Ne brini, cijela vječnost pripada tebi

Život nema početak ni kraj

Peto veliko načelo života kaže: "Sveukupan se život kreće u ciklusima. U svemiru ne postoji ravna linija. Sve se u konačnici savija prema sebi. Linija može biti duga milijardu kilometara – ili nezamislivo duža – ali sve se na kraju susreće samo sa sobom. Kretanje energije i mase tom jajolikom putanjom stvara iskustvo onoga što bi ti nazvala vječnošću. To znači da imaš na raspolaganju 'zauvijek' kako bi iskusila ono što želiš iskusiti od onoga Tko Ti Jesi, kako u pojedinačnom, tako i u kolektivnom smislu." Sve u životu kreće se u vrtlogu. I sam je život ciklus, koji nema ni početka ni kraja. Sve postoji "kako bijaše na početku, tako i sada, u sve vijeke vjekova, u svijetu bez kraja."

Postojanje ciklusa poklanja ti dar vječnosti. Znači li to da ne postoji razlog zbog kojega bi bilo što učinila u pogledu uvjeta koji vladaju ovdje i sada? I da i ne. Uopće ne postoji razlog da nešto učiniš ako si zadovoljna načinom na koji doživljavaš svoj život i život oko sebe, ako taj život točno predstavlja tebe i najuzvišeniju ideju koju imaš o sebi. Ako, pak, nisi zadovoljna i ako želiš iskoristiti ovaj sadašnji životni vijek u svrhu za koju je i namijenjen, tada možeš odlučiti da ćeš promijeniti pojedinačne i kolektivne uvjete koji se pojavljuju u tvom životu. Ovisi o tebi. Tijekom svog života na Zemlji ti radiš nešto sveto, nešto osobito smiono. Ti definiraš sebe, a onda se iznova ponovno stvaraš, u svakom zlatnom trenutku sadašnjosti. Svaki je čin, čin samoodređenja. To uključuje i čin nedjelovanja.

Najvažniji vid osobnog stvaranja

Ranije sam iznio neke tvrdnje kojima se želim vratiti da ih ne zaboravimo, a da ih nismo u potpunosti objasnili. Rekao sam da proces osobnog stvaranja kod nekih ljudi ponekad izaziva osjećaj da je neučinkovit te su razočarani i obeshrabreni zato što "privlačenje", koje potiče proces stvaranja, ne koriste u svrhu za koju je i namijenjeno. Tada sam rekao da je svrha procesa stvaranja – stvaranje sretnog, spokojnog i radosnog života za svakoga s čijim životom dolaziš u dodir, kao i za tebe, i to točno tim redom. Naposljetku sam rekao da bi te posljednje tri riječi mogle zauvijek pro - mijeniti tvoje razumijevanje osobnog stvaranja. To je najvažniji vid osobnog stvaranja, a o njemu se najmanje govori. Budući da se o njemu tako malo govori, kritičari osobnog stvaranja i "privlačenja" doživjeli su izuzetno zadovoljstvo jer su mogli izjaviti da osobno stvaranje potiče sebično i egocentrično ponašanje, da njime služimo samo sebi i sami sebe uzvisujemo, pa stoga ta metoda nema gotovo nikakve veze s dobrotom ili Bogom.

Uzvisivanjem drugog oplemenjuješ sebe

Pa ipak, svrha "privlačenja" (kao i svih ostalih velikih životnih načela) sastoji se u uzvisivanju ne sebe, nego drugog, u proširivanju ne sebe, nego drugog, u oplemenjivanju ne sebe, nego drugog, jer se takvim djelovanjem Ja najpotpunije uzvisuje, širi, oplemenjuje i doživljava. (Duša upravo i čezne za takvim najpotpunijim iskustvom Ja. Ono je, zapravo, svrha sveukupnog života.) Mnogi suvremeni učitelji osobnog stvaranja ne naglašavaju usredotočivanje na drugog, ali je ono žarište svakog drevnog duhovnog učitelja – i zato se nekim ljudima čini kao da osobno stvaranje i energija privlačenja nisu u skladu s tradicionalnim religijskim učenjima.

U životu postoje zapravo samo dva temeljna pitanja koja možemo postaviti: 1. Što mogu dati drugome? 2. Što mogu dati sebi?

Važno je nikada ne preokrenuti redoslijed tih pitanja. U redu je postaviti pitanje što možeš dati sebi. Zapravo, potpuno je u redu. Osobna ambicija, osobna sreća, osobno ispunjenje i osobni duhovni razvoj raspiruju plamen želje, čežnje i postignuća. To su kameni temeljci evolucije. Posve je prirodno i uopće nije neprikladno u duhovnom smislu težiti konkretnom ishodu ili poželjeti konkretno iskustvo na osobnoj razini – uključujući i iskustvo bogatstva, slave i moći. Te se stvari ubrajaju u darove života, predstavljaju užitak ljudskoga stanja i u njima nema ničeg pogrešnog. Pa ipak, važan je proces kojim ih težimo postići. Očito je da postizanje tih stvari na račun drugih nije ispravno u duhovnom smislu. Manje je očito da postizanje tih stvari zanemarivanjem drugih ljudi i njihovih potreba predstavlja najteži put da stigneš onamo kamo želite stići. To je najgrublji put, najsporija i najteža staza. Energija privlačenja uvijek najbrže djeluje kad dva temeljna životna pitanja postavimo u njihovom izvornom poretku. Kad pitanja ostanu u tom redoslijedu, prvo pitanje uvijek odgovara na drugo.

Knjiga s pravilima

Taj vid osobnog stvaranja na drukčiji je, možda izravniji, način utvrđen u seriji knjiga Razgovori s Bogom. Informacije u ovoj knjizi temelje se na tim knjigama. Kao što neki od vas možda znaju, ja sam napisao te knjige i one su promijenile cijelo moje razumijevanje života i načina njegovog djelovanja. Te knjige sadrže "tajanstvenu formulu". Sadrže neizgovorenu istinu. Na početku razgovora u tim knjigama očajnički sam želio znati: "Što je potrebno da bi život funkcionirao? Zašto je cijeli moj život jedna trajna borba?"

U sebi sam vikao na sav glas: "Moram saznati pravila! Neka mi netko kaže koja su pravila! Obećavam da ću igrati po pravilima. Samo mi dajte knjigu s pravilima." U devet izuzetnih knjiga s razgovorima koje su uslijedile Bog je upravo to i učinio. U odgovor na postavljena pitanja Bog mi je rekao (ovdje sam to malo skratio): "Tvoj život ne mora biti takva trajna borba. Problem je jednostavan. Ti misliš da je u tvom životu riječ o tebi. U tvom životu nije riječ o tebi." "Zar nije?", upitao sam. "Nije", odgovorio je Bog. "Onda mi reci o kome je riječ?" "O svima na svijetu."

Više o knjizi 'Sretniji od Boga' u izdanju v.b.z-a pročitaj ovdje.