Transurfing je moćna tehnika upravljanja stvarnošću koja ti može pomoći da otkriješ svoje stvarne želje i ostvariš svoje snove. Kako djeluje i kako se primjenjuje opisao je ruski kvantni fizičar Vadim Zeland u seriji od pet knjiga o transurfingu, a mi ti ekskluzivno donosimo poglavlje iz posljednjeg nastavka "Transurfing 5 – Jabuke padaju u nebo"
Bit transurfinga je da stvarnost treba sagledati na drugačiji način i zato je prakticirajući ovu tehniku potrebno mnoga životna pitanja pretresti s posve drugačijeg stajališta. Kako nam je objasnila Danijela Duvnjak, urednica serije Transurfing iz izdavačke kuće Planetopija, ideja transurfinga zasniva se na pretpostavci da postoji prostranstvo varijanti u kojem se čuvaju scenariji za sve moguće događaje. Tamo je zapisano sve što je bilo, što jest i što će biti. Pod određenim uvjetima energija ljudskih misli sposobna je materijalizirati ovu ili onu varijantu.
Tehnika transurfinga je vrlo jednostavna i pozitivna, ni na što ne prisiljava, ne nagoni te na promjene, ne naređuje i ne zabranjuje, samo te upućuje da pogledaš dublje u sebe i osluhneš svoju dušu i srce ta tako otkriješ što zapravo želiš.
Vadim Zeland kaže da ljudi vrlo dobro znaju što ne žele, ali kad se radi o tome što točno žele, tu nastaju problemi. Da bi tehnika transurfinga funkcionirala potrebno je odrediti cilj i imati ga u glavi. Mnogi od nas misle da slijede svoj cilj, ali često zapravo slijedimo društvena pravila, želje naše obitelji, zadovoljavamo pritisak na poslu, a ne osluškujemo svoje vlastite želje pa nije čudo da smo tužni, nezadovoljni, deprimirani.
Autor kaže da transurfati mogu svi - djeca, odrasli, zdravi, bolesni; nema dobnog, spolnog, socijalnog ni geografskog ograničenja. Transurfing djeluje uvijek i u svakoj situaciji, bilo da te zabrinjava ljubav, novac, odnosi s ljudima, problemi na poslu.
Tehnika ipak ima svoje zakonitosti i potrebno je proučiti njene koncepte, promišljati ih, vratiti im se ponovo i ništa ne raditi na silu, ako se još ne osjećaš spremno. Transurfajući možda otkriješ da si na način koji autor predlaže živio kad si bio dijete, a kasnije si zbog društvenih pravila i pritisaka sve to zaboravio, ali možeš se opet vratiti u to doba i ponovo osjećati radost zbog svega onoga što je pred tobom.
U Planetopiji najavljuju da će ovu iznimno uspješnu seriju od pet intrigantnih knjiga završiti kompletom karata pod nazivom "Transurfing - Karte sudbine". Te inspirativne karte, uz koje će čitatelji moći još konkretnije koristiti principe transurfinga, bit će objavljene u listopadu ove godine.
a na sljedećoj stranici pročitaj poglavlje iz te knjige i saznaj na koji način mislima oblikuješ svoj svijet!
U potjeri za odrazom
Svojim svjetonazorom čovjek stvara individualni sloj svijeta – posebnu stvarnost. Ovisno o njegovu odnosu, ta stvarnost poprima posebnu nijansu. Ako se izrazimo slikovito, možemo reći da se u njoj stvaraju određene "vremenske prilike": jutarnja svježina okupana suncem ili oblačno i kišno vrijeme, a događa se da bijesni uragan ili da općenito nastaje prirodna katastrofa.
U određenoj se mjeri stvarnost iz okoline oblikuje, kako se uobičajeno misli, kao posljedica neposrednog ljudskog djelovanja. No misli nemaju manju snagu, samo što se njihov rad ne manifestira tako očito. U svakom slučaju, najveći broj problema nastaje zbog negativnog odnosa. A zatim cijelu tu kašu koja se zamijesila na metafizički način, treba razmrsiti na fizičkoj razini, što samo otežava posao.
Slika odvojene stvarnosti u cijelosti ovisi o tome kakav je čovjekov odnos prema svemu što ga okružuje. Dobiva se zatvorena petlja obrnutog odnosa: stvarnost se oblikuje kao odraz slike čovjekovih misli, a sliku sa svoje strane većinom određuje sam odraz.
Čovjek pred ogledalom usredotočuje na njega svu svoju pozornost, ne pokušavajući se pogledati iznutra. Tako ispada da vodeću ulogu u lancu obrnutog odnosa ne igra slika, nego odraz. Čovjek je pod utjecajem ogledala zato što kao začaran gleda svoju kopiju. Ne shvaća da je moguće promijeniti sam original. Upravo zbog te usredotočenosti pozornosti na odraz dobivamo ono što najviše ne želimo.
Obično je čovjekova pozornost potpuno usredotočena na negativne emocije. On je zabrinut zbog onoga što mu nije po volji. Razmišlja o onome što ne želi i ne želi ono o čemu razmišlja. I to je paradoks. Ali ogledalo ne vodi računa o tome što čovjek želi ili ne želi. Ono jednostavno točno prenosi sadržaj slike – ništa više niti manje od toga.
Dobivamo potpuno besmislenu situaciju. Čovjek vječno sa sobom vuče ono što ne prihvaća. Nije “moj jezik – moj neprijatelj”, nego su misli moji neprijatelji. Bez obzira na sav apsurd, sve se događa upravo tako.
Što se događa kad čovjek nešto mrzi? On u taj osjećaj unosi jedinstvo duše i razuma. Jasna slika koja se besprijekorno odražava u ogledalu ispunjava cijeli sloj svijeta. U svom životu u izobilju dobivaš ono što mrziš. To rezultira još većom čovjekovom ljutnjom čime se ponovo povećava snaga tog osjećaja. Mentalno čovjek sve šalje "nekamo": "Neka sve ide...!" Ogledalo taj bumerang vraća nazad. Ti si poslao i tebi su poslali istim putem. Količina neugodnosti raste? Dakako! Ako stojiš ispred ogledala i vičeš: "Nosi se!", kakav će se odraz pojaviti? Odraz tebe kako nestaješ zajedno sa svojim svijetom.
Na sličan način predmet osude dolazi u sloj "tužitelja". Zamislite tipičan primjer: ljutita postarija osoba cijeli svijet gleda prijekorno. Ona je sama živo utjelovljenje stroge i nepogrešive pravednosti – "pred ljudima i zakonom". Ostatak svijeta dužan je odgovarati za ono što njoj nije po volji. Slika je oblikovana sasvim konkretno i jasno. Gledajući se u ogledalu s takvom umišljenošću, ona oko sebe stvara istovjetnu stvarnost, to jest savršenu nepravdu. A kako bi svijet još trebao reagirati? Toj osobi ne zamjera, a sebe ne opravdava. Svijet, s njemu svojstvenom osobinom, postaje upravo onakav kakvim ga prikazuju.
Isto se događa ako nešto ne volite. Na primjer, ako se žena žestoko protivi konzumiranju alkohola, osuđena je na stalno susretanje s tim na svakom koraku. Njoj će pijanstvo stalno dosađivati u različitim prilikama, sve dok se na kraju ne uda za alkoholičara. Što je jači ženin otpor, muž više pije. S vremena na vrijeme on može pokušavati prekinuti s tom navikom. No ona tako snažno mrzi pijanstvo, da se doslovno naslađuje svojom mržnjom i mahnito ponavlja: "Nećeš prestati piti!" I naravno, ako muž nema čvrstu namjeru, žena koja je uporna u svojoj mržnji, može usaditi svoju misao u sloj njegova svijeta.
Tajanstveni autor
Vadim Zeland diplomirao je fiziku na sveučilištu u Kaliningradu. U svojim je 40-tima, oženjen i otac jedne kćeri. Do raspada Sovjetskog saveza bio je uključen u kvantna istraživanja, a sada se bavi isključivo pisanjem. U svojim je knjigama uspio objediniti saznanja suvremene znanosti, filozofska učenja te bogato osobno iskustvo skupljeno tijekom dramatičnog raspada Sovjetskog saveza i života u današnjoj Rusiji.
Znanje koje prenosi u svojim knjigama dar je svima nama - podučava nas kako promijeniti pogled na svijet i napokon ostvariti snove. Inače je autor vrlo samozatajan i malo se informacija o njemu može dobiti.
Poznato je da je pobornik zdravoga života i povratka prirodi, ali na način da sve to bude u skladu sa suvremenim svijetom u kojem živimo. Razlog njegove samozatajnosti u tome je što smatra da on nije bitan, jer je samo prenositelj Znanja koje postoji već odavno.
