I životinje imaju osjećaje!

Kada sam prvi put upoznala svog sljedećeg pacijenta, nisam bila potpuno svjesna kako mogu prepričati zdravstvene tegobe životinje pa sam i dalje pomalo sumnjala u svoje sposobnosti. Ali bilo je još puno prilika da usavršim tu vještinu. Nastavljajući suradnju s kiropraktičarkom, nailazila sam na slučajeve koji su uključivali i ne tako uobičajene ljubimce čiji su "roditelji" trebali našu pomoć.

Chloe

Jednog dana, zaintrigiralo me kada me je prijateljica kiropraktičarka pozvala u svoj ured da pogledam jednog od njezinih klijenata. Njezin zahtjev nije bio nimalo neuobičajen, ali ton njezina glasa jest, tako da sam znala da me očekuje nešto zanimljivo. Standardna je procedura da mi ona nikada nasamo ne spominje pojedinosti slučaja nekoga pacijenta kojega tek trebam upoznati. Ona to radije radi u prisutnosti svojih klijenata kako bi im dala do znanja da odgovore nisam unaprijed pripremila. To i meni pomaže da ne stvaram predrasude koje bi me mogle omesti dok slušam što mi životinja želi reći.

Kada sam ušla u njezin ured, zapanjila sam se kada sam ugledala bijelu pigmejsku kozu! Chloe je ležala na podu na komu su joj stavili ručnike i pelenu. Nije bila sretna što nas vidi i pokušala je nekoliko puta ustati i pobjeći, ali se nije mogla osloniti na noge. Stalno se pokušavala pomaknuti i blejala je očiju iskolačenih od straha. U jednom trenutku ispraznila je crijeva, nakon čega je uslijedilo obilno mokrenje.

Povjerenje treba steći

Sjela sam pored nje na pod prekriženih nogu i, ne dodirujući je, mentalno je zamolila da se smiri. Na podu pored nas, odmah do Chloe, sjedila je njena "mama", Stacie. Rekla mi je: "Chloe je nigerijska patuljasta koza, stara skoro dvije godine. Ona je meni više od koze, ona je moja beba." Dok sam objašnjavala Stacie kako komuniciram s ljubimcima, Chloe je krivila leđa i plakala od bola. Tada sam je pitala: "Što točno osjećaš?" Rekla mi je da je paralizirana i da ne može hodati. Nakon toga mi je rekla: "Nisam sigurna da joj mogu vjerovati", pokazujući na kiropraktičarku.

"Zašto ne?", upitala sam je. "Zato što sjedi tako da ju ne mogu vidjeti. Reci joj da se pomakne!" Moja prijateljica kiropraktičarka sjedila je iza njezinih leđa, blizu repa. Zamolila sam kolegicu da se pomakne i da sjedne pored mene tako da je Chloe može vidjeti. Ovo je jako umirilo Chloe jer je odmah okrenula glavu prema liječnici i pogledala je ravno u oči, dajući nam do znanja da cijeni što smo joj ispunili želju. Tada se jako opustila dok joj je mama gladila glavu. Rekla sam Stacie: "Upućuje mi slike onoga što se dogodilo. Ujutro je bila sasvim dobro, ali sljedeća slika pokazuje kako joj se prednje noge jako svijaju prema natrag. Nemam nikakvu prijelaznu sliku, samo sliku kada je dobro, a nakon toga sliku na kojoj je ozlijeđena. Sada vidim još jednu životinju, također papkara. Imate li nekakvu veliku životinju s papcima?"

Ozljeda je posljedica sukoba

"Imam velike koze", rekla je Stacie nonšalantno, pokušavajući reći samo ono što je bilo neophodno potrebno. "To vjerojatno ima nekakve veze s ozljedom", nastavila sam: "Uz nju vidim nekog većeg papkara. Temperamentan je i jako se ljuti na Chloe. Čudi me da nema slomljenih kostiju zato što je među njima došlo do žustre prepirke i strašne tučnjave." Nakon što smo stekli bolju sliku o tomu što se dogodilo, kiropraktičarka je željela znati kako se Chloe sada osjeća. "Osjećam se malo bolje", rekla je Chloe.

"Ali sve me boli, negdje više, negdje manje. Ne razumijem zašto nemam snage osloniti se na sve četiri noge i ustati. Moram se svjesno truditi kako bih osjetila noge. Znam da ih imam, ali ih više ne osjećam kao ranije." Uz moju pomoć liječnica je rekla Chloe: "Moram obaviti još nekoliko zahvata i rastezati ti vrat da bih vidjela hoće li ti to umanjiti bol u nogama. Nećeš osjećati nikakvu bol jer ću te uspavati." Chloe mi je dala do znanja da je sve razumjela rekavši mi: "Želim da mama bude uz mene i pokušat ću se strpiti." No, zatim je Chloe inzistirala da mami prevedem još jednu sliku koju mi je neprestano slala.

Osjetljivi rogovi

Duboko sam udahnula i rekla Stacie: "Žao mi je, Stacie, ali Chloe uporno želi da Vam poručim da je više ne hvatate za rogove. To joj se nimalo ne sviđa i voljela bi da je umjesto toga gladite po glavi, a ne da joj dirate rogove jer su jako osjetljivi." Očekivala sam da će me Stacie nakon toga znatiželjno pogledati. Umjesto toga, rekla je uz prigušen smijeh: "Znam da ne voli da joj diram rogove, ali time se pokušavam zaštititi. Imam čvorugu na čelu jer me već udarila tim svojim roščićima." Odahnula sam što Stacie ne misli da sam luda, rekavši joj da ću kasnije zamoliti Chloe neka bude nježnija, ali za sada sam dodala: "Prvo ćemo riješiti glavni problem jer sam uspjela privući njezinu pozornost."

Prije nego što je uspavala Chloe, kiropraktičarka je željela znati gdje je točno boli u leđima. Rekla je: "Ja ću opipavati Chloe, a ti je pitaj gdje je najviše boli. Boli li je i dalje kada opipam i pritisnem to mjesto?" Chloe je odgovorila: "Ne boli me kralježnica, već nešto drugo. To je malo više prema kukovima, točno ovdje. (Da bih to pokazala liječnici, pritisnula sam mjesto koje mi je Chloe opisala.) Kao da mi taj čudan bol putuje po tijelu."
Kada je kiropraktičarka dotakla mjesto koje ju je najviše boljelo, Chloe se počela snažno tresti. "Ah, je li tako jako osjetljiva na dodir?", pitala je moja kolegica. Nakon toga je rekla: "Nešto je ukliješteno, ali da bih je riješila bola, morat ću joj doticati kralježnicu i pritiskati to područje. Dopušta li mi da joj povučem rep? To će joj pomoći."

Ne radi mi iza leđa

Chloe se nije sviđala ova ideja o povlačenju repa. Kao što je ranije rekla, nije voljela kada joj se nešto radi iza leđa. Kiropraktičarka je znala da će morati namještati Chloeinu kralježnicu dok je uspavana. Rekla je Stacie: "Morat ću joj razvući noge, namjestiti karlicu i kralježnicu i povući rep. Povlačenje repa će razmaknuti pršljenove i tijekom vremena će oteklina splasnuti. Drugim riječima, ona boluje od onoga što se kod ljudi zove išijas. Možete li je sutra ponovo dovesti?" Stacie je odgovorila: "Uradit ću sve što treba za svoju curicu Chloe."

Ali, Chloe je još puno toga morala reći svojoj mami. "Molim te, nemoj se ljutiti na drugu životinju. On to stvarno nije htio." Chloeina slika mi je pokazala kozu koja ju je udarila. Ali, nije mi više ništa željela reći o krivcu. Ma koliko puta sam pokušavala, nije ga htjela odati. Tjedan dana nakon namještanja pod narkozom, Chloe je imala zakazanu kontrolu kod kiropraktičarke i mene. Zamislite naše iznenađenje kada smo vidjele radosnu kozu koja stoji na sve četiri noge!

Koza sa sjanim smislom za humor

Mama nam je rekla: "Nakon drugog namještanja stalno sam je pokušavala potaknuti da ustane. Nakon nekoliko dana pridigla sam je stavljajući joj ručnik ispod trbuha. Ne samo da se nije ni pomaknula, već joj se, očito, to nije sviđalo. Jučer sam sva frustrirana maknula ručnik, a Chloe je, prkosno kao i uvijek, napravila svojih prvih nekoliko koraka. Danas je u ured ušla potpuno sama, a još prošlog tjedna morala sam je nositi." Ne oklijevajući ni trenutka, rekla sam Chloe: "Svi smo veoma ponosni na tebe."

Chloe, koja je imala sjajan smisao za humor, rekla je: "Čuj, nisam znala čemu služi taj ručnik ispod trbuha pa, kada ga je mama maknula, poludjela sam i prohodala." Stacie se nacerila, a onda uozbiljila. Bilo je očito da me želi pitati nešto jako važno, a da nije znala kako bi započela. Nakon malo premišljanja, rekla je: "Želim znati je li joj se nedavno još nešto dogodilo." "Na što mislite", upitala sam. "Je li to nešto vezano uz ozljedu?"
"Ne baš", odgovorila je Stacie. "Ima li još nešto što bih trebala znati?"

Bolan gubitak

Sklopila sam oči i pitala Chloe želi li mi još nešto reći. Odmah mi je uputila sliku. Rekla sam Stacie: "Mislim da ovo nema veze s ozljedom. Govori mi o nekomu, nekomu tko je nalik na nju, samo je manji. Mislim da joj taj netko puno nedostaje. Vidim nešto, kao nekakvu prazninu. Nešto ili netko joj nedostaje i zbog toga je doista tužna." Trenutak kasnije Stacie je polako rekla: "Ispričavam se što sam bila tako neodređena, ali sam i dalje bila pomalo skeptična. Zapanjuje me što ste sve osjetili. Istina je da je Chloe bila bređa, ali je pobacila prošle nedjelje, tako da se sve poklapa."

Bilo mi je žao Chloe. Izgleda da joj je beba jako nedostajala pa sam joj probala objasniti da može ponovno zatrudnjeti i imati još beba. Ovo ju je umirilo.
Stacie, koja je sada bila opuštenija i imala više povjerenja, objasnila je: "Chloe je prije dva mjeseca otišla vidjeti svog jarca Billyija. Billy je pomalo nasilan kada se pari i možda ju je u uzbuđenju nehotice povrijedio. Vjerojatno se kasnije, dok se igrala s drugim kozama, ponovo ozlijedila, što je pogoršalo ozljedu i izazvalo oduzetost. Oduševljena sam što Chloe ima tako dobre majčinske nagone i što želi imati potomstvo. Molim Vas, recite joj da obećavam da ću se pobrinuti da Billy bude pažljiviji."

Spremna za nove izazove

Nakon toga je kiropraktičarka pitala: "Možeš li je pitati je li sve u redu s pražnjenjem crijeva i može li mokriti?" Chloe je odgovorila da sada zna kada to mora obaviti. Noge joj više nisu bile paralizirane, mada joj je teško padalo to što se ponekad tresu. Kiropraktičarka je dalje pitala: "Možeš li zamoliti Chloe da makne rep?" To sam je upitala zatvorenih očiju tako da ne znam što se događalo dok liječnica nije rekla: "Hvala ti, Chloe, bila si jako dobra."

Koliko nam je samo povjerenja poklonila ova mala koza! Ako ću ikada biti u iskušenju komunikaciju sa životinjama "uzimati zdravo za gotovo", samo se moram sjetiti male gospođice Chloe. A nema sumnje da će se i Chloe nas sjećati. Kada smo je nakon dva tjedna ponovo vidjeli, bila je to mala, sretna koza koja je još uvijek jako posebna svojoj mami, Stacie. Chloe je sada bila spremna ponovno krenuti u nove životne izazove uključujući i Billyja!

Više o knjizi "I životinje imaju osjećaje!" pročitaj ovdje.