Unazad nekoliko godina Dorijan Burčul temeljem rada na sebi istražuje partnerske odnose i intimnost, seksualnost, strast i zaljubljenost te kako djeluju na pojedinca. Ukazujući na neminovne razlike između žena i muškaraca oba spola poučava kako da uspostave prisan odnos s onom drugom stranom i kako da zajedno zaplešu "tango života".
Na brojnim radionicama svoje životno znanje prenosi osobama koje žele naučiti "živjeti život" u potpunosti. Završio je trogodišnji profesionalni program za psihološko-duhovni razvoj pri Center for Intentional Living, USA te je završio edukaciju pri Centru za integrativni razvoj u Zagrebu koji potiče iscjeliteljski proces na tjelesnoj, emotivnoj, mentalnoj i duhovnoj razini. Dorijan Burčul, Za Zdravu Kravu je pisao o samopoštovanju, kako odnos s majkom u ranom djetinjstvu utječe na partnerske odnose i zašto neke osobe nikako ne mogu ostvariti zadovoljavajuću intimnu vezu.
Bez otvaranja nema intimnosti u vezi
Kada govorim o intimnosti u partnerskim odnosima, prvenstveno mislim na emocionalnu intimnost koja uključuje percepciju bliskosti s drugom osobom. Intimnost u partnerskim odnosima omogućava nam da s voljenom osobom dijelimo svoje osjećaje, potrebe, želje te razumijevanje i brigu. U tom smislu, intimnost predstavlja i responzivnost na potrebe druge osobe u odnosu te sposobnost pokazivanja autentičnog sebe, a iz čega proizlazi da intimnost ovisi o razini povjerenja u odnosu. Stoga, što je veće povjerenje među partnerima, veća je i njihova emocionalna intimnost.
Važno je naglasiti da ne možemo biti intimni s drugom osobom, ako joj se ne otvaramo. Činjenica je da nas emotivno otvaranje čini izloženijima i ranjivijima, pa je strah od povrede prisutan kod mnogih ljudi. Ako smo u životu opetovano bili povrjeđivani, a nastale povrede nisu bile 'liječene', ili su bile neadekvatno 'liječene', tada će nas u svakodnevnom životu plašiti i sama pomisao na intimno otvaranje, te će nam prioritet umjesto intimnosti biti samozaštita.
Znaš li konstruktivno izražavati ljutnju?
U suprotnom slučaju, kada su povrede ispravno tretirane - bilo da smo odgojem stekli sigurnost i mehanizam 'liječenja' povreda, ili smo taj kapacitet izgradili kasnije u životu, radom na sebi - intimno otvaranje drugoj osobi neće biti nepremostivi bauk, već će, uz razumljivo prisutni strah, postojati i svijest da emotivno otvaranje drugoj osobi vrijedi rizika koji će u konačnici rezultirati boljim poznavanjem sebe i emocionalnim sazrijevanjem.
Emocionalno otvaranje - slabost ili hrabrost?
Rječnici hrvatskog jezika riječ "ranjivost" definiraju kao „podložnost ranjavanju“ i „postojanje slabog mjesta“. Možemo zaključiti da se te definicije uvelike podudaraju s prevladavajućim muškim pogledom na svijet, u kojem su dominantne vrijednosti, između ostalih, kompetitivnost te dokazivanje vlastite snage i moći. U tom se slučaju pokazivanje vlastite ranjivosti uistinu može činiti kao znak slabosti, manje sposobnosti i stoga manje vrijednosti. U određenim situacijama, međutim, kada je važno biti „hladne“ glave, takav "muški" stav može biti koristan i od pomoći, no u svijetu intimnih odnosa takvo ponašanje vodi površnim odnosima ili njihovom prekidu. Naime, ne može se istovremeno biti „hladne“ glave i intiman. Intimnost uz sebe veže osjećanje topline emocija i u tijelu i u glavi. I mada je danas sve jasnije da je emocionalna inteligencija izuzetno važna za uspješno obavljanje posla, još uvijek je svijest o dobrobitima emocija u najširem smislu nedovoljno razvijana.
Pitanje za muškarce: ako sam spreman izložiti se riziku tako što ću se otvoriti drugoj osobi i izraziti svoje osjećaje, želje i potrebe, unatoč tome što ću potom možda biti povrijeđen, te na taj način prezentirati autentičnog sebe, jesam li slabić ili hrabar muškarac? Ukoliko muškarac ne zna kako otvoreno izraziti svoje osjećaje, problem je vjerojatno još složeniji budući da su velike šanse da je kod njega istovremeno razvijen osjećaj srama zbog toga što se u tom dijelu svoga bića osjeća nedorečenim i nekompetentnim.
Razlika između zdravog i nezdravog samopoštovanja
Jedini put do ispunjavajućeg intimnog života
Autorica Brene Brown ranjivost je zorno oslikala kao ono što „zvuči kao istina i osjeća se kao hrabrost", pri čemu istina i hrabrost "nisu uvijek ugodne, ali nikada nisu slabost. “Mnogi psiholozi i psihijatri uz ranjivost vežu pojmove poput 'preuzimanje rizika', 'istina' i 'hrabrost'". Nije li, gledano na intimne odnose iz ove perspektive, slika malo drugačija? Ranjivost je u ovom slučaju shvaćena kao sposobnost preuzimanje velikog (emocionalnog) rizika, te se na nju nikako ne smije gledati kao na slabost, već, upravo suprotno, kao na veliku hrabrost. Da opet citiram Brene Brown: "Ranjivost je kolijevka emocija i iskustava kojima težimo. Ona je rodno mjesto ljubavi, pripadanja, radosti, hrabrosti, empatije i kreativnosti. Ona je izvor nade, empatije, odgovornosti i autentičnosti. Želimo li veću jasnoću svoje svrhe ili dublji i smisleniji duhovni život, do toga nas vodi ranjivost." Prema tome, bez intimnosti, otvorenosti i ranjivosti odnos s drugom osobom zasigurno će biti plitak, površan, a takav odnos zasigurno ima granice i rok trajanja – a to pravilo jednako vrijedi kako za žene, tako i za muškarce.
