"Bacanje stvari" bi moglo biti potencijalni znak ADHD-a. Radite li i vi to?
Akronim za "didn’t organize, only moved" (nije organizirano, samo se preselilo), DOOM hrpa ili gomila mogla bi biti ladica za smeće s računima, potvrdama i drugim papirima čije ste sortiranje odgodili. To bi mogla biti i kartonska kutija u kutu vaše spavaće sobe puna papira s vašeg starog posla i drugih stvari koje ste zaboravili da imate, piše Huff Post.
Za mnoge s ADHD-om ― ili druge koji "bulje" u te DOOM hrpe i osjećaju se preopterećeno ― lako je odabrati ne baš idealno rješenje za sav taj organizacijski kaos – sve pobacati. Da, samo baciti sve i nadati se da unutra nema ništa previše važno.
Cate Osborn, autorica i ADHD edukatorica, bacila je svoju DOOM hrpu i rekla da poznaje puno drugih u ADHD zajednici koji su učinili istu stvar. “Nije to nešto čime bih se trebala hvaliti ili reći da sam posebno ponosna na to, ali znam kako je to biti toliko preopterećen s takvim stvarima, da mi je lakše reći 'znaš što, ne treba mi ništa od ovoga' i jednostavno sve baciti”, rekla je ona.
Osborn, koja je na internetu poznata kao Catieosaurus i vodi podcast “Oprostite, ovo sam propustila: Vodič kroz sve o ADHD-u i odnosima” dala je primjer za ilustraciju: organiziranje njezinog stola.
Neizbježno, postoje neki predmeti koji nemaju određeno mjesto u njezinoj kući. Spremit će te stvari u kutiju za sortiranje kasnije tijekom dana. Ali onda kasnije Osborn ostaje bez snage i fokusa.
"Reći ću, 'U redu, ostavit ću ovu kantu sa stvarima sa strane i pregledati je kasnije', ali budući da se također borim s određivanjem prioriteta i upravljanjem te radnom memorijom, stalno zaboravljam na kutiju dok je ne vidim, a često kad vidim kutiju, već sam usred drugog zadatka, pa stoji duže”, objasnila je Osborn.
Konačno, danima, možda tjednima kasnije, bacit će oko kutiju i doživjeti paralizu prilikom izbora: "Što da zadržim? Što ako mi to zatreba? Što ako kasnije bude korisno”, pitat će se ona.
Upravo tako, DOOM kutije se gomilaju, sve dok se ona jednog dana konačno ne odluči prodati stvari online ili, vjerojatnije – baciti ih. (U njezinom slučaju, ostaviti ga u lokalnom centru za donacije).
„Apsolutno ima smisla da se osoba s ADHD-om optereti i kaže: 'Nemam vremena, prostora ili energije proći kroz ovaj proces, samo ću baciti cijelu kutiju i osloboditi se nereda'", rekla je.
Madison Perry, psihologinja i vlasnica Austin Holistic Psychology, čula je klijente kako govore o bacanju. Ona taj impuls uspoređuje sa zatvaranjem svih kartica internetskog preglednika odjednom.
"Slično tome, osobe s ADHD-om imaju previše otvorenih mentalnih kartica odjednom", rekla je. Mogu biti preopterećeni i moraju pronaći način da izađu iz kartice ili dvije. Bacanje nečega je dio rješenja za njih, objasnila je.
Naravno, ne morate imati ADHD da biste bacali: pomislite na osjećaj olakšanja koji osjećate kada svoju hrpu rublja i dječjih igračaka možete sakriti u rezervni ormar neposredno prije dolaska gosta. Vaša kuća je čista, barem privremeno.
Nažalost, ponekad u procesu tog epskog bacanja smeća slučajno bacite važne stvari (poput ključne pošte ili dokumenata), kao što se dogodilo nekima od Perryjinih klijenata.
"Bili su u velikoj žurbi s pospremanjem stvari", rekla je.
Kakav je to poriv za bacanjem stvari među ADHD-ovcima?
Bacanje je izravno povezano s izvršnom disfunkcijom, bihevioralnim simptomom koji ometa sposobnost osoba s ADHD-om da započnu zadatke i shvate što je potrebno za njihovo dovršenje, objasnio je Oliver Drakeford, psihoterapeut iz West Hollywooda u Kaliforniji.
“To nije samo impulzivno uklanjanje nereda; za mnoge ljude s ADHD-om, to je automatsko, reaktivno ponašanje koje pomaže ljudima da izbjegnu osjećaje neizvjesnosti, tjeskobe i preopterećenosti koji se javljaju kada je mozak pretjerano stimuliran velikom hrpom nereda”, rekao je Drakeford za HuffPost.
Bacanje se također može povezati s iskustvenim izbjegavanjem, što je, općenito govoreći, pokušaj izbjegavanja misli, osjećaja, sjećanja, fizičkih osjeta i drugih unutarnjih iskustava, čak i kada vam to dugoročno šteti.
“Naprimjer, umjesto neizvjesnosti i tjeskobe koja se stvara kada gledate hrpu pisama i računa koji su se skupili, izbjegavate to – nadamo se trenutno – bacanjem svih njih u ladicu i izvlačenjem dok ne budete spremni pregledati ih jednog po jednog", rekao je Drakeford.
Drakeford vidi "bacanje" kao pokušaj stvaranja onih istih osjećaja mira koje vam može donijeti prazna stranica (ili uredna soba). Čini se kao pobjeda za one s ADHD-om jer donosi trenutno olakšanje, ali stvarnost je takva da je ta metoda zapravo flaster za dublje osjećaje emocionalne preopterećenosti ili neizvjesnosti.
"Dugoročno gledano, bacanje zapravo ne pomaže u razvoju tolerancije na te neugodne osjećaje, niti pomaže u razvoju zdravijih vještina upravljanja ADHD-om", rekao je.
Ako ste skloni "bacanju", evo kako to riješiti
Prvo razmislite o tome zašto "bacate" kada to radite.
Prvi korak u stvaranju smislene promjene iz terapeutske perspektive je postati svjestan emocija koje pokreću vaše postupke, prema Drakefordu. “Ako niste svjesni osjećaja poput tjeskobe, neizvjesnosti ili stresa, veća je vjerojatnost da ćete funkcionirati kao na autopilotu i pribjegavati impulzivnom bacanju stvari”, rekao je.
Prepoznavanjem svog emocionalnog stanja stvarate prostor za rješavanje i smirivanje tih osjećaja ― što će vam dati više opcija, koje i dalje mogu uključivati bacanje, ali na pažljiviji način, rekao je.
Nemojte se bojati baciti stvari koje zaista morate baciti
Potpuno je u redu baciti recimo oštećeno ili pljesnivo posuđe. "Mislim kako je ljudima s ADHD-om važno da izbjegnu rastrošnost i ne doprinose hrpama plastike na našim odlagalištima, ali ponekad treba preuzeti kontrolu, donijeti teške odluke i znati gdje treba povući crtu", rekla je Osborn. “Ako okruženost pljesnivim posuđem utječe na kvalitetu vašeg života, možda je vrijeme da budete drastični.”
Isprobajte igru "10 stvari"
ADHD mozak često pretpostavlja da treba sve postići odjednom, što dovodi do stresa i tjeskobe – upravo onih loših osjećaja koji rezultiraju DOOM kutijama i zatim bacanjem. Kako biste obuzdali ovu tendenciju i smanjili velike zadatke na manje, pokušajte s "Igrom 10 stvari", rekao je Drakeford.
"Na primjer, umjesto da se uhvatite u koštac s čitavom hrpom računa, počnite s razvrstavanjem samo 10", rekao je. “Ili umjesto čišćenja cijele kuhinje, počnite s pranjem 10 posuda. Dovršavanje ovih malih zadataka često se čini izvedivim, a kada to napravite, uvijek možete napraviti još 10.”
Uspostavite "pravilo dvije minute".
Ako će vam za zadatak trebati manje od dvije minute da ga izvršite, učinite to sada, rekao je Drakeford. “Naprimjer, nakon doručka odvojite dvije minute da operete zdjelu sa žitaricama ili je odmah stavite u perilicu – nemojte čekati da se vratite s posla, učinite to odmah”, rekao je.
Budite dobri prema sebi
Osborn je rekla da čita mnoge komentare vezane uz članke o ADHD-u i vidi toliko kritika i štetnih stavova poput – "samo si lijen, jednostavno se ne trudiš dovoljno, saberi se, nezreo si, kakva užasno rastrošna osoba i sl.” “Nije da se ne trudimo dovoljno, nije da smo lijeni, već naši mozgovi doslovno drugačije obrađuju informacije, a te se razlike stvarno pojavljuju u ovakvim situacijama”, rekla je.
Kada govorite o ADHD-u, ne govorite o nekoliko jednostavnih koraka poput "sjednite, prođite kroz kutiju, donirajte", objasnila je Osborn. “Za mozak s ADHD-om, to je niz stotina mnogo manjih zadataka, za čiju je obradu potrebna energija,” rekla je. “Nije zabavno osjećati se toliko oslobođeno bacanjem hrpom stvari u smeće. Kada to činimo, to je zato što nam je to posljednji izlaz”, objasnila je.
Dok radite na poboljšanju, ne zaboravite biti dobri prema sebi, rekla je Osborn.
“Tako je lako osjećati se kao loša osoba zbog stvaranja otpada ili se osjećati kao da ste nemoćni u svojem prostoru”, rekla je.
Za pomoć pri učenju organizacijskih strategija dostupni su sjajni izvori ― internetske stranice, podcasti ― i jako je važno ako imate dijete s ADHD-om naučiti ga vještinama koje rade s njegovim mozgom, a ne protiv njega.