Što je sindrom škljocavog kuka i koje vježbe mogu pomoći
Taj zvuk pucketanja koji čujete u kukovima je zvuk tetive ili mišića koji klizi preko jedne od vaših kostiju. To se može dogoditi na nekoliko različitih mjesta. Najčešće se događa kada iliotibijalni trakt pređe preko velikog trohantera, kosti koja strši s vanjske strane kuka (vanjski škljocavi kuk). Ali možete se dogoditi i ako iliopsoas tetiva koja se veže za glavne fleksore kuka klizi preko kosti u prednjem dijelu zgloba kuka (unutarnji škljocavi kuk)
Prema Nacionalnim institutima za zdravlje (NIH), oko pet do deset posto ljudi će u nekom trenutku razviti sindrom škljocavog kuka. I s vremena na vrijeme, škljocanje može biti malo bolno. "Ponekad ga čak možete i vidjeti“, rekla je za Well+Good fizioterapeutkinja Karena Wu. Uglavnom je, međutim, samo bučno (i možda se osjeća malo čudno).
Što uzrokuje pucketanje kuka
Sindrom škljocavog kuka obično je uzrokovan nekom vrstom ponavljajućeg stresa, napomenula je fizioterapeutkinja Brittany Popkin. Sportaši poput trkača, nogometaša ili balerina često će ga dobiti kada prekomjerno koriste određeni dio mišića, a zatim će se on previše zategnuti. S druge strane, škljocavi kuk može biti uzrokovan i slabim mišićem koji se skraćuje i zateže, dodala Wu. "Može početi kliziti preko te kosti jer postoji malo veća napetost na tkivu."
Kod vanjskog škljocavog kuka, Wu je napomenula da je gluteus maximus obično problematični mišić. Kod unutarnjeg škljocavog kuka, rekla je da su krivci obično fleksori kuka.
Vježbe za sindrom škljocavog kuka mogu ponuditi olakšanje
Čak i ako vas ne boli, ako stalno trzate kukom, Wu je rekla da možete uzrokovati štetu. "Počet ćete trošiti tetivu i burzu - vrećicu ispunjenu tekućinom koja se nalazi između tetive i kosti, a namijenjena je smanjenju trenja i naprezanja", objasnila je.
Srećom, da biste zaustavili škljocanje, samo trebate ispraviti neravnotežu koja uzrokuje ukočenost, rekla je Popkin. To znači nekoliko stvari: Bez obzira imate li posla s unutarnjim ili vanjskim sindromom škljocavog kuka, morat ćete ojačati svoj core, gluteus maximus i gluteus medius (na vanjskoj strani kukova) te istegnuti fleksore kuka. "Obično je prednji dio kuka vrlo ukočen, a stražnji i bočni su slabi", dodala je Wu.
Konkretno, i Popkin i Wu su preporučile glutealne mostove (posebno jednonožni glutealni most), bočni hod s trakom ili podizanje nogu u bočnom položaju te istezanje fleksora kuka u klečećem položaju.
Ključ uspjeha je redovito izvođenje ovih vježbi za sindrom škljocavog kuka. Popkin je preporučila da ih uključite u svoju rutinu zagrijavanja kako biste lakše ostali dosljedni. Čak i nakon što problem nestane, fizioterapeutkinje su napomenule da se pridržavate vježbi kako vam kuk ne bi ponovno počeo škljocati - posebno ako želite nastaviti s aktivnošću koja je u početku uzrokovala problem. "Održavanje ravnoteže između snage i fleksibilnosti je način kojim to možete držati pod kontrolom", rekla je Wu.
Osim toga, čak i ako vam više ne trebaju ove vježbe, vjerojatno će i dalje biti korisne. "Mnogi bi imali koristi, bez obzira imaju li kuk koji škljoca ili ne", rekla je Popkin. "Trebamo te mišiće kako bismo obavljali svakodnevne zadatke."
Kada biste trebali potražiti stručnu pomoć
Ako primijetite da se pucketanje pogoršava - bilo da postaje češće ili počinje uzrokovati bol (osobito ako je bol oštar) - vrijeme je da posjetite liječnika. "Postoje i neke anatomske varijacije zašto se to može dogoditi, a koje bi trebao dijagnosticirati liječnik", napomenula je Popkin, ističući da se nešto moglo događati unutar zgloba.
Ili, ako ste jednostavno umorni od pucketanja i želite biti sigurni da radite prave stvari kako biste pronašli olakšanje, stručni savjet pomoći će vam da što prije dođete do korijena problema. "Posjetite fizioterapeuta kako biste saznali koje su točne mišićne neravnoteže i posturalne navike koje bi mogle doprinijeti tome", rekla je Wu.
Uz ciljani pristup i prave vježbe za sindrom škljocavog kuka, vašim kukovima neće trebati dugo da ponovno budu sretni.