Nametljive misli: Zašto nastaju, jesu li uobičajene i kako ih obuzdati
Autor: Kristina Gaćarić
PexelsNametljive misli
Dok neki ljudi koriste taj izraz kako bi opisali svoje nasumične impulse da, recimo, stalno otvaraju i zatvaraju vrata hladnjaka ili bacaju jaja na tlo, to je zapravo psihološki fenomen koji opisuje postojanje uznemirujućih misli koje ne nestaju.
Nametljive misli imaju negativan sadržaj koji izaziva anksioznost i uznemirenost i u suprotnosti su osobnim sustavom vrijednosti osobe koju spopadaju. "To su neželjene i nenamjerne misli koje su uznemirujuće i može se činiti da ih je teško kontrolirati ili eliminirati", kaže Gail Saltz, dr. med., psihijatrica. Prisilne misli često uključuju neugodne slike ili emocije koje se čine čudnim ili uznemirujućim. Na primjer, mogu biti nasilnog ili seksualnog karaktera ili u vama izazivati strah da biste mogli učiniti nešto neprikladno ili neugodno, navodi Harvard Health.
"Neki ljudi su svjesni da će te misli nestati i ne uzrujavaju se previše dok na druge djeluju jako uznemirujuće te ih pokušavaju potisnuti ili izbaciti iz misli, što ih zapravo intenzivira", kaže dr. Saltz.
"I dok nametljive misli nisu uvijek razlog za brigu, one mogu postati sve više uznemirujuće ili početi preuzimati vaš svakodnevni život", kaže dr. Lauren Cook, klinička psihologinja i osnivačica Heartship Psychological Services. "Ako te misli postanu patološke i počnu vas izbezumljivati, vrijeme je da potražite pomoć", savjetuje.
Što su nametljive misli?
Nametljive misli često su nenamjerne, ali postaju ponavljajuće i opsesivne, s istom povratnom spregom koja se opetovano vrti u vašoj glavi, kaže Cook. “Svaka misao koju imamo, u određenoj je mjeri automatska i zapravo ne možemo toliko kontrolirati svoje misli, ali možemo kontrolirati svoju perspektivu i način na koji pristupamo svojim mislima”, objašnjava ona. "Problem je kada se ljudi nađu pred zidom i počnu kriviti sebe što imaju određene misli ili se izluđuju pitanjima zbog čega imaju te misli." Strah, sram i krivnja uobičajene su emocije povezane s nametljivim mislima. Nametljive misli su normalne i većina ih ljudi iskusi s vremena na vrijeme. Ovo su tipična obilježja nametljivih misli:
Misao je uznemirujuća i želite prestati misliti o tome.
Pomisao je neobična za vas. Nametljiva misao obično se jako razlikuje od vaših tipičnih misli koje dolaze i odlaze pa se može činiti novom, neočekivanom ili alarmantnom, kaže Cook.
Čini se da je tu misao teško eliminirati ili kontrolirati. Nametljive misli često se ponavljaju i ostaju u vašem umu te ih je teško kontrolirati ili ukloniti, kaže dr. Saltz.
Važno je znati da većina ljudi ne želi djelovati u skladu s tim mislima. “Netko može imati nametljivu misao o samoozljeđivanju, ali ako ga pitate želi li se doista povrijediti, rekao bi ne i da je prestravljen. Većinu vremena ljudi ne žele raditi tu nametljivu stvar o kojoj razmišljaju”, kaže dr. Sal.
Primjeri nametljivih misli
Postoji nekoliko vrsta nametljivih misli i razlikuju se od osobe do osobe, ali neke od najčešćih uključuju sljedeće.
Bakterije, virusi, infekcije ili razne bolesti. To je često povezano s poduzimanjem opsesivnih mjera za zaštitu zdravlja prečestim pranjem ruku i odlaskom liječniku mnogo puta godišnje, objašnjava dr. Saltz.
Nasilje, agresija ili ozljeđivanje sebe ili drugih. Možete se zapitati jeste li loša ili opasna osoba, kaže dr. Saltz. Ove su misli također vrlo česte za nove majke koje doživljavaju postporođajnu depresiju i koje mogu imati nametljive misli o ozljeđivanju ili zanemarivanju svoje bebe.
Seks ili seksualnost. To se može odnositi na bilo koji seksualni čin s bilo čime ili bilo kim, objašnjava dr. Saltz.
Dovršavanje zadataka ili njihovo ispravno obavljanje. Ako sumnjate jeste li dobro izvršili zadatak to može dovesti do opsesivnog provjeravanja.
Blasfemija ili strah od nemorala. Nametljive misli mogu se odnositi na religiju i pitanja o tome jeste li počinili grijeh i hoćete li biti kažnjeni. Možda se molite cijelo vrijeme ili osjećate potrebu razgovarati sa starješinama ili duhovnim vođama u svojoj zajednici. Imajte na umu da to dolazi iz opsesije i straha od kazne, a ne tipične duhovne prakse, kaže Cook.
Jesu li nametljive misli normalne?
"Nametljive misli su normalne i većina ih ljudi iskusi s vremena na vrijeme", kaže dr. Saltz. Gotovo 94 posto sudionika identificiralo je barem jednu nametljivu misao u studiji objavljenoj u American Psychological Association. “Svi možemo imati neugodne misli i ponekad postajemo opsjednuti određenom situacijom kroz koju smo možda prošli, ali razlika je koliko se uspijevamo kontrolirati”, kaže Cook.
Kada nametljive misli postanu problematične, ne možete ih pustiti i mogu vam okupirati um danima, tjednima ili mjesecima, do te mjere da utječu na vaš san, kaže Cook. Ako vam nametljive misli predstavljaju veliki problem, okupiraju vas ili vam otežavaju da se usredotočite na posao, školu i druge obveze, vrijeme je da se obratite stručnjaku za mentalno zdravlje, kaže Cook. Ako osjećate sram ili neugodu ili kao da ne možete ni s kim razgovarati o tim mislima, bolje je da se povežete sa stručnjakom prije nego kasnije, dodaje ona. Ako vi ili vaša voljena osoba imate nametljive misli koje uključuju samoozljeđivanje, nazovite liniju za psihološku pomoć ili se odmah uputite u najbližu hitnu pomoć.
Što izaziva nametljive misli?
Tehnički, sve može izazvati nametljivu misao, ali čest uzrok su "dvosmislene situacije", kaže Cook. Na primjer, ako netko nije pretjerano prijateljski nastrojen prema vama ili nije odgovorio na vašu poruku, to bi moglo izazvati nametljive misli. Većinu vremena to uzrokuje unutarnji dijalog poput "Jesam li učinio nešto loše?" "Jesam li u nevolji?" “Zar im se više ne sviđam?” ili "Jesam li nekoga naljutio?" Ipak, prema Cook, nametljive misli također mogu biti potaknute stresom ili tjeskobom. Na primjer, svađa s partnerom ili neslaganje s nekim na poslu.
"Naravno, određene situacije su uznemirujuće i normalno je da vrtite određeni dijalog ili monolog u mislima dan ili dva, ali nakon toga prestajete. No, ako je misao prisilna, nećete je moći otpustiti", objašnjava.
Nametljive misli također su povezane sa sljedećim mentalnim zdravstvenim stanjima:
Opsesivno kompulzivni poremećaj: OKP je vrlo često stanje koje uključuje nametljive misli, kaže dr. Saltz. To obično uključuje "fizičke prisile" ili opetovana ponašanja ili navike, kao što je pranje ruku, ili provjeravanja jeste li zaključali vrata.
Posttraumatski stresni poremećaj (PTSP): Istaknuti znak PTSP-a uključuje nametljive misli, kaže dr. Saltz. Možete ponovno reproducirati slike i sjećanja na traumu ili zlostavljanje kroz koje ste prošli.
Poremećaji prehrane: Osobe s poremećajima prehrane često imaju nametljive misli o određenoj hrani i izgledu svoga tijela.
Depresija: Depresija negativno utječe na način na koji razmišljate, osjećate i reagirate na situacije, a ponavljajuće nametljive misli uobičajene su među ljudima s ovim stanjem, kaže Cook. Oni koji pate od depresije mogu razmišljati o tuzi, beznađu, bezvrijednosti ili niskom samopoštovanju, objašnjava ona.
Terapija je definitivno jedan od načina. Kognitivno-bihevioralna terapija uči vas da promijenite pristup svojim mislima i zauzvrat počnete mijenjati svoje osjećaje i svoje ponašanje, objašnjava Cook. Naučit ćete načine razmišljanja koji vas mogu desenzibilizirati za nametljive misli, i moći ćete odabrati realnije i manje uznemirujuće načine kako možete reagirati na njih.
Još jedan terapijski pristup koji bi mogao biti od pomoći je terapija prevencije izloženosti i odgovora. Umjesto da potisnete neželjene nametljive misli, suočavate se s tjeskobom koju one izazivaju. Suočavate se sa svojim strahovima i procesuirate ih umjesto da bježite ili ih izbjegavate, dodaje Cook. Zauzvrat, to bi s vremenom trebalo smanjiti tjeskobu. Stručnjak za mentalno zdravlje također može preporučiti terapiju prihvaćanja. To se temelji na premisi da je život neugodan i da su bol i tjeskoba povremeno neizbježni.
Pomaže vam shvatiti kako voditi vrijedan i smislen život tako da vaša tjeskoba, depresija ili nametljive misli ne vode glavnu riječ, kaže Cook. Naučit ćete prestati izbjegavati ili poricati svoje nametljive misli i posvetiti se uvođenje potrebnih promjena kako bi se spriječilo da se one ponove. "Ako su nametljive misli povezane s depresijom ili anksioznosti, liječnik će procijeniti koju vrstu terapije trebate. Uglavnom se propisuje terapija koja djeluje na ravnotežu serotonina u mozgu. Viša razina serotonina može pomoći u smanjenju simptoma depresije i tjeskobe i poboljšati vaše raspoloženje. Gotovo svaki od selektivnih inhibitora ponovne pohrane serotonina (SSRI) su učinkoviti za nametljive misli", objašnjava Saltz.