Čovjeku se vratio glas nakon što su kirurzi izveli prvu poznatu transplantaciju grkljana na pacijentu s rakom
Transplantacije takozvane glasovne kutije ili grkljana iznimno su rijetke i obično nisu opcija za osobe s aktivnim rakom. Marty Kedian tek je treća osoba u SAD-u koja je ikad bila podvrgnuta potpunoj transplantaciji grkljana – ostale su se dogodile prije nekoliko godina, ali zbog ozljeda, piše CBS News.
Kirurzi s klinike Mayo u Arizoni ponudili su Kedianu transplantaciju kao dio novog kliničkog ispitivanja čiji je cilj uvesti operaciju koja bi potencijalno promijenila život većem broju pacijenata, uključujući neke s rakom zbog kojeg najčešće dolazi do gubitka grkljana. "Ljudi moraju zadržati svoj glas", rekao je 59-godišnji Kedian za Associated Press četiri mjeseca nakon transplantacije - još uvijek promukao, ali sposoban voditi razgovor u trajanju od jednog sata. "Želim da ljudi znaju da postoji mogućnost da se to napravi", dodao je. Postao je emotivan prisjećajući se kad je prvi put nazvao svoju 82-godišnju majku nakon operacije. "I ona me mogla čuti... To mi je bilo važno, razgovarati s majkom", rekao je.
@mayoclinic In 2013, Marty Kedian was diagnosed with a rare form of cancer in his larynx called chondrosarcoma. In 10 years, he underwent 14 surgeries. Each time, the cancer came back. Finally, doctors told him the only option left was a laryngectomy, or removal of his voice box. Many laryngeal cancer patients suffer loss of laryngeal function, and their ability to speak, swallow and breathe on their own. For almost two decades, Dr. David Lott and his team at Mayo Clinic in Phoenix have been researching laryngeal transplantation. After a 21-hour procedure, Marty was on his way to recovery and to getting his voice back. #larynx #larynxtransplant #innovation #larynxcancer ♬ original sound - Mayo Clinic
Ovo je mala studija i u nju će biti uključeno još samo devet ljudi. Ali ona može pomoći znanstvenicima da odaberu najbolje prakse za te složene transplantacije kako bi se jednog dana mogle ponuditi većem broju ljudi koji ne mogu disati, gutati ili govoriti sami zbog oštećenog ili kirurški uklonjenog grkljana. "Ovakvi pacijenti postaju vrlo povučeni i na neki način odvojeni od ostatka svijeta", rekao je dr. David Lott, voditelj kirurgije glave i vrata klinike Mayo u Phoenixu. Započeo je studiju jer su mu pacijenti govorili: "Da, možda sam živ, ali zapravo ne živim". Lottov tim objavio je rane rezultate operacije u časopisu Mayo Clinic Proceedings.
Grkljan je najpoznatiji kao glasovna kutija, ali također je vitalan za disanje i gutanje. Zalisci mišićnog tkiva koji se nazivaju glasnice otvoreni su kako bi zrak ušao u pluća, zatvoreni kako bi spriječili da hrana ili piće odu u krivom smjeru - i vibriraju kada zrak prolazi pokraj njih kako bi proizveli govor.
Prva dva primatelja transplantacije grkljana u SAD-u - na klinici Cleveland 1998. i na Kalifornijskom sveučilištu u Davisu 2010. - izgubili su glasove zbog ozljeda, jedan u prometnoj nesreći, a drugi zbog oštećenja od bolničkog respiratora. Ali rak je najveći razlog zbog kojeg ljudi izgube glas. Američko društvo za borbu protiv raka procjenjuje da će ove godine više od 12 600 ljudi biti dijagnosticirano s nekim oblikom raka grkljana.
Rak usne šupljine, glave i vrata jedan je od najučestalijih tipova raka u Europi i svijetu (u Hrvatskoj godišnje oboli oko tisuću osoba). "Godišnje u Hrvatskoj od karcinoma grla oboli oko 550 do 600 osoba. Najčešće su to pacijenti srednje i starije dobi (između 50 i 70 godina). Zadnjih godina primjetan je rast pojavnosti karcinoma grla kod žena i kod mlađih osoba", navodi prof. dr. sc. Mirko Ivkić, dr. med na stranicama Hrvatske lige protiv raka.
Dok se danas mnogi podvrgavaju tretmanima za očuvanje glasa, tisućama ljudi potpuno je uklonjen grkljan, dišu kroz ono što se zove traheostomska cijev u vratu i bore se kako bi komunicirali normalno. Iako su raniji primatelji u SAD-u postigli gotovo normalan govor, liječnici nisu prihvatili ove transplantacije. Djelomično je to zato što ljudi mogu preživjeti bez grkljana, a lijekovi protiv odbacivanja organa mogu izazvati nove ili ponovne tumore.
"Želimo pomaknuti te granice, ali na siguran i etičan način", rekao je Lott. Stručnjaci za glavu i vrat kažu da je ispitivanje Mayo klinike ključno u pomoći da transplantacija grkljana postane održiva opcija. Ovaj prvi pokušaj transplantacije kod pacijenta s rakom važan je korak.
Proučavaju se i druge mogućnosti, istaknuo je dr. Peter Belafsky s UC Davisa, koji je pomogao u izvođenju transplantacije 2010. godine. Njegovi pacijenti s visokim rizikom od gubitka grkljana snimaju svoj glas u iščekivanju govornih uređaja sljedeće generacije koji bi zvučali poput njih. No Belafsky je rekao da još uvijek postoji mogućnost da transplantacije grkljana postanu češće, upozoravajući da će vjerojatno trebati godine istraživanja. Jedna od prepreka bilo je postizanje ponovnog rasta živaca kako bi pacijenti mogli disati bez trahealne cijevi.
Kedianu je prije desetak godina dijagnosticiran rijedak rak hrskavice grkljana. Prošao je više od desetak operacija, a na kraju mu je bila potrebna trahealna cijev koja mu je pomogla pri disanju i gutanju. S tom cijevi je jedva uspio i hrapavo šaptati. Morao je otići u invalidsku mirovinu. Ipak, nekoć društveni Kedian, poznat po dugim razgovorima sa strancima, nije dopustio liječnicima da mu uklone cijeli grkljan kako bi izliječili rak. Očajnički je želio svojim glasom čitati unuci priče za laku noć, a ne pomoću govornih uređaja koji zvuče robotski.
Kad je Kedianova žena Gina naišla na studiju klinike Mayo i kontaktirala ih, dr. Lott je odlučio da je Keidan dobar kandidat jer njegov rak nije rastao brzo - što je posebno važno - Kedian je k tome već uzimao lijekove protiv odbacivanja organa zbog ranije transplantacije bubrega.
Bilo je potrebno 10 mjeseci da se pronađe donor s dovoljno zdravim grkljanom prave veličine. Zatim je 29. veljače šest kirurga operiralo 21 sat. Nakon što su uklonili Kedianov kancerogeni grkljan, transplantirali su donirani plus potrebna susjedna tkiva - štitnjaču i paratireoidne žlijezde, ždrijelo i gornji dio dušnika - i sićušne krvne žile za njihovu opskrbu. Naposljetku, koristeći nove mikrokirurške tehnike, spojili su živce ključne da Kedian osjeti kada treba gutati i pomaknuti glasnice.
Tri tjedna kasnije, Kedian je rekao "zdravo". Ubrzo je ponovno naučio gutati, prelazeći s kašica od jabuka na makarone sa sirom i hamburgere. Uspio je pozdraviti unuku Charlotte putem video poziva, što je bio dio njegove "domaće zadaće" jer mora vježbati i razgovarati.
"Svakog dana je sve bolje", rekao je Kedian. Njegova traheostoma ostaje na mjestu barem još nekoliko mjeseci, ali Keidan je rekao kako se trudi i vježba govor jer želi da mu čim prije maknu sve cjevčice kako bi se vratio normalnom životu."