Kako toplinski valovi postaju sve češći, znanstvenici upozoravaju da gradovi neće postati otporniji na vrućine samo sadnjom više drveća, nego pažljivijim planiranjem zelenih površina.
Gradovi diljem svijeta sade sve više drveća kako bi se nosili s rastućim temperaturama i sve češćim toplinskim valovima. No, novo istraživanje pokazuje da samo povećanje broja stabala nije uvijek dovoljno. U pojedinim slučajevima neodgovarajući dizajn urbanog zelenila navodno može čak smanjiti toplinsku ugodu stanovnika tijekom vrućih dana.
U radu objavljenom u knjizi Nature in Cities, Nurturing Cities znanstvenici s australskog Sveučilišta u Melbourneu te partnerskih institucija u Njemačkoj i Hong Kongu istraživali su kako različiti tipovi urbane vegetacije mijenjaju toplinu koju ljudi osjećaju na ulicama i u gradskim parkovima.
Na temelju terenskih mjerenja u Melbourneu, Münchenu i Hong Kongu usporedili su učinke pojedinačnih stabala i slojevite vegetacije koja kombinira drveće, grmlje i pokrivač tla. Zaključili su da uspjeh urbanog ozelenjavanja ne ovisi samo o broju posađenih stabala, nego i o strukturi vegetacije, lokalnim klimatskim uvjetima te načinu na koji sadnja utječe na sjenu, protok zraka i vlagu, pišu znanstvenici za The Conversation.
Gradovi postaju sve topliji
Gradovi se zagrijavaju brže od okolnih ruralnih područja zbog pojave poznate kao efekt urbanog toplinskog otoka. Asfalt, beton i građevinski materijali tijekom dana apsorbiraju velike količine Sunčeve energije, a zatim je postupno oslobađaju tijekom večeri i noći. Zbog toga su temperature u gradovima često više nego u okolnom krajoliku, osobito tijekom toplinskih valova.
Klimatske promjene dodatno pojačavaju taj učinak. Kako rastu globalne temperature, rastu i zdravstveni rizici povezani s vrućinom, osobito u gusto izgrađenim urbanim područjima.
Zbog toga se sadnja drveća često smatra jednim od najvažnijih alata prilagodbe klimatskim promjenama. Krošnje stvaraju sjenu i smanjuju zagrijavanje tla, cesta i zgrada. Međutim, toplinska ugoda ljudi ne ovisi samo o temperaturi zraka.
Na osjećaj vrućine utječu i Sunčevo zračenje, toplina koja se odbija od okolnih površina, vlažnost zraka te strujanje zraka. Zbog toga dvije ulice s istom temperaturom zraka mogu pružati potpuno različit osjećaj ugode.
Upravo zato stručnjaci upozoravaju da univerzalna rješenja ne postoje. Vrsta sadnje koja dobro funkcionira u jednom gradu ne mora dati iste rezultate u drugom.
Što su pokazala mjerenja
Kako bi procijenili stvarne učinke vegetacije, istraživači su proveli terenska mjerenja tijekom ljeta u tri grada različitih klimatskih obilježja: umjerenom Melbourneu, hladnijem Münchenu i vlažnom suptropskom Hong Kongu. Uspoređivali su otvorene gradske prostore bez vegetacije, lokacije sa stablima te prostore sa slojevitom vegetacijom koja uključuje drveće, grmlje i pokrivač tla.
Osim temperature zraka mjerili su i takozvanu srednju temperaturu zračenja. Riječ je o pokazatelju koji procjenjuje ukupnu količinu toplinskog zračenja kojoj je izloženo ljudsko tijelo, uključujući toplinu koja dolazi sa zagrijanih cesta, fasada, pločnika i drugih okolnih površina. Taj se pokazatelj smatra jednim od najvažnijih parametara za procjenu toplinskog stresa na otvorenom.
Rezultati su pokazali da vegetacija može značajno smanjiti toplinsko opterećenje ljudi, ali da se učinci razlikuju ovisno o lokalnim uvjetima.
U Melbourneu su ulična stabla smanjila srednju temperaturu zračenja za više od osamnaest Celzijevih stupnjeva u usporedbi s otvorenim ulicama. Iako se temperatura zraka pritom nije znatno promijenila, zasjenjene površine djelovale su osjetno ugodnije za pješake.
Najveće koristi od slojevite vegetacije zabilježene su u Münchenu. Ulice i zelene površine koje su kombinirale drveće, grmlje i pokrivač tla smanjile su popodnevni toplinski stres za gotovo osam Celzijevih stupnjeva u odnosu na otvorenije prostore.
I u Hong Kongu vegetacija je pružala koristi, osobito kroz stvaranje sjene, no rezultati su bili složeniji zbog vrlo visoke vlažnosti zraka.
Kada više zelenila nije nužno bolje
Jedan od najzanimljivijih zaključaka istraživanja jest da veća količina vegetacije ne znači automatski i veću toplinsku ugodu.
U Hong Kongu je gusta vegetacija u nekim slučajevima povećala vlažnost zraka dovoljno da djelomično umanji učinak hlađenja. Biljke tijekom transpiracije ispuštaju vodenu paru, što može učinkovito hladiti okoliš u suhim klimama. U već vlažnim uvjetima dodatna vlaga otežava isparavanje znoja s kože, zbog čega ljudi osjećaju veću nelagodu.
Slični kompromisi pojavili su se i u Münchenu. Na pojedinim lokacijama gusta vegetacija smanjila je strujanje zraka kroz uske gradske koridore, što je otežalo odvođenje topline i onečišćujućih tvari.
Prema autorima, upravo zato gradovi ne bi trebali nekritički preuzimati ciljeve ozelenjavanja iz drugih sredina. Učinkovitost zelenih površina ovisi o lokalnoj klimi, širini ulica, smjeru vjetra i načinu na koji je vegetacija raspoređena.
Klimatski pametni zeleni gradovi
Autori zaključuju da rješenje nije saditi manje drveća, nego projektirati zelenilo preciznije i prilagođavati ga lokalnim uvjetima.
U parkovima i otvorenim zelenim površinama slojevita vegetacija može istodobno pružati snažno hlađenje i podržavati bioraznolikost. U uskim gradskim ulicama projektanti će često morati tražiti ravnotežu između stvaranja sjene i osiguravanja dovoljne ventilacije.
Nalazi također sugeriraju da uspjeh urbanog ozelenjavanja ne bi trebalo mjeriti samo brojem posađenih stabala ili površinom krošnji. Jednako važni mogu biti raspored, gustoća i kombinacija različitih biljnih vrsta.
Kako toplinski valovi postaju sve češći i intenzivniji, istraživanje pokazuje da pitanje nije samo koliko zelenila gradovi imaju, nego i kako je ono dizajnirano.
