Proteinske pločice pod povećalom: Jesu li doista toliko zdrave kao što mislimo?
Ako vam je ikad zatrebao brz i praktičan međuobrok prije posla ili treninga, velika je vjerojatnost da ste posegnuli za proteinskom pločicom. Proteinske pločice postale su sinonim za praktičnost, a zbog naglašenog udjela proteina često se doživljavaju kao zdrav nutritivni izbor.
No, novo istraživanje baca sjenu na taj status.
Istraživanje objavljeno u ožujku u časopisu Scientific Reports (Nature) pokazalo je da mnoge od 1600 analiziranih pločica zapravo ne sadrže onoliko proteina koliko bi trebale imati. Štoviše, kvaliteta proteina u većini slučajeva nije bila visoka, što utječe na njihovu apsorpciju u tijelu.
"To znači da se oslanjanje na proteinske pločice za dnevni unos proteina možda ipak ne isplati – pogotovo u usporedbi s visokokvalitetnim izvorima proteina", objašnjava registrirana dijetetičarka Eliza Whitaker, osnivačica Nourished Nutrition and Fitness, za Health.
Što je pokazalo istraživanje?
Znanstvenici su koristili podatke iz online baze prehrambenih proizvoda koju kreiraju potrošači – OpenFoodFacts.org. Krenuli su s popisom od približno 4600 proteinskih pločica, rekao je autor studije László Abrankó s Hungarian University of Agriculture and Life Sciences. Iako se istraživački tim nalazi analiziranih pločica može pronaći i na američkom tržištu.
Pločice su svrstali u četiri kategorije prema vrsti proteina:
- Samo biljni proteini (npr. protein graška ili riže)
- Samo životinjski proteini (npr. mliječni proteini)
- Kombinacija jaja, mliječnih, i sojinih proteina
- Kombinacija mliječnih, kolagenskih i sojinih proteina
Znanstvenici su zatim analizirali pločice pomoću simulacije probave nazvane Infogest, koja omogućuje procjenu sastava aminokiselina i količine proteina koju tijelo uistinu može apsorbirati. Iz te analize proizašla su dva ključna otkrića:
Mnoge pločice zapravo nisu bile "visokoproteinske": Iako je 81 % proizvoda sadržavalo najmanje 20 % kalorija iz proteina, 19 % imalo je manje proteina od tog postotka. Važno je napomenuti da su znanstvenici koristili stroži kriterij od američke Agencije za hranu i lijekove (FDA), koja "dobrim" i "izvrsnim" izvorima nutrijenata smatra one koji sadrže najmanje 10 %, odnosno 20 % preporučenog dnevnog unosa po porciji.
Probavljivost proteina bila je niska u mnogim slučajevima: Stupanj probavljivosti značajno se razlikovao – od svega 47 % pa do 81 %. Iako su se slabiji rezultati očekivali kod biljnih izvora proteina, iznenađujuće je da su neke pločice s niskom probavljivošću sadržavale proteine životinjskog podrijetla ili soju – oboje se inače smatraju "potpunim" i visokokvalitetnim proteinima.
"Kvalitetni proteini sadrže sve esencijalne aminokiseline koje tijelo samo ne može proizvesti", pojašnjava Whitaker. "Oni se obično dobro probavljaju i apsorbiraju što ih čini učinkovitim za obnovu i rast mišića te očuvanje općeg zdravlja."
Prema Abrankóu, razlog slabe probavljivosti čak i kvalitetnih proteina leži u interakcijama s drugim sastojcima. "Smatramo da drugi sastojci u proizvodu – poput prehrambenih vlakana ili masnoća – mogu utjecati na probavljivost proteina", dodaje.
Jesu li proteinske pločice zapravo zdrave?
Zbog sve veće popularnosti proteina u prehrani većina ljudi pokušava povećati njihov unos – mnogi automatski smatraju sve proteinske pločice zdravima. No, novo istraživanje podsjeća na važnu činjenicu: kvalitetu prehrane ne može se ocjenjivati na temelju samo jednog sastojka, pa ni proteina.
Čak i ako sadrže visokokvalitetne proteine (kao što su mlijeko, soja, kvinoja ili heljda), ti se proteini možda neće u potpunosti iskoristiti u tijelu.
Ne smijemo zaboraviti i da su mnoge proteinske pločice zapravo ultraprerađeni proizvodi. Sve više istraživanja povezuje visok unos takozvane ultraprerađene hrane s negativnim zdravstvenim ishodima – uključujući povećan rizik od pretilosti, kardiovaskularnih bolesti i dijabetesa tipa 2.
Ipak, stručnjakinja Monica Amburn iz Međunarodnog vijeća za informiranje o hrani napominje da proteinske pločice imaju svoje mjesto u prehrani određenih skupina ljudi. "Za osobe s povećanim potrebama za proteinima, pločice su praktičan izvor koji u maloj porciji nudi relativno velik udio proteina", kaže. "To može biti korisno za osobe koje imaju smanjen apetit – primjerice one koji uzimaju lijekove za regulaciju tjelesne težine ili se bore s nekom bolesti."
Ali i tada, kaže ona, pločice bi trebale biti samo dodatak, a ne jedini izvor proteina u prehrani.
Whitaker predlaže uključivanje prirodnijih i manje prerađenih izvora proteina: grčki jogurt, svježi sir, kuhana jaja, sušeno meso, orašasti plodovi i sjemenke. "Oni osim proteina sadrže i dodatne nutrijente poput kalcija, zdravih masnoća i vlakana."
Kako odabrati zdraviju proteinsku pločicu?
Ako ipak želite povremeno posegnuti za proteinskom pločicom, obratite pažnju na sastav. Unatoč tome što neki sastojci mogu utjecati na probavljivost proteina, Whitaker savjetuje da se biraju pločice s višim udjelom proteina – po mogućnosti iz životinjskih izvora kao što su sirutka, kazein ili mlijeko, ali i iz biljnih izvora poput soje i proteina graška.
Također, pripazite na količinu dodanog šećera. Preporučuje se da dnevni unos dodanih šećera ne prelazi 50 grama (temeljeno na prehrani od 2000 kalorija) te da manje od 10 % ukupnih dnevnih kalorija dolazi iz dodanih šećera.