U svom novom dnevniku Nikolina otkriva kako je nastupilo razdoblje stagnacije, odnosno kilogrami više ne idu dolje brzo kao na početku projekta. Ipak, naša kandidatkinja nije nezadovoljna već se sa svojim trenerom Marinom u potpunosti posvetila treninzima koji postaju sve zahtjevniji
Iskoristila sam pruženu priliku
Polovicu puta sam odavno prošla, još mi je ostalo samo malo do završetka akcije "Mršavimo zajedno". Vrijeme je brzo proletjelo i premda još nije kraj već me lovi nostalgija.
Pružila mi se idealna prilika koju sam jedva dočekala, objeručke prihvatila i ozbiljno shvatila pa moram reći kako sam ponosna što sam se odvažila na veliki korak i unijela pozitivnu promjenu u svoj život.
Naravno, po stoti puta veliko hvala cijelom timu stručnjaka na ukazanoj prilici, a i svim mojim dragim osobama koje su uz mene, bodre me, potiču. Svaka njihova topla riječ puno mi znači jer me gura samo naprijed.
Treninzi su postali zahtjevni
Ipak, nije uvijek baš lako i to je normalno, bude i težih dana i zasićenja i umora, rastrganosti između obaveza, kušnji i brojnih pitanja u glavi. Onda se sjetim da je sve to za moje dobro, okrenem ploču na drugu stranu i idem dalje. Ne zato jer moram, već zato jer ja to stvarno želim!
Što ima novoga kod mene? Treninzi su postali žešći. U fitness centar Coning stigli su novi spinning bicikli koji su me totalno oduševili. Sada nije samo traka za trčanje moja omiljena sprava, ovi novi bicikli postali su također omiljen i neizostavan dio mog treninga.
Trener Marin, moj heroj, otežao je klasično trčanje po traci intervalnim treningom tako da pretrčim kilometre i prehodam brda i doline.
Ista stvar je i s biciklom, vozim ga sjedeći, stojeći, podignuta i nagnuta skroz naprijed tako da, sa svih strana gledajući, napadam svoje kritične točke koje su stalno u pokretu.
Moram spomenuti i kako sam ušla u ono razdoblje koje sam nekako i očekivala, odnosno drugi su mi ga najavljivali. To je razdoblje stagnacije.
Kazaljka na vagi miruje
Iako je logično i normalno razdoblje stagnacije traje već dva tjedna. Da, bilo je očekivano, ali nikako s moje strane poželjno. Trudim se i dalje te svakim danom priželjkujem koji gram manje, a onda stanem na vagu i stanje ostaje nepromijenjeno.
Tu se javljaju ona sva pitanja i oni teži dani s početka priče. Do sada su mi kilogrami išli dolje kao od šale. Deset kila sam skinula, početni cilj ostvarila i mogao bi mi netko reći kako sam nezahvalna, ali ja želim još smršaviti.
Svi su primijetili kako sam se istopila, odjeća mi je postala prevelika i da nema moje sestre čije krpice su mi spas do nekog većeg shoppinga hodala bi po svijetu obučena poput repera.
Sve u svemu, osobno zadovoljstvo je tu, a to je najbitnije.
