Godinu 2025. obilježili su klimatski rekordi i katastrofe, no iza svakodnevnih vijesti zabilježeno je i niz mjerljivih klimatskih pomaka: od spašenih života do obnovljenih ekosustava, što pokazuje da zelene politike već daju rezultate.
Godina 2025. u medijskom je prostoru obilježena vijestima o klimatskim rekordima: najtoplijim tjednima, mjesecima i godinama u povijesti mjerenja, razornim toplinskim valovima, požarima, poplavama i ubrzanim topljenjem ledenjaka. Većina tih upozorenja utemeljena je u znanosti i politički relevantna. No način na koji se klimatske promjene prikazuju u javnosti često stvara dojam katastrofe, pa iz medijskih izvještaja ispada da ništa ne ide na bolje, da ništa ne funkcionira i da su svi dosadašnji napori uzaludni, što ipak nije sasvim točno.
Naime, van logike dnevnih vijesti, 2025. godina donosi i niz mjerljivih klimatskih pomaka koji se rijetko naglašavaju. Oni su nespektakularni, a zbog toga što su pomaci strukturni, spori i često tehnički, teško ih je napisati tako da budu medijski zanimljivi. Također, tu je i neartikulirani strah, da ako se fokusiramo na uspjehe, da će kapital proglasiti krajnju pobjedu i reterirati na dobro nam poznatu investicijsku anarhiju i daljnju komodifikaciju javnih dobara.
Suficit dobrih poteza globalnog juga
Izvan Europe, posebno na globalnom jugu, dobrih klimatskih vijesti ima na pretek. Od tih uspješnih napora juga, koristi ima i sjeverna polutka. Na primjer, tamo gdje su uvedeni planovi zaštite od toplinskih udara, već se statistički bilježi manji broj smrti. Stvarno uklonjene količine plastike iz rijeka i oceana dovele su i do oporavka morskih kornjača te drugih vrsta, npr. nekih kitova. Locirani su koraljni grebeni otporni na vrućinu, pa znanstvenici pokušavaju isti mehanizam primijeniti i na ostale koraljne grebene koji polako umiru. Oni su nam važni jer omogućavaju oporavak ribljeg fonda, što prema posljednjim procjenama može dovesti do oporavka za čak 50 posto i u konačnici osigurati izvore hrane i za ljude ovisne o ribarstvu.
Osim toga, bilježe se i povijesni padovi određenih vrsta onečišćenja zraka, a rastu kapaciteti obnovljivih izvora energije koji više nisu eksperiment nego infrastruktura jasno vidljiva i u ekonomskim pokazateljima. Aspekt koji i dalje nije dovoljno razvijen je socijalni dio zelene tranzicije, jer je fokus političkog diskursa globalnog sjevera i dalje na izrazito skupim tehnološkim investicijama. Međutim, ostvareni uspjesi jasno pokazuju da i manje investicije u tehnologiju, a veće u znanje autohtonih naroda i u fokus na klimatsku dobrobit pojedinca, daje generalno izvrsne rezultate.
Ipak, svi ti klimatski uspjesi i pobjede 2025. ne znače da smo sanirali klimu. Domino efekt je već započeo, kaskadna propast cijelih sustava i dalje nam prijeti, što znači da će se klima definitivno promijeniti, no razlika u tom jednom stupnju na godišnjoj razini koja čini granicu preživljavanja ili kolapsa ljudske civilizacije (ne nužno cijelog planeta), postiže se sveobuhvatnim mjerama. Dakle, svi ovi uspjesi mogu se nastaviti, ako i dalje inzistiramo na promjenama svih sektora ljudske djelatnosti koji izazivaju globalno zatopljenje (najvažniji su promet, građevina i industrija općenito).
Politika, regulacija i prilagodba su preduvjeti stvarnih rezultata
Dakle, prva pouka 2026. godine, može nam biti da klimatska politika, regulacija i prilagodba nisu prazni pojmovi već mehanizmi koji u određenim uvjetima proizvode stvarne ishode. Upravo tu leži prostor za razumnu, discipliniranu nadu. Treba pritom imati na umu da je većina pozitivnih ishoda i dalje je geografski i socijalno neravnomjerno raspoređena, često ovisna o institucionalnom kapacitetu, novcu i političkoj stabilnosti. Mnogi uspjesi su krhki, reverzibilni ili nedovoljni u odnosu na razmjere problema. Nužno je naučiti razlikovati stvarne pomake od simboličnih gesta te privremene dobitke od dugoročnih rješenja.
U tom kontekstu, pregled klimatskih pobjeda 2025. godine nije pokušaj ublažavanja loših vijesti, nego njihova nadopuna, mapiranje mjesta na kojima je ljudsko djelovanje već promijenilo ishod i mjesta na kojima još uvijek nije. Donosimo selekciju nekih uspjeha s ciljem da nam budu inspiracija i utjeha u godini pred nama.
Koraljni grebeni kao zaštita obala i ribljeg fonda
Na atolu Tatakoto u Francuskoj Polineziji otkrivene su desetke vrsta koralja koje uspijevaju u ekstremnim temperaturnim oscilacijama. Istovremeno, znanstvenici su križanjem porodica toploljetnih honduraških i lokalnih floridskih koralja uzgojili više od 100 mladih, termo-otpornijih “Flonduran” koralja, sada spremnih za ponovnu sadnju na grebenima. Ovi rezultati pokazuju da bi selektivnim uzgojem prirodno termootpornih vrsta mogli obnoviti grebene. To se trenutno istražuje kao potencijalni rezervoar termootpornih jedinki za restauraciju drugih grebena.
Globalno, koraljni grebeni smanjuju očekivane godišnje štete od poplava i olujnih udara za više od 4 milijarde američkih dolara, kažu znanstvenici. Bez grebena bi štete bile veće za 118 posto, a broj pogođenih ljudi bio bi 81 posto viši, na godišnjoj razini (modelirana, ali kvantificirana procjena).
Znanstvene i praktične restauracijske aktivnosti fokusiraju se stoga na identifikaciju i uzgoj termootpornih koralja — to su prirodne varijante koje bolje podnose povišene temperature oceana i koje se koriste za obnavljanje oštećenih grebena. Na Mauricijusu, jednoj od praćenih restauracijskih lokacija, koraljni grebeni su između 2019. i 2021. godine zabilježili 88-postotnu stopu preživljavanja uzgajanih termootpornih koralja, što je višestruko više nego u okolnim prirodnim populacijama koje su u istom razdoblju snažno izblijedile.
Ove strategije se ne zasnivaju na stvaranju potpuno sintetičkih ili genetski modificiranih koralja (iako se u istraživanjima razmatraju i takve metode), nego na selektivnom uzgoju i iskorištavanju prirodnih varijacija u otpornosti. Znanstveni radovi i UNESCO projekti govore o termootpornim populacijama koje već postoje u prirodi i koje se mogu klonirati, uzgajati i premještati radi restauracije grebena. to je prirodno genetski temeljeno prilagođavanje, ne “umjetna sintetska vrsta”, ističe UNESCO.
Čišćenje oceana i zaštita obale prirodnim načinima
U 2025. velike akcije čišćenja oceana suvremenim metodama poput raznih novih mreža za uklanjan plastike s obala i iz mora uspješno su uklonile stotine tona otpada. Na primjer, svjetske volonterske akcije inicijative Ocean Cleanup uklonile su oko 47,4 tone smeća s obala u prvoj polovici 2025.. Pritom je projekt The Ocean Cleanup objavio da je do kraja 2025. iz rijeka i oceana izvađeno preko 40 milijuna kilograma plastičnog otpada. Ovi mjerljivi rezultati potvrđuju da zajedničkim naporima već uklanjamo značajne količine plastike iz svjetskih voda.
Slično je i sa zaštitom obala prirodnim metodama. Prirodni ekosustavi sve više služe kao obrambene barijere. U Keniji je 2025. obnovljeno 640 hektara degradiranih mangrova na obali Indijskog oceana, što pomaže apsorbirati energiju oluja i zaštititi priobalna naselja. U Ujedinjenim Arapskim Emiratima predstavljena je ogromna inicijativa izgradnje “koraljnih vrtova” na oko 1.200 km kvadratnih mora (s 40.000 umjetnih grebena) kojima će se jačati obalna stabilnost i bioraznolikost do 2030. godine. Takve prirodne barijere značajno smanjuju utjecaj oluja i eroziju obale.
Klimatsko zdravlje ljudi
Sve veći broj država uvodi planove zaštite od toplinskih valova. Primjerice, do 2024. nacionalne zdravstvene klimatske planove uvela je 21 od 38 europskih zemalja. Globalne analize pak pokazuju da obavezne zaštitne mjere (pauze u hladu, dostupnost vode na radu i sl.) značajno smanjuju smrtnost od toplinskog stresa. Također, klimatska skloništa, širenje sustava ranog upozorenja i prilagodbe već danas spašava živote. Na zdravlje još utječe i uklanjanje zagađivača iz atmosfere što smanjuje respiratorne i kardiovaskularne rizike, tako da je privremena ovogodišnja pobjeda nad olovom i ugljenom izvrstan put na kojem treba ustrajati.
Čisti zrak i manje kiselih kiša znače bolje zdravlje, stoga moramo istaknuti kako su strogi propisi za uklanjanje emisija sumpornih i dušikovih oksida nastavili donositi daljnji pad ovih plinova u atmosferi. U SAD-u je od uspostave programa “acid rain” (“kisela kiša”) sumporni dioksid smanjen za oko 95 posto, a dušični oksid za oko 89 posto u odnosu na početak devedesetih godina 20. stoljeća, što se odrazilo u 70 postotnom padu kiselih kiša. U Europskoj uniji, pak, emisije SO2 su pale za 85 posto, a NOₓ za 53 posto u posljednjih petnaestak godina. Ovi veliki padovi doveli su do očitog poboljšanja kakvoće zraka i smanjenja zakiseljavanja okoliša.
Montrealski protokol, obnovljivi izvori energije i pad deforestacije
Montrealski protokol (sa Kigali amandmanom) značajno štiti klimu. Procjenjuje se da će ograničenja HFC plinova spriječiti oko 105 milijardi tona CO₂-ekvivalentnih emisija, što odgovara izbjegavanju otprilike 0,5 °C zagrijavanja do 2100. godine. Ovaj učinak predstavlja najveći pojedinačni doprinos spoznaji klimatskim koristima (veći od bilo koje druge globalne mjere) i omogućuje znatno sporije zagrijavanje u nadolazećim desetljećima.
Kapaciteti čiste energije neprestano rastu, a cijene padaju. Još krajem 2024. ukupni instalirani kapaciteti obnovljivih izvora dosegli su oko 4.448 GW (najviše ikad), uz daljnji rast od rekordnih 585 GW (+15posto) u 2024. Ovome posebno doprinose veliki udjeli solarnih elektrana. U isto vrijeme, troškovi energije iz obnovljivih tehnologija nastavili su padati: izvještava se tako da je globalni prosječni trošak solarnih elektrana pao za 21 posto u posljednjoj godini, a baterijske zalihe dosegle su oko $104/MWh (s predviđanjima ispod $100 u 2025.) Time su nove solarne i vjetroelektrane postale konkurentnije (često jeftinije) od gradnje novih fosilnih postrojenja. Iako ovdje treba imati na umu da istovremeno gubimo bitku protiv energetskog siromaštva.
U 2025. nastavlja se smanjivanje krčenja šuma. Brazil je izvijestio da je neto krčenje u Amazoni u posljednjih godinu dana 11,1 posto manje nego prethodne godine (najniža razina u 11 godina). Globalni trend također je u padu: FAO procjenjuje da je godišnja stopa gubitka šume u 2015–2025. oko 10,9 milijuna hektara – gotovo 7 milijuna hektara manje nego u razdoblju 1990–2000. Ovi podaci potvrđuju konkretni pad krčenja i snaženje napora za očuvanje pluća planete.
