Kosa je najljepši ukras i tajno 'oružje' svake žene, ali najnovija istraživanja pokazuju kako mnoge žene ozbiljno riskiraju vlastito zdravlje da bi postigle željenu boju kose. Studija 'International Journal of Cancer' dokazala je da su žene koje boje kosu 15 ili više godina triput izloženije raku mokraćnog mjehura
Sastojci u bojama za kosu povećavaju rizik od raka mokraćnog mjehura i kod muških frizera i brijača, koji koriste takve preparate. Znanstvenici s odsjeka za javno zdravstvo na Yaleu su također proveli istraživanje i objavili kako tamne boje za kosu ako su korištene više od devet puta godišnje, udvostručuju rizik od folikularnog limfona, oblika leukemije. Osobito su crne boje za kosu bogate kancerogenih tvarima, iako je važno spomenuti da karcinomi povezani s bojama za kosu nisu agresivni, te su vrlo rijetki čak i među populacijom koja koristi ove preparate.
Trajne i polutrajne boje za kosu čiji su sastojci organskog podrijetla ili koje ne sadrže sintetičke spojeve vratit će sjaj oštećenoj kosi, oporaviti je od agresivnih frizerskih tretmana i nahraniti vlasište. No, kada je riječ o postojanosti boje, intenzitetu i li posvjetljivanju kose te cijeni, plusevi su na strani klasičnih boja.
Bazirane na biljnoj mješavini i kani, prirodne boje za kosu odličan su izbor osobama osjetljivog vlasišta koje ne trpi agresivne kemikalije, ali i onima koji ne žele riskirati opasne alergijske reakcije ili, jednostavno, izbjegavaju toksine.
No, čak i ako proizvođač tvrdi da je boja '100% organska', ne znači da je mora biti (ili jest) proizvedena na ekološki prihvatljiv način te da su svi sastojci organskog podrijetla.
Najlakši način da to provjerite je - etiketa. Sadrži li proizvod ‘sodium laureth/lauryl' ili 'ammonium laureth/lauryl sulfate', boja koju ste kupili ili planirate kupiti nije organska. Naime, navedeni spojevi mogu se dobiti isključivo sintetičkom derivacijom pa se boja ne može smatrati organskim proizvodom.
Najopasnije kemikalije koje mogu izazvati alergijske reakcije su: Phenylenediamine (PPD), koja je zabranjena u nekim europskim zemljama, zatim 2,4-Diaminophenol, m-Phenylenediamine (MPD), te N-Phenyl-p-phenylenediamine. Stručnjaci preporučuju test s flasterom koji učinkovito pokazuje da li vam je koža osjetljiva na te sastojke.
I prirodne boje moraju proći test
Kada se prirodna boja za kosu uspoređuje s klasičnom, njene prednosti nadjačavaju nedostatke. Ne samo da je korištenje takve boje dio ekološki prihvatljivog načina razmišljanja već je i mogućnost alergijskih reakcija u dodiru s kožom ili vlasištem također slabija.
No, i u slučaju bojanja prirodnom bojom, potrebno je napraviti alergijski test. (Nanesite manju količinu boje na podlakticu i pričekajte 48 sati. Ako nema reakcije, boja je sigurna za korištenje.) Također, prirodni sastojci poput kane, sjemenki suncokreta te kvalitetniheteričnih ulja isušenoj i ispucaloj kosi vratit će vlažnost, sjaj i volumen.
Blajhanje ne može bez 'kemije'?
Prednosti klasičnih boja za kosu su postojanost (teže se ispiru), estetski kvalitetnije posvjetljivanje i širi izbor nijansi. Naime, najveći neprijatelj postojanosti prirodnih boja je svakodnevno pranje kose. Pogotovo ako je riječ o intenzivnim nijansama poput onih iz palete crvenih.
Kako nema jakih kemikalija koje prodiru duboko u strukturu vlasi, boja se lakše ispire. No, boju možete osvježiti preljevima, također na biljnoj bazi, svaka dva tjedna ili onda kad to smatrate potrebnim.
S obzirom da ne sadrže peroksid, prirodne boje također daju lošije rezultate kada je riječ o intenzivnom posvjetljivanju kose, bilo da je riječ o pramenovima ili bojanju kose u 'plavo'. Također, prirodne boje svjetlih nijansi ipak sadrže oko 3 posto sintetski deriviranih spojeva dobivenih iz mineralnih ulja, koje su zapravo petrokemikalije (podrijetlom iz petroleja ili prirodnog plina).
