'Prehranu u zoni' osmislio je dr. Barry Sears koji je svoju teoriju razvio na postojanju 'dobrih' i 'loših' eikozanoida odnosno, njihovog utjecaja na organizam. Eikozanodi su tvari slične hormonima koje u tijelu kontroliraju mnoge fiziološke funkcije; utječu na imunološki, kardiovaskularni i živčani sustav.
Osnovna ideja 'Prehrane u zoni' je optimalno lučenje inzulina i nisku razinu 'loših ekiozanoida'. Dijetom u Zoni strogo su propisani omjeri makronutrijenata; 40 % ukupnih kalorija potječe od ugljikohidrata, 30 % od proteina i 30 % od masti. Takva prehrana uglavnom uključuje veliku konzumaciju mesa, ribe, sireva, bjelanjka jajeta odnosno namirnice životinjskog podrijetla, a razvijena je i robna marka već gotove hrane, npr. u obliku 'energetskih pločica' s predloženim udjelom makronutrijenata.
Nema jakog osjećaja gladi
Količina dnevno unesenih kalorija je ograničena i manja od preporučenih vrijednosti no, nema gladovanja. Naime dr. Sears tvrdi kako je zbog omjera ugljikohidrata, masti i proteina razina inzulina niska pa nema jakog osjećaja gladi. Preporuča se konzumiranje povrća bogatog vlaknima koje ne podiže značajno ne razinu inzulina, dok se unos složenih i jednostavnih ugljikohidrata treba ograničiti na 40% dnevnih energetskih potreba, što je čak 20% niže od preporuka.
Povrće poput mahuna, paprike i rajčice je dozvoljeno, dok se kod korjenastog povrća poput kuhane mrkve, koja sadrži nešto veću količinu ugljikohidrata, treba pripaziti sa unosom. Preporuča se i unos mahunarki bogatih proteinima poput soje, graha i leće, dok je unos voća ograničen na ispod 100 g na dan. Zona dijeta sastoji se od tri obroka i dva međuobroka jer je i raspored obroka značajan za održavanje razine inzulina.
Mišljenje nutricionista
Zona dijetu da bi se pravilno koristila potrebno je prethodno temeljito proučiti, dobro organizirati namirnice u kuhinji, raspored obroka te način kombiniranja namirnica kako bi se zadovoljili predloženi omjeri makronutrijenata.
Visok unos proteina na račun ugljikohidrata, posebno životinjskog podrijetla koji sadrže i značajnu količinu zasićenih masnoća može negativno utjecati na pojavu kardiovaskularnih bolesti, povišenog kolesterola i triglicerida. Također nizak unos vlakana može kao posljedicu imati probavne smetnje. Kako je dijeta bogata bjelančevinama bubrežni bolesnici je trebaju izbjegavati.
Prednosti
Zona dijetom mogu se skinuti kilogrami, i pristalice ove dijete tvrde kako dijeta pdiže tjelesnu izdržljivost i jasnoću razmišljanja. Dr. Sears radio je sa sportašima gdje je također uočio da takav režim prehrane daje dobre rezultate na sportskim uspjesima konzumenata pa se danas i mnogi sportaši hrane Zona dijetom kako bi povećali ili očuvali svoju mišićnu masnu, a smanjili masno tkivo.
Nedostaci
Dijetu u Zoni uglavnom je teško provoditi jer zahtjeva pomno planiranje i dobru razinu znanja o dijeti, a naknadno je teško održati takvu prehranu budući je dijeta siromašna kalorijama pa se, unatoč pretpostavci o inzulinu, pojavljuje osjećaj gladi.
Napomena stručnjaka
Dijetu u Zoni ne bi trebalo provoditi duže vrijeme ( nikako dulje od tri mjeseca) te se preporučuje da se veći dio proteina uzima iz biljnih izvora kako se ne bi opteretio kardiovaskularni sustav. Također, kod dužeg provođenja dijete preporuča se dodatak minerala, dijetalnih vlakana, vitamina C i folne kiseline. Postoje uvjerenja da Zona dijeta pomaže normalizaciji šećera u krvi pa dijabetičari često koriste ovaj model prehrane, ipak treba naglasiti da smanjena količina kalorija pozitivno utječe na razinu inzulina, ali da to ne može biti dugotrajan način prehrane.
Primjer jelovnika
Doručak: omlet od povrća (2 šalice kuhanog povrća, 1 žlica maslinovog ulja, 4 bjelanjaka jajeta) i 170 ml soka od naranče (juice)
Međuobrok: 30 g sira gauda
Ručak: tuna (oko 120 g) u umaku od rajčice, pirjana na luku i celeru, 1 jabuka
Međuobrok: jogurt
Večera: biftek (oko 120 g) mariniran u luku, zelenim feferonima, gljivama i cherry rajčicama te maslinovom ulju
