Nova studija pokazuje u kojoj mjeri kemikalije ulaze u ljudska tijela
Prozirna vakumirana folija oko komada sirovog mesa. Kutije za van od stiropora ili folije napunjene ostacima hrane iz restorana. Plastične boce punjene bezalkoholnim pićima.
Ovo je samo nekoliko vrsta ambalaže za hranu koja svakodnevno okružuje ljude. A nova studija pokazuje kemijski učinak svog tog umotavanja - i kako ono može djelovati na ljudsko tijelo, piše Washington Post.
Istraživači iz Švicarske i drugih zemalja otkrili su da je od otprilike 14 000 poznatih kemikalija u pakiranjima hrane, 3601 - ili oko 25 posto - pronađeno u ljudskom tijelu, bilo u uzorcima krvi, kose ili majčinog mlijeka.
Te kemikalije uključuju metale, hlapljive organske spojeve, per- i polifluoroalkilne tvari ili PFAS, ftalate i mnoge druge za koje se zna da ometaju endokrini sustav i uzrokuju rak ili druge bolesti. Studija, objavljena u Journal of Exposure Science and Environmental Epidemiology, nije izravno ispitivala vezu s tim bolestima. Ali istraživači kažu da njihov inventar kemikalija može pomoći u budućim istraživanjima zdravstvenih rizika.
"Postoje poznate opasne kemikalije za koje se zna da su povezane s nepovoljnim ishodima po ljudsko zdravlje", rekla je Jane Muncke, glavna znanstvena direktorica Food Packaging Foruma i jedna od autorica rada. "A te kemikalije dolaze iz pakiranja",objasnila je.
Znanstvenici već mnogo godina znaju da se kemikalije mogu "izliti" iz pakiranja hrane u samu hranu. Koliko kemikalija – i u kojim količinama - ovisi o vrsti pakiranja i vrsti hrane.
Visoke temperature mogu uzrokovati brže ispiranje kemikalija u hranu, zbog čega znanstvenici preporučuju izbjegavanje zagrijavanja hrane u mikrovalnoj pećnici u posudama za van. Hrana s visokim udjelom masnoće ili visokom kiselošću također ima tendenciju apsorbirati više kemikalija iz svoje ambalaže, kao i hrana koja se nalazi u manjim spremnicima - što je spremnik skučeniji, to ima više kontakta s hranom unutra.
Muncke se prisjetila nedavnog leta kada je dobila malenu posudu preljeva za salatu. “Salatu su poslužili s malom plastičnom bočicom od 15 mililitara s maslinovim uljem i octom koje ste mogli preliti”, rekla je. “Pomislila sam, ‘Pa, ja to ne želim.’”
Kako bi proveli svoju analizu, znanstvenici su napravili popis kemikalija za koje se zna da se nalaze u pakiranju hrane ili opremi za preradu hrane, a zatim su pretražili globalne baze podataka tkiva tražeći dokaze da su kemikalije pronađene u ljudskom tijelu.
"Ne razmišljamo o tome kako (uglavnom) plastična ambalaža dodaje kemikalije u našu hranu, ali je i važan izvor izloženosti ljudi", rekao je R. Thomas Zoeller, emeritus profesor biologije na Sveučilištu Massachusetts u Amherstu koji nije bio uključeni u istraživanje. "Ovo je rani pokazatelj da štetne kemikalije - uglavnom neregulirane – utječu na ljudsku populaciju."
Većina kemikalija koje istječu iz pakiranja hrane potječu od plastike, ali ne sve. "Vjerojatno najgori je reciklirani papir i karton", rekla je Muncke. "I znam da je to teško za podnijeti." Recikliranje papira, kartona ili plastike za pakiranje hrane dovodi do neprehrambenih boja koje se miješaju s hranom, objasnila je, dodajući kemijske rizike.
U izjavi kojom je reagirao na studiju, Erich Shea, glasnogovornik Američkog kemijskog vijeća, trgovačke skupine za kemikalije, istaknuo je da njezini članovi rade opsežne znanstvene analize kako bi potvrdili sigurnost svojih materijala. "Izvješće se poziva na široke kategorije kemijskih tvari, od kojih svaka ima jedinstvenu upotrebu i profil, tako da ih je problematično grupirati zajedno", dodao je.
Znanstvenici kažu da postoji potreba za boljim testiranjem pakiranja hrane i dodatnim propisima o tome što se smatra sigurnim za stavljanje hrane. "Moramo razmišljati o konstruktivnim putevima naprijed, kako možemo osigurati sigurnost ovih materijala", rekla je Muncke. “Ono što me jako brine je to što se to ne događa.”