Projekt Ilica je kulturno - umjetnički projekt koji se bavi razvojem društvene zajednice, a čiji je cilj osmisliti nove modele upotrebne uloge trenutno zapuštenih i neiskorištenih prostora u Ilici, kao i iznova osmisliti ulogu glavne gradske ulice.
Više o samom projektu doznali smo od jedne od njegovih pokretačica, Ivane Nikolić Popović, predsjednice Hrvatskog klastera konkurentnosti kreativnih i kulturnih industrija: "U svrhu promišljanja i generiranja sadržaja koji proizlazi i života jednog grada, jedne mikro-lokacije smo kolega Aleksandar Battista Ilić i ja pokrenuli Projekt Ilica koji se bavi re-invencijom vrijednosti lokacije, zajednice, umjetnosti, s kojima se razvija svijest o tome kako niti jedan segment društva ne može biti zatvoren i samodostatan ili naravno nametnut."
GALERIJA: Kako je tržnica na Britancu postala dio urbane kulture?
Koji su glavni društveni, kulturološki i ekonomski ciljevi, zašto ste odlučili pokrenuti ovaj projekt baš sada?
Kvaliteta života u gradovima Europe je zbog ekonomskih, kulturoloških, socioloških promjena doživjela veliki pad. Udovoljavanje turističkim naletima i paničnoj potrebi za iznalaženjem rješenja dovodi do modela koji, kao na primjeru Dubrovnika ili Venecije, pretvaraju gradove u komercijalizirane kulise bez života u kojima nakon odlaska turista ne postoji pravi život. Gradovi su jednostavno izgubili svoju primarnu svrhu i pretvorili se u velike hotele i umjetno stvorene zabavne sadržaje koji ne proizlaze iz života i vibracije grada već kao neka loša kazališna predstava odražavaju ono što grad sam nije ili barem nije htio postati.
Zagreb vjerojatno zbog svog prosječnog srednjoeuropskog identiteta neće doživjeti takav nalet interesa i poništavanje vrijednosti života grada, no nas bi mogla zadesiti pošast paničnog stvaranja izmišljenih sadržaja koji ne proizlaze iz lokalne zajednice već su kopija već viđenih sadržaja koji su postigli uspjeh negdje drugdje. Već slijedom te činjenice je sama ideja osuđena na kratkoročni uspjeh ili neuspjeh.
U projekt se uključilo mnogo dionika i partnera te ćemo se kroz projekt baviti promišljanjem samih sebe kroz prostorno i vremensko kretanje zajednice, te suočavati s kritikom i promjenom koja dovodi do poboljšanja kvalitete života. Projekt Ilica kroz sinergijske akcije sa stanovnicima Ilice i dionicima kreativnih i kulturnih industrija započet će kritičko i konstruktivno promišljanje soft modela regeneracije ove mikro-lokacije.
Naravno, uključili smo i stručnjake iz različitih područja koji će ono što dobijemo kao rezultat formirati u prijedlog modela regeneracije. Važno je istaknuti kako današnje vrijeme i suvremeno društvo ne podnosi tvrde, u kamenu zapisane strategije koje nisu podložne promjenama pa ćemo i mi nastojati formirati otvoreni model koji će biti podložan promjenama i nadogradnjama.
Cvjećar pretvara kante za smeće u umjetnička djela
Koji su glavni problemi s kojima se susrećete prilikom osmišljavanja modela upotrebne uloge trenutno zapuštenih i neiskorištenih prostora u Ilici?
Kod ovog pitanja ne vrijedi okolišati jer postoje samo dva problema. Neriješena imovinsko pravna pitanja kao i nevoljnost da se to riješi te pasivnost stanovnika pojedinih mikro-lokacija koji su već u potpunosti izgubili volju i vjeru u to da se može pokrenuti išta u smjeru boljitka. Godine i godine negativnih trendova i vijesti učinili su svoje.
Koliko si sama vezana uz grad Zagreb, njegovu povijest i kulturu? Sjećaš li se Ilice kakva je nekad bila?
Grad Zagreb je moj grad. U njemu sam odrasla, išla u školu, na fakultet, tulumarila i proživljavala sve njegove promjene, pogotovo samog centra grada jer je to bio moj kvart. Moje bake i djedovi su također živjeli u Zagrebu, kao i roditelji, i svi smo svojim životnim odabirom vezani za kulturu i umjetnost. Samim time sam vezana za Zagreb i nikad nisam voljela sjediti skrštenih ruku i promatrati kako ta sredina koja me odgojila tone u zaborav nemarnosti onih koji misle da znaju. Kako sam i sama umjetnica moja potreba za promišljanjem sredine u kojoj živim kao i komunikacija sa zajednicom mi je oduvijek bila smisao života. Nakon što probate stotinjak puta malo se i obeshrabrite, ali opet, najopasnija je autocenzura. Taj trenutak kada sami odustanete od sebe i svojeg nastojanja.
Ivana Nikolić Popović i i Aleksandar Battista Ilić
Ilice se sjećam kao vrlo žive ulice kroz koju, kad god si se prošetao, imao si neki sadržaj koji ti je davao osjećaj društva, zabave, zadovoljavala je različite interese. Danas je Ilica u svom kratkom obuhvatu do Frankopanske prepuna hladnih dućana bez identiteta i duše grada, kultura je postala državni neprijatelj, zalogajnice ne postoje, kafići tutnje suvremenim „cajka“ trendom u centru grada i kao da smo dopustili da taj prekrasan dio grada postane kulisa uređenih fasada iza koje životare zaboravljeni vrijedi obrtnici i gomila praznih i zapuštenih prostora. Nakon Frankopanske život više i ne postoji, a osim turista koji u tim nepreglednim stihijskim plakatnim površinama jedva pronađu neki sadržaj i vjerojatno se čudom čude što se dogodilo tom gradu, mi stanovnici Ilice to više i ne primjećujemo. Svako toliko užim centrom protutnji neki model spektakularnog projekta kao što je advent i ponovo ostavi grad u tuzi gubitka identiteta.
Kakvi su vam planovi za budućnost, vaša vizija Ilice kroz 10 godina?
Ilica sa svojim specifikumom uskih pješačkih nogostupa, odnosno intenzivnijeg prometa nego što to može podnijeti, neminovno mora promišljati svoja dvorišta i krenuti s obnovom s unutrašnje strane prema fasadama. Kroz prvu fazu projekta okupilo se dosta interesantnih prijedloga i značajan broj kompetentnih ljudi koji su voljni kroz dulje razdoblje promišljati Ilicu na temelju analiza koje će se provesti među stanovnicima Ilice.
Kod planiranja ovakve jedne lokacije bitno je osloniti se na strateške smjernice grada, međutim iznimno je važno saslušati i stanovnike, kao i stvoriti koncept na temelju dugoročne vizije i promišljanja jednog sustava. Ukoliko ideje ili koncepti ne mogu putovati kroz vrijeme i kroz prostor, ne mogu zaživjeti. Mi kao tim vidimo Ilicu kao spoj društveno-kulturno-umjetničkih sadržaja povezanih kroz socijalizirajuće prostore koji bi trebali dati život dvorištima i voditi prolaznika i turista i malo dublje u ilički život, za početak barem do Trga dr. F. Tuđmana.
Nezaobilazni dio kulturne baštine Ilice su i obrti koji znače puno više od samo komercijalne i uslužne djelatnosti. Mi vidimo obrte kao sadržaj koji može osim kvalitetnih proizvoda pružiti i ponudu sadržaja kreativnog turizma kao i vratiti zagrebački identitet proizvodima u Ilici. Kada dolazite u bilo koji grad u svijetu tražite ono nešto autentično i autohtono, jer Zara, Mango, H&M i slični dućani postoje svugdje u svijetu. Na tome se bazira naša vizija Ilice, od lokalne kvalitete i ideja stvoriti nešto po čemu će grad Zagreb biti autentičan i prepoznatljiv.
Učinimo svijet ljepšim mjestom za život zajedno
Koji su nam uzori vani - kakav grad želimo biti?
Postoji niz zanimljivih pojedinačnih primjera u različitim zemljama Europe i svijeta, no Nizozemska je postigla najznačajniji pomak u regeneraciji svojih gradova i nadalje radi na tome. Imaju iznimno učinkovite modele aktivacije praznih i napuštenih prosta kao i industrijske baštine.
Naš sljedeći korak je stručni dio Projekta Ilica kada ćemo u jesen kroz kvalitetna iskustva i primjere upravo iz Nizozemske predstaviti njihove dobre prakse kao i modele politika i modele revitalizacije, kako bismo kroz našu realizaciju izbjegli neminovne pogreške s kojima su se oni već vjerojatno susreli. Postoje još neki odlični primjeri revitalizacije obrta iz Italije koje ćemo također predstaviti i prodiskutirati te nastojati preslikati u našem projektu Ilica. Sada je pred nama veliki istraživački rad kroz koji je važno pronaći čim više kvalitetnih primjera i povezati se s njima kako bi i kroz internacionalizaciju postigli bolji učinak našeg projekta.
Kako možemo potaknuti i uključiti što više građana u ovaj projekt, kao i političara i osoba iz javnog života, da sudjeluju svojim idejama ili inicijativom?
Sve alate koje smo mogli smo uključili i iskoristili kako bi se postigla veća vidljivost i kako bi se uključilo čim više građana i onih koji donose strategije i određuju politike koje su sada neophodne da bi projekt zaživio. Pred nama je sada dugotrajan i naporan rad, jer svi pričaju da žele promjene, ali kada netko nešto konkretno želi promijeniti onda sve pada u vodu.
Ljudi se uvijek najviše boje promjene i ako ulaze u nešto novo kao što je promjena onda je taj strah od pogreške još jedan od kočničara za bilo kakav napredak. Nadam se da će se okupiti dovoljno mladih, entuzijastičnih i hrabrih ljudi koji će postati katalizatori promjene koju toliko jako priželjkujemo. Mi već jesmo spremni, sada nam samo fale još i političari koji će biti spremni na pozitivne promjene koje neće biti samo obećanja u predizbornim kampanjama.
Globalno zatopljenje je obična izmišljotina, tvrdi David Icke
Smatrate li da jedino zajedničkim društveno-odgovornim akcijama možemo polagano mijenjati svijet oko sebe?
Odgovornost, poštivanje i suosjećanje su nužni kako bismo bolje i kvalitetnije živjeli. Društveno-odgovorne akcije su upravo to, kada kroz suosjećanje sa svojim prvim „susjedima“ odgovorno pristupaš svom najbližem okolišu kroz veliko poštivanje prema svim uključenim dionicima - ljudima, živim bićima i prirodnoj i kulturnoj baštini.
Ljudi često preambiciozno pristupaju svijetu oko sebe, pa su im ambicije promijeniti svijet i tijekove života u njemu, dok pritom bez puno uzrujavanja ugnjetavaju svog prvog susjeda. Promijeniti svijet možemo jedino i samo ako se koncentriramo na našu najbližu okolinu i prvenstveno na naš odnos prema našoj okolini, osvijestimo taj naš odnos. Ukoliko ustanovimo da je to odnos bez suosjećanja, poštovanja i odgovornosti znamo što nam je činiti.
Naposljetku, vrijedi čuti što o svemu misle stanari Ilice. Svoja razmišljanja s nama je podijelila Jadranka Bačić: "Završila sam Likovnu akademiju i 45 sam godina na Odjelu za modni dizajn odgajala nove generacije studenata i studentica. U svojem sam radu vrlo često pronalazila inspiraciju u starim, odbačenim komadima, otpad sam pretvarala u dizajnerske komade. Inače, živim na Britancu, i mogu reći da je lijepo živjeti na Ilici. Stan je dosta visoko u zgradi pa ne čujem buku, a i čovjek se navikne s vremenom. Zgodno je što je sve blizu i na raspolaganju. Život u centru ima svojih prednosti ali neosporno i mana, recimo, instalacije su stare i teže za održavati, zagađenje je veće... S godinama se sve manje družim s ljudima, ali vrlo je i malo mojih susjeda pozitivno nastrojeno, pogotovo prema meni koja izgledam malo drugačije. Mislim da je šteta što danas ima toliko zatvorenih lokala i obrta u Ilici, to su prostori koji bi mogli biti različito i korisno iskorišteni. Nekada su se naselja organizirala planski i kvartovi su zadovoljavali potrebe lokalnog stanovništva - takva mi se organizacija čini logičnom. Kada danas slušam političare, nisam sigurna da uzimaju u obzir sve elemente koji čine život prosječnog stanovnika podnošljivijim i ljepšim, i to se vidi i na primjeru dezorganizacije urbanog prostora. Čini mi se da su i gradske vlasti i stanovnici prije više razmišljali o gradu u kojem žive i djeluju. Puno stvari treba uzeti u obzir da bi jedna sredina funkcionirala, ali čini mi se da stvari kreću nabolje."
