Razumljivo je da ćeš se bolje osjećati ako nikome ništa ne zamjeraš. Međutim, je li moguće oprostiti samo snagom volje? Donosimo ti i komentar Brune Šimleše, autora priručnika za samopomoć ''Škola života'' i ''Ljubavologija'', koji tvrdi da je i za oprost potrebno imati dobar razlog
Mnoga su istraživanja potvrdila teoriju da je opraštanje povoljno za cjelokupno zdravlje. Pokazalo se da ljudi nakon opraštanja imaju niži krvni tlak, sporiji puls, bolje raspoloženje, više spokoja i manje srdžbe. Utvrđeno je da njihovim krvotokom kola manje stresnih hormona, što je povoljno po krvožilni sustav i brojne druge organe, uključujući mozak. Privatni im život cvjeta, jer održavaju brojnije i prisnije odnose s okolinom. Po svim su kriterijima zdraviji od onih koji i dalje nekome nešto zamjeraju.
Odluka ili vrijeme?
Ove spoznaje zvuče logično, ali ne govore ništa o tome kako dolazi do opraštanja. Razumljivo je da ćeš se bolje osjećati ako nikome ništa ne zamjeraš, nego ako ti je netko nešto dužan, u doslovnom ili prenesenom smislu. Međutim, je li moguće oprostiti snagom volje? Ili je to proces koji se događa spontano - ili se ne događa, ovisno o tome koliko te je jako netko povrijedio?
Neki tvrde da do opraštanja dolazi s vremenom, kad se naš um prilagodi povredi koja nam je nanesena i prestane osjećati bolne emocije, koje uobičajeno uključuju ljutnju, mržnju, gorčinu i tugu. Drugi na opraštanje gledaju kao na stvar odluke i dobre volje, a u tome prednjači dr. Fred Luskin, svjetski autoritet za opraštanje i autor knjige Forgive for Good (Oprosti zauvijek).
Opraštanje se može naučiti
Luskin vjeruje da je opraštanje vještina koju svatko može i treba naučiti. U tom cilju održava seminare na kojima psihoterapeuti usvajaju tu vještinu da bi je prenijeli svojim pacijentima. 'Proces opraštanja sastoji se od samo dva koraka:tugovanje i otpuštanje', veli Luskin. Tugovanje u ovom kontekstu obuhvaća splet neugodnih emocija koje se javljaju kad nam netko nešto skrivi.
'Tugovati znači dopustiti sebi da osjetiš ljutnju, povrijeđenost i traumu, ali ne unedogled. Većini su ljudi dovoljne dvije godine da prerade te emocije. I potom su spremni krenuti dalje. Kakva god bila povreda, proces opraštanja je uvijek isti: otpuštate ljutnju i povrijeđenost uz pomoć svjesnosti i koncentracije na zahvalnost i dobrotu', zaključio je.
Možda će ti se savjeti dr. Luskina učiniti nejasnima ili neodređenima, ali on nije jedini koji tvrdi da je oprost stvar odluke. Stanfordsko je sveučilište u SAD pružilo obuku iz opraštanja skupini ljudi koji su izgubili bližnje u sukobima između katolika i protestanata u Sjevernoj Irskoj. Na kraju obuke, većina je polaznika pokazala značajno smanjenje povrijeđenosti, ljutnje, stresa i depresije. Ako su oprostiti mogli oni koji su pretrpjeli najteže gubitke, nema dvojbe da su to u stanju i oni čije su zamjerke manje ozbiljne.
Komentar Brune Šimleše
"U Rukavicama mi je ionako prevruće - otvoreno o životu, ljubavi, Bogu i duhovnosti", nova je knjiga Brune Šimleše, koju možeš kupiti i na kioscima. Do sada je objavio šest knjiga u kojima se bavi temama s područja duhovnosti. Po struci je sociolog, a kako sam ističe većinu ideja za svoje knjige crpi iz dvanaestogodišnjeg rada s ljudima. Bruno Šimleša o oprostu kaže:
'Svatko bi trebao imati dobar razlog za oprost. U popularnoj literaturi za samopomoć opraštanje se često forsira, tako što se čitateljima objašnjava da će se oni sami kad oproste bolje osjećati i pri tom im se nude recepti u stilu "oprost u tri koraka" i slično. Osobno ne vjerujem u to jer smatram da do istinskog oprosta dolazi tek onda kad prema subjektu svoje ljutnje ponovno imamo čisto srce i miran želudac.
Ja sam za opraštanje, opraštam zato što mnogi ljudi povređuju druge iz neznanja ili zbunjenosti, i onda mi je lako opraštati. Smatram da samo malobrojni pojedinci povređuju druge iz čiste zlobe, odnosno s predumišljajem.'
Knjigu potraži na kioscima za 99 kuna.
Oprost u pet točaka
Luskinov istomišljenik, britanski psiholog David R. Hamilton, predlaže ovih pet koraka za brže opraštanje:
- Čvrsto odluči oprostiti. Budi svjesna da svrha opraštanja nije pogodovanje krivcu, nego oslobađanje od tereta tako da možeš krenuti svojim putem.
- Shvati da je opraštanje dobro za tvoje sveukupno zdravlje i blagostanje. Nije bitno hoće li nekom drugom biti lakše zbog tvog oprosta. Bitno je da će tebi biti lakše.
- Priznaj si da si i ti vjerojatno nekoga u životu povrijedila. U skladu s tim, nastoj razviti empatiju prema onom tko je tebe povrijedio - ako je to moguće, ako povreda nije bila preteška. Pomisli je li možda njihov postupak posljedica povrede koju su oni doživjeli od nekog trećeg.
- Napiši pismo onom tko te povrijedio, ali ga nemoj poslati. Svrha pisanja je da si daš oduška. U pismu mu reci sve što ti je na srcu i na kraju poruči da mu opraštaš tako da možeš nastaviti normalno živjeti.
- Poduzmi nešto pozitivno tako da si pokažeš da si se pomaknula s mrtve točke. Što si propustila učiniti zbog opterećenosti zamjeranjem? Jesi li to u stanju učiniti sada?
