Znanstvenici i laici dugo su se pitali zašto je toliko žena obuzeto uvjerenjem da su prekrupne, iako okolina ne vidi ništa neobičnog ili nepoželjnog u njihovoj tjelesnoj građi. Nova istraživanja pokazuju da si žene ne mogu pomoći, jer im je mozak programiran na nezadovoljstvo vlastitim tijelom i na strah od debljanja
Misliš li da si predebela? Možda si u pravu, ali možda si i u zabludi zbog "greške" koja je nažalost ugrađena u ženski um!
Istraživači sa Sveučilišta Brigham Young utvrdili su da žene doživljavaju podjednako negativne emocije kad im se pokažu slike mršavih žena, kojima zavide, i krupnih žena, jer se boje da će biti kao one.
Tjeskoba i stres zbog tuđe debljine
"Čak i žene normalne težine koje tvrde da ne mare za pitanje debljine i tjelesne građe muči pomisao da bi i same mogle biti predebele", veli neuroznanstvenik Mark Allen.
Muškarci pak ne trpe negativne emocije neovisno o tome gledaju li prizore mršavih ili debelih muškaraca. To je pokazao pokus u kojemu su skupinama žena i muškaraca pokazane slike ljudi njihovog spola i istovremeno je snimana moždana aktivnost tehnikom funkcionalne magnetske rezonancije.
Snimke su pokazale pojačanu aktivnost u stresnim centrima kad god bi ženama bila pokazana slika krupne pripadnice vlastitog spola.
"Žene koje su sudjelovale u pokusu nemaju povijest poremećaja prehrane i izgledaju kao da ih ne zanima predodžba o tijelu, no ispod površine trpe od tjeskobe da bi se mogle udebljati", nastavlja dr. Allen.
Zanima te veza ženske psihe, dijeta i poremećaja prehrane?
'Najbolje je biti kost i koža'
Kako se tek osjećaju žene koje su pretile ili pate od poremećaja prehrane, ako pitanje debljine muči i one koje su službeno zdrave i koje po medicinskim kriterijima nisu prekomjerno teške?
Psiholozi
ovaj fenomen objašnjavaju bombardiranjem slikama mršavih manekenki i
glumica, koje od malena navode žene da zaključe da je najbolje biti
"kost i koža".
Koliko je opsjednutost izrazitom vitkošću proširena pokazao je i slučaj Heidi Montag, koja je u sklopu reality showa podvrgnuta opsežnim kirurškim zahvatima da bi bila ljepša i mršavija.
Kad ju je, temeljito operiranu, prvi puta ugledala majka, zapanjeno ju je pitala zar je njen cilj bio izgledati kao Barbie. Heidi se nasmiješila i odgovorila, "pa ja stvarno želim izgledati kao Barbie."
"Mnoge žene vjeruju da su vanjština i vitkost ono bitno. To je žalosno i pogrešno te izlaže žene opasnostima od poremećaja prehrane i raspoloženja", smatra psihologinja Diane Spangler, koja je također radila na istraživanju.
Jedine žene koje ne smetaju ni prizori debelih ni mršavih su one koje su i same vrlo mršave: mršavima ne zavide, jer nemaju zašto, a debelih se ne boje jer procjenjuju da nikad neće biti poput njih.
