posuđe, plastične vodovodne cijevi, kućanski aparati, elektronička oprema, CD- i DVD-diskovi, očne leće, naočale, zubni implantati, građevinski materijali, zavjese u kupaonici, umjetna koža i drugi odjevni predmeti, posteljina, novčanice, računi u trgovinama, toneri, kozmetički proizvodi i tako dalje.
Njegova raširenost nije sama po sebi zvono za uzbunu, no sve veći broj istraživanja koja potvrđuju da ima štetan utjecaj na ljudsko zdravlje jest. Pogotovo kada se koristi u proizvodnji ambalaže koja sadrži hranu i piće.
Njegovo djelovanje se povezuje s nizom poremećaja: reproduktivnih i spolnih, imunoloških, neuroloških i metaboličkih. Široki spektar poremećaja u kojima sudjeluje BPA, proizlazi iz činjenice da je BPA hormonski otrov. BPA pripada skupini endokrinih razarača, tvari koje narušavaju hormonski sustav. Budući da hormoni reguliraju mnoge vitalne funkcije ljudskoga organizma, svaki pomak njihove ravnoteže, izazvan vanjskim čimbenikom, može izazvati hormonski kaos.
Danska i Francuska traže zabranu ambalaže koja sadrži BPA
BPA se koristi od kraja 60-tih godina prošlog stoljeća i stoga ne čudi da se njegovi tragovi danas nalaze svugdje, u vodama, tlu i organizmima ljudi. Tek zadnjih dvadesetak godina počela je rasti svijest da se radi o nečemu čiju upotrebu treba smanjiti i naposljetku ukinuti. Tijela i agencije EU poput Agencije za kemikalije i Agencije za sigurnost hrane su klasificirale BPA kao endokrini razarač i preporučuju znatno niže dopuštene vrijednosti u proizvodima nego prije, a od 2011. zabranjena je njegova upotreba u proizvodnji dječjih bočica i sličnih proizvoda.
Ako vam ne smeta što gomile plastike plivaju po moru i rijekama, što se mikroplastika nalazi u hrani i vodi, što vam plastične vrećice lete po dvorištu, onda makar obratite pozornost što široka upotreba plastike u ambalaži hrane i pića čini vašem zdravlju.