Za razliku od poliamorije ili višeljublja, koja podrazumijeva emotivni i seksualni odnos s više osoba uz pristanka svih partnera, pojam otvorenog braka odnosi se na vezu u kojoj jedan ili oba partnera imaju isključivu emotivnu vezu samo s bračnim partnerom, dok se seksualni odnosi odobravaju i izvan te veze.
Zašto se neki parovi upuštaju u takve odnose objasnila je psihologinja Sunčana Rokvić. Otvorene veze i brakovi pojavljuju se ranih 70-ih godina 20. stoljeća, u doba seksualne revolucije i širenja svijesti o individualizmu unutar bračne zajednice. Brak je oduvijek imao snažnu socijalnu dimenziju, prije svega ekonomsku koja je s emancipacijom izgubila dosta na snazi, ali i dalje je ostala vrlo prisutna statusna dimenzija braka.
Prešutni pristanak na otvoreni brak
Iz prizora javno političkog života često možemo vidjeti da je premoćna većina visokopozicioniranih dužnosnika u naizgled sretnim monogamnim brakovima, a ono što im često zna ugroziti funkciju su medijska otkrića njihovih izvanbračnih afera. Do toga dolazi zato što takvo otkriće ugrožava predodžbu koju o sebi grade u javnosti, a ne zato što je supruga saznala o njegovoj izvanbračnoj aferi. Naime, supruge u zamjenu za status najčešće na muževljeve izvanbračne afere prešutno i pristaju.
Primjerice u biografiji Jackie Kennedy, autor Christopher Andersen tvrdi kako je Jackie znala sve o preljubima svog supruga te da se najviše bojala Marilyn Monroe. Da je na pozicijama moći veći ili jednak broj žena, možda se situacija ne bi previše razlikovala, ali to još ne znamo. Sunčana Rokvić je iz perspektive evolucijske psihologije objasnila zašto je muškarcima princip monogamne veze teže održiv te zašto mnoge žene pristaju na otvoreni brak iako to zapravo ne žele.
Manje vjerni zbog praktičnih razloga
Različito ponašanje žena i muškaraca u ljubavnim odnosima ima svoje uporište i u evolucijskoj psihologiji koja polazi od činjenice da je prijenos gena svrha postojanja. Budući da žene nose i odgajaju djecu, imaju privilegij biranja partnera, a muškarac je da bi bio izabran morao postati sposoban da se brine o ženi i djeci i osigura im sve što je potrebno za preživljavanje. Tako se iz obostranog interesa razvila potreba za monogamnim bračnim zajednicama. Ali muškarci nisu uvijek imali sigurnost da su oni očevi djece koju odgajaju, te se prirodno nametnulo da ako oplodi više žena ima i veću mogućnost za prijenosom svojih gena.
Analni seks
"Iako u današnje vrijeme to osnovno počelo evolucijske psihologije zbog jednostavnog utvrđivanja očinstva i kontracepcije djeluje pomalo naivno, krucijalni princip cijele te priče je takozvana ideja savanskog mozga. Naime, do evolucije mozga dolazi kad su uvjeti u kojima ljudi žive stabilni i identični kroz dulji vremenski period, a ljudski rod nije imao takve uvjete od doba savanskog pračovjeka. Zato su određeni principi funkcioniranja i razlike među spolovima i dalje isti, bez obzira na to što današnji muškarci uglavnom s izvanbračnim partnericama nemaju djecu i što je okolina drugačija. Iskonski principi koji funkcioniraju po naučenim nagonima i dalje su realni i stvarni. Kad muškarac ima izvanbračnu partnericu to mu daje vrijednost, zato što tako ima više šanse za prijenos gena“, objasnila je Sunčana Rokvić , psihologinja koja se posebno specijalizirala za partnerske odnose i nastavila:
Iskonska težnja za sigurnošću
"Brojna istraživanja su pokazala da se žene upuštaju u izvanbračne odnose kad je njihovo nezadovoljstvo bračnom zajednicom jako narušeno, kad je nezadovoljna. Muškarci uglavnom izjavljuju da su zadovoljni brakom, ali da ih to ne sprečava da ostvaruju seksualne odnose i s drugim ženama. Gledano evolucijski razvojno kod muškaraca postoji veća potreba za seksualnim odnosima, veća žudnja. Partneri su u braku u međuovisnom položaju, brinu se o financijama, djeci, rodbini, imaju zajedničke prijatelje i tu često ne ostaje puno mjesta za seks. Dok s izvanbračnom partnericom muškarac ostvaruje relativno površan odnos, u smislu da nema toliko zajedničkih stvari o kojima brinu kao u bračnom životu, a u tim se ljubavničkim odnosima uglavnom zadovoljavaju njegove seksualne potrebe. Kad se promatra ljubomora u odnosima, pokazuje se da muškarcima puno više smeta da ga žena prevari seksualno, dok će žena muškarcu više zamjeriti ako je on emotivno blizak s drugom ženom. To također proizlazi iz evolucijskih razloga. Žena ima potrebu za sigurnošću, a što se narušava ako je muškarac blizak s drugom ženom, dok je muškarcu bitna tjelesna vjernost njegove partnerice kako bi bio siguran da je on otac djeteta.“
Što treba muškarac, a što žena?
Muškarci izvan braka obično traže seks, a rjeđe ljubav i nježnost. Žena uglavnom pristaje na takav odnos kad se ne uspijeva ostvariti sama bez muškarčeve potpore i smatra da je bolje da u društvu i dalje uživa u statusu udate žene, unatoč što je najčešće emotivno devastirana. Sunčana Rokvić kaže da žene koje godinama pristaju živjeti u takvom odnosu imaju nisko samopoštovanje: "Neke žene sebe nisko vrednuju u odnosu na druge ljude, pa iako su varane, sretne su što je taj muškarac odabrao upravo njih za svoju suprugu i na neki način im je to povlastica. Svi mi radimo racionalizacije i pomoću najrazličitijih opravdanja nastojimo objasniti zašto nam se događaju neke stvari. Imamo potrebu da naši mentalni stavovi (konsonance) budu u skladu s našim ponašanjem, jer kognitivna disonanca nastaje kad se naši stavovi i ponašanje ne poklapaju, a to stvara osjećaj nemira. Budući da je teže promijeniti ponašanje nego mišljenje, kako bi se osoba izvukla od tog osjećaja nelagode, često promijeni samo stav.
Tako prevarena žena može prigrliti ideju da je njoj njezin status prihvatljiv, jer misli da će supruga sve to jednom proći i da će ponovno biti samo njezin. Iako su vremena drugačija i sve više žena preuzima ulogu statusa moći, ravnopravnosti, financijske jednakosti objektivna situacija je takva da su muškarci za isti posao i dalje bolje plaćeni od žena. Stvari se ne mijenjaju puno, pa tako obrazovane i visokopozicionirane žene i dalje traže muškarce koje su na višem položaju ili obrazovaniji od njih i pristaju na kompromisne odnose, kao što je otvoreni brak. Evolucija ide u istom smjeru i još se nismo prilagodili današnjim uvjetima, jer nije bilo dovoljno vremena za prilagodbu, budući da se stalno nešto mijenja“, objasnila je Sunčana Rokvić.
Ženski princip i otvorena veza
Iako i žene imaju izvanbračne partnere još uvijek muškarci prednjače u tome, naprosto zato što im je to lakše realizirati. U muškoj prirodi je da osvajaju i unatoč emancipaciji oni su ti koji započinju ljubavne odnose, pa im je time i lakše doći do većeg broja žena. Kad se žene zaljube, one puno češće napuštaju bračnu zajednicu. To je u velikoj mjeri biološki uvjetovano, jer žene žele biti s onim s kim bi željele imati djecu, i kad se zaljube u drugog muškarca one u pravilu ne žele sa suprugom više imati spolne odnose, dok muškarci to mogu odvojiti. Sve su ovo uglavnom zaključci sa stanovišta evolucijske psihologije, što ne znači da ne postoje otvoreni brakovi u kojima su oba partnera istinski sretna.
