Sportašice ne dobivaju adekvatnu pomoć i sklonije su ozljedama nego njihovi muški kolege jer ne postoji dovoljno istraživanja na ženama
Dok atletičarke dokazuju svoju atletsku snagu, one također trpe nerazmjeran broj ozljeda. Liječenje i istraživanje sportskih ozljeda kod žena često zaostaje za onima kod ozljeda muškaraca, a stručnjaci kažu da je vrijeme da se zapitamo zašto.
Prema The Gist-u, manje od 35 posto subjekata medicine vježbanja su žene, a one čine samo tri do šest posto sudionika studije kada se gleda istraživanje sportskih performansi. Većina protokola za trening i prevenciju ozljeda temelji se na studijama koje su provedene samo s muškarcima, ne ostavljajući liječnicima drugog izbora nego da savjetuju žene kao što savjetuju njihove muške kolege.
Posljednjih su godina dodatna istraživanja bila usmjerena na razlike u ozljedama između muškaraca i žena. U jednoj takvoj studiji dokazano je da žene i djevojke imaju 50 posto veću šansu da dobiju potres mozga nego muškarci i dječaci u usporedivim sportovima, no svi protokoli za traumu glave specifični su za muško tijelo. U drugoj studiji otkriveno je da žene imaju dva puta veću vjerojatnost da će patiti od stres frakture tijekom trčanja, ali svi planovi liječenja baziraju se oko strukture muškog skeleta i muških stres fraktura.
Posljedični učinci nedostatka istraživanja mogu se primijetiti čak i u opremi koju žene moraju koristiti. Natjecateljska biciklistička oprema rijetko je - ako ikad - napravljena imajući na umu žensko tijelo. Jedna studija koja se fokusirala na anatomiju biciklistica pokazala je da 64 posto žena u sportu izvješćuje o dugotrajnom bolu i nelagodi od korištenja sjedala bicikla. Prema profesionalnoj biciklistici Hannah Dines, te trajne posljedice uzrokovale su utrnulost u genitalnom području kod žena, a u ekstremnim slučajevima i labioplastiku za popravak oštećenih genitalija, piše The Guardian.
Jedan od najčešćih razloga zašto žene nisu uključene u te studije jesu menstrualni ciklusi. Juliana Antero, bivša sportašica i epidemiološka istraživačica na francuskom Nacionalnom institutu za sport, stručnost i izvedbu, smatra da su nova istraživanja neophodna za žene u sportu.
"Neki znanstvenici opravdavaju ovaj izostanak utjecajem koji menstrualni ciklus može imati na znanstvene rezultate i izvedbu žena", rekla je za Polytechnique Insights. "Ali upravo su zato te studije potrebne! Ako želimo optimizirati sportske rezultate žena, moramo znati više o utjecaju ženske fiziologije na njihovu izvedbu".
Menstruacija je dugo bila kriva za isključenost žena iz sporta. Prije ulaska u povijest na Bostonskom maratonu 1967., Kathrine Switzer i ženama posvuda bilo je zabranjeno trčanje maratona jer je Amateur Athletic Association netočno tvrdio da bi to uzrokovalo neplodnost. Jedno vrijeme žene nisu bile uključene u istraživanja iz straha da bi sve što se testira na njima potencijalno moglo naškoditi nerođenoj djeci, piše Daily Mail.
Ova rodna predrasuda trend je već godinama, a prema američkoj studiji koju je objavila Zaklada Esteve, te predrasude dovode do čestih pogrešnih dijagnoza i nedovoljne dijagnoze u najmanje 700 patologija. Čak i u slučajevima srčanog udara, tipični simptomi na koje se ženama govori da trebaju paziti temelje se na simptomima muškaraca - bol u lijevoj ruci ili bol u prsima. Žene imaju dodatne simptome kao što su mučnina, bol između lopatica i bol u trbuhu uz simptome koje imaju muškarci ili ponekad umjesto njih.
U sportu se više žena nego ikad suočava s pucanjem prednjeg križnog ligamenta ili ACL-a što može negativno utjecati na njihovu karijeru. Laura Hunter iz Sky Sportsa izvijestila je da su tijekom posljednjih 20 godina u ženskom nogometu, igračice imale četiri do šest puta češća pucanja ACL-a nego muškarci, što je zapanjujući broj igračica koje ne igraju.
'Već dugo vremena žene su tretirane kao mali muškarci. Postoji pravi nedostatak istraživanja. Cjelokupno okruženje visokih performansi izgrađeno je oko muškaraca - dizajnirano od strane muškaraca za muškarce", rekao je Nev Davies, ortopedski kirurg konzultant.