Powered by:
Ivana Biočina vrlo je zanimljiva žena, s drugačijim pogledom na modu. Istovremeno je teoretičarka i dizajnerica, ne kreira modne linije po sezonama, autorica je triju knjiga, svim srcem je posvećena onome što radi, a s nama je podijelila svoju životnu filozofiju te nam približila svoj način života...
Čime se bavi Institut održive mode?
Institut održive mode, IOM, osnovala sam s ciljem proizvodnje – izrade odjevnih predmeta, edukacije i širenja zamisli održive mode, a IOM sam, da ne bi bilo zabune – (samo) ja. U srži djelovanja je transparentnost, iskrenost i vjerovanje da je održivost put koji zajedno stvaramo. Svrha i namjera je osnažiti žene, da zajedno budemo dio promjene koju želimo vidjeti u modi, proizvodnji i svijetu.
IOM se nalazi u Podravini, na sjeveru Hrvatske, gdje postoji bogata tekstilna povijest i naslijeđe. Uz to, Drava pripada ekološki najvažnijem europskom riječnom području, zajedno s Murom i Dunavom čini Europsku Amazonu, pa vjerujem da združeno naslijeđe proizvodnje i jedinstvene prirode nudi savršen prostor za promišljanje i postavljanje održivih namjera.
Vjerujemo da u srcu nosite ljubav prema svom rodnom kraju, otoku Braču, kako ste tu morsku ljubav spojili s kontinentalnom Podravinom?
Moj otac je s Brača, mama je iz Bosne, odrasla sam u Samoboru, živjela u Zagrebu i Berlinu, i završila sam, eto, u Podravini. Ponosna sam na mješavinu utjecaja u meni, kroz naslijeđe i život. Poveznica je, osim života u velikim gradovima, moja neraskidiva veza s prirodom.
Priroda me obnavlja, inspirira i osnažuje, a život u manjim sredinama, koje su okružene prirodom za mene predstavlja izvor. Još jedna poveznica, kad ste već spomenuli Brač, je voda. Naravno, na Braču je predivno more, a u Podravini Drava, koja je zaista iznimna, kao što sam već spomenula. Ima nešto u vodi i mjestima uz vodu – protok, prostranstvo, bistrina.
Vrlo spretno ste spojili ljubav prema modi kroz teoriju i praktičnu izvedbu, koliko ljudi zapravo razumiju ono što radite?
Dio sam osviještene zajednice, a što je još važnije i veoma otvorene. Svi zajedno učimo i guramo naprijed. Mislim da je danas svima, ili barem dobrom dijelu ljudi, poznato da se kao društvo i civilizacija nalazimo u problemima, u krajnjem slučaju vjerujem da to osjećaju. A kada se komunicira iz jasne i iskrene namjere, povezujemo se na posebnoj razini i jednostavno se razumijemo. Ljudi čeznu za promjenom i to nas sve spaja.
Moda je puno više od odjevnog predmeta na vješalici zar ne?
Naravno! Osim što je moda dio ekonomskog, socijalnog i političkog dijela naših života, moda može imati i magična, čarobna svojstva. Prve intervencije na ljudsko tijelo imale su obrednu ili magijsku svrhu, za paleolitskog čovjeka posjedovale su magijsku snagu. Zatim, za Grka su duh i tijelo bili povezani, duh je nalazio svoj vanjski izraz kroz tijelo, stoga je odjeća postala izrazom duha i tijela.
Nabori su se oblikovali primjereno situaciji, raspoloženju i individualnom ukusu. Za Grka je krojena odjeća, na primjer, bila barbarska. Pomislite samo na odjevni predmet koji ste dobili od majke, drage osobe ili naslijedili od bake – to nije samo predmet, već u sebi sažima emocije, nade, priče.
Što Vas je inspiriralo pri osmišljavanju održivog dizajna?
Za dizajn i pristup stvaranju, pa tako i životu, kažem da je mistični podravski zen. Inspiracija je svugdje oko mene. Naravno, najveća i vječna inspiracija je priroda. No, moja polazišna točka, srž i temelj je održivost. Polazim od ideje, namjere i sirovine, zatim se sve oblikuje kroz istraživanje, pogreške i uspjehe. Proces se odvija organski i sa svakom novom serijom odjevnih predmeta učim i razvijam se.
Njegujete upcycling, možete li nam malo pojasniti?
Upcycling je možda najjednostavnije objasniti kao pretvaranje postojećeg odjevnog predmeta u novi predmet ili pronalaženje nove svrhe. Na primjer, staru majicu pretvorite u torbu – majica nije postala otpad, već ste ju prenamijenili i time joj produžili životni vijek. Upcycling je važan dio održive mode i stremljenja prema održivosti industrije. Usporedno, pri recikliranju se proizvod razvlaknjuje i koristi za novi materijal i odjevni predmet, dok se u downcyclingu reciklirana vlakna koriste kao tehničke tekstilije.
Vrlo je zanimljiv podatak da ne radite sezonske kolekcije, zašto?
Odjeća se ne radi sezonski i nema kolekcija, to je jedan od temelja održivosti te predstavlja otklon od brze mode, uz nadu da se odjeća ne promatra kao brzopotrošan predmet, već nešto što ćete imati cijeli život i što ćete prenijeti u sljedeće generacije. Sve radim ručno, kad mogu koristim lokalne materijale, ono što nije dostupno lokalno naručujem iz Europe.
Model rada je usmjeren na fluidnost. Radim male serije da se izbjegne gomilanje robe i stvaranje otpada. Želja je da pokušamo ponovno poimati odjeću kao (čarobne) funkcionalne estetske predmete, a ne kao kratko iskustvo olakšanja ili uzbuđenja.
Tko najbolje reagira na vaše modele? Tko su vaši kupci?
Ponosna sam i zahvalna što moje modele nose žene od 17 do 70+ godina. To su osviještene žene, žene koje žude za promjenom, žele biti i dio su promjene. Modeli se već nalaze u više generacija žena jedne obitelji, nose ih kćeri, majke, bake. Ma predivno!
Kako vi živite svoju zelenu svakodnevicu?
Prednost je što živimo u malom gradu, okruženi prirodom, radionica se nalazi pokraj male livade, nasuprot je šuma, tako da je moja svakodnevica doslovno zelena. Kroz život sam uvijek bila vezana uz ekologiju, zdravu prehranu i takozvana zelena razmišljanja, ali sad izoštreno promatram što, gdje i kako svaki dio mog života, i proizvodnje, mogu učiniti održivijim, zelenijim. Za ovu godinu sam si, na primjer, zadala da pokušam što je više moguće izbaciti plastiku iz života. Svaki dan imamo priliku nešto promijeniti i svaki dan glasamo – svakom kupovinom glasamo kako će izgledati budućnost industrije čiji proizvod kupujemo.
Ivana Biočina vrlo je zanimljiva žena, s drugačijim pogledom na modu
Je li održiva moda skupa u odnosu na mainstream komade?
Održiva moda je skuplja, ali ne toliko drastično da bismo rekli da je skupa. Jednostavno smo se navikli da su odjevni predmeti nerealno jeftini. A jeftini su, jer su masovno proizvedeni na Globalnom jugu, u Bangladešu ili Vijetnamu, bez regulacija proizvodnje, u nehumanim uvjetima i od potplaćenih radnica. Također, cijena proizvoda govori od koje sirovine i u kojim uvjetima je proizvod napravljen. Danas cijena odjevnog predmeta označuje da je riječ o predmetu bez vrijednosti, za brzu potrošnju i lako odbacivanje. Kad želimo podržati održivost, moramo biti spremni platiti više, jer cijena odražava način proizvodnje.
Koje materijale koristite?
Najviše koristim organski pamuk, proizveden u tvornicama koje su certificirane u cijelom lancu proizvodnje, od sirovine, bojadisanja, tkanja do trgovina. Time je zajamčen održiv, ekološki i etičan pristup proizvodnji na svakom koraku. Zatim koristim organsku konoplju, koprivu, reciklirani pamuk, podravski lan i konoplju. Možda najposebniji materijal je neobojeni organski pamuk, koji dolazi iz posebnog projekta u Brazilu. Zadruga farmera, sa 450 obitelji, provodi biodinamički uzgoj bez umjetnog navodnjavanja.
Obitelji rade po principu plodosmjene te farmeri uzgajaju pamuk u zamjenu za hranu, proso, grahorice, kikiriki, sezam, kako bi bili samoodrživi. Riječ je o organskom pamuku najveće kvalitete, originalne boje neobrađenog pamuka. Zatim je tu još jedna verzija neobojenog organskog pamuka – boja je „išarana” s različitim nijansama, koje ovise o zemlji i mjestu rasta. Riječ je o pamuku u obliku kao što su ga poznavale i nosile Inke i Maje. Boja postaje intenzivnija sa svakim pranjem. Provodim i već spomenuti upcycling pa sam uvijek u potrazi za predmetima izrađenim od dobrog, kvalitetnog pamuka.
Jednom ste prigodom izjavili da čak 72 posto ekološkog otiska odlazi pri fazi uzgoja i izrade sirovina, a 65 posto odjeće koja se danas proizvodi temeljeno je na poliesteru. Za proizvodnju ovih vlakana godišnje se koristi oko 70 milijuna barela nafte. Ovi podaci zvuče zastrašujuće, možete li ih prokomentirati?
Da, mnogo ljudi se iznenadi kad čuje da je poliester kemijski proizvod dobiven od nafte. Jedan od najvažnijih koraka i ciljeva prema održivoj modi je izbaciti poliester, to je, mislim, nešto što svi možemo učiniti. Najveći izazov, potrošnja i emisije, ali time i prilike, nalaze se na početku proizvodnog lanca - u sirovinama. A danas je, kao što ste napisali, 65 posto odjeće bazirano na poliesteru. Riječ je, dakle, o petrokemijskom proizvodu - nije biorazgradiv, potrebno je više stotina godina da se vlakno razgradi, pri čemu se u okoliš otpuštaju mikrovlakna.
Možete li našim čitateljima dati nekoliko savjeta kako održavati odjeću da što dulje traje?
Ako odjevni predmet nosimo 9 mjeseci duže, ekološki otisak je manji za 20-30 posto, kad je moguće prati odjeću na 30ºC, jer se iznad 30ºC tekstil lakše „raspada“, koristiti tekući deterdžent, bez sušilice i smanjiti broj pranja, jer se pri svakom pranju u vodu otpuštaju mikrovlakna.
Kod nas je tekstilna industrija zapravo prilično uništena? Kakva su vaša predviđanja, ima li šanse za oporavak i koji bi bio vaš savjet?
Mjesto za nadu uvijek postoji. Promjene su nužne, to je neupitno. Za hrvatsku industriju, koja je dio europskog tržišta prilike su u primarnoj proizvodnji, reciklaži i okrupnjivanju, da se više srednjih proizvođača udruži. Dio smo europske proizvodnje, sa svim prednostima i izazovima, iza sebe imamo bogatu povijest i naslijeđe. Više od svega bih voljela da se pojavi proizvođač održivih sirovina i materijala, recimo Poljska je prepoznala priliku na vrijeme i sad je u vrhu europske proizvodnje lana.
Napisali ste knjigu Tiranija mode, možete li s nama podijeliti 3 glavne poruke koje biste željeli prenijeti našim čitateljima?
Budite svjesniji potrošači i izbjegavajte trendovsko kupovanje – ponajviše, izbjegavajte poliester! Svatko može učiniti mali korak, gdje se nalazi i u svojim mogućnostima. Svatko može biti dio promjene. Možda je najteže čuti da smo mi sami rješenje i da se moramo mijenjati, ali saznanje nosi i moć – mi smo promjena, mi smo put, sve je u našim rukama. Bolju budućnost možemo istkati jedino združeni, zajedno.
Naš partner projekta, HEP, do 2030. godine planira povećati udio obnovljivih izvora energije s 35 posto na više od 50 posto. Taj cilj planira postići revitalizacijom, odnosno povećanjem snage i proizvodnje postojećih hidroelektrana, izgradnjom novih hidroelektrana te ulaganjima u vjetroelektrane, sunčane elektrane i ostale obnovljive izvore energije. HEP se mijenja na zeleno, možeš i ti! Saznaj više ovdje!
