Mladić obolio od potencijalno smrtonosne bolesti zbog previše vježbanja
Jared Shamburger rekao je za KTRK da je osjetio jaku bol nakon 90-minutne sesije dizanja utega. Tijelo ga je boljelo na dodir, imao je otekline, a kako simptomi nisu nestajali, majka ga je odlučila odvesti u bolnicu. Shamburgeru je dijagnosticirana rabdomioliza, rijetka bolest uzrokovana oštećenjem mišića.
Rabdomioliza nastaje kada se mišićna vlakna oštećena bolešću, ozljedama ili otrovnim tvarima razgrađuju i otpuštaju svoj sadržaj u krvotok. Bolest je rijetka, ali teška i može uzrokovati zatajenje bubrega.
Dr. Martha Pyron, klinička direktorica primarne zdravstvene zaštite sportske medicine na UT Health Austin u Teksas, objašnjava da se rabdomioliza može javiti i kod ljudi koji dulje leže u krevetu, poput starijih ljudi koji se oporavljaju od prijeloma kuka. "Također se može pojaviti kao posljedica uzimanja droga, fizičke traume ili strujnog udara te kao rijetka nuspojava kod ljudi koji uzimaju lijekove za snižavanje kolesterola ili se pretjerano naprežu u teretani. Obično se povezuje s ekstremnijim vježbama, iako se javlja i kod ljudi koji rade mnogo ponavljanja s malim utezima", rekla je Pyron.
Simptomi rabdomiolize:
- bol u mišićima koji otežava kretanje
- oteklinu koja ne jenjava ili se počinje pogoršavati
- Tamni ili crvenkasti urin
Dehidracija i pregrijavanje također mogu povećati vjerojatnost obolijevanja.
Znakovi da pretjerujete s vježbanjem
''Sindrom pretreniranosti je stanje dugotrajnog osjećaja iscrpljenosti i nemogućnosti obavljanja treninga na razini do koje je sportaš došao prije nego što se pretrenirao. Nastaje zbog neravnoteže između bavljenja određenim aktivnostima i odmora između njih. Stanje pretreniranosti nije rezervirano samo za vrhunske i profesionalne sportaše, upravo suprotno, češće se pretreniraju početnici u sportu'', objasnio je dr. sc. Pavao Vlahek, specijalist fizikalne rehabilitacijske medicine za članak missZDRAVE o sindromu pretreniranosti.
Profesionalni sportaši uglavnom treniraju pod vodstvom stručne osobe koja im pomaže postupno povećavati tempo treninga i tako se tijelo adaptira na sve veća opterećenja, dok sportaši početnici i rekreativci s visokim intenzitetom treninga često krivo procijene tempo kojemu izlažu svoje tijelo. Vlahek je to pojasnio na primjeru trčanja: ''Ako ste odlučili trčati, a zadnji put ste to radili u osnovnoj školi, pretpostavimo da ćete krenuti s manjim udaljenostima. Ako nakon prvog tjedna kada ste trčali primjerice 15 minuta dnevno, odlučite sljedeći tjedan trčati 60 minuta na dan, tijelo to neće moći podnijeti jer nije spremno na tako nagli skok u fizičkom naporu. Zato ćete nakon dužeg vremena nepostupnog povećavanja opterećenja i manjka odmora osjećati iscrpljenost pa će i vremenski kraća aktivnost predstavljati problem", kaže i dodaje da se u ovom slučaju radi o početnom obliku pretreniranosti, a zanemarivanjem tih simptoma i daljnjim povećavanjem aktivnosti (po principu 'no pain, no gain') zasigurno će doći do stanja pretreniranosti.
"U sportu je, kao i u dijetama za mršavljenje, jedini zdravi savjet ići polako, ali sigurno", rekao je Vlahek.