Meditacija može preoblikovati moždanu aktivnost, otkrivaju znanstvenici
Zbog toga meditacija može pomoći osobama koje meditiraju da dosegnu stanje koje znanstvenici nazivaju "kritičnost mozga" – ravnotežu neuronskih veza koja omogućuje veću mentalnu fleksibilnost i učinkovitije funkcioniranje.
U istraživanju koje je vodila neurofiziologinja Annalisa Pascarella iz Talijanskog nacionalnog istraživačkog vijeća, znanstvenici su pomoću visokorezolucijskih moždanih skenova i metoda strojnog učenja proučavali kako meditacija može promijeniti moždanu aktivnost i dovesti je u ravnotežu između neuronskog kaosa i reda.
Najprije su istraživači koristili magnetoencefalografiju (MEG) kako bi izmjerili moždanu aktivnost povezanu s dvjema vrstama meditacije, kao i tijekom odmora bez meditacije, kod skupine od 12 redovnika. MEG bilježi magnetska polja koja nastaju djelovanjem električnih signala u mozgu.
Redovnici su bili iskusni meditatori, svaki s prosječno više od 15 000 sati meditacije, a dolazili su iz samostana Santacittarama nedaleko od Rima. Svi su bili muškarci, u dobi od 25 do 58 godina, a pripadaju tradiciji Thai Forest, grani theravadskog budizma poznatoj i kao "Učenje starješina", jer se oslanja na najstarije budističke spise.
U istraživanju su analizirane dvije tehnike meditacije: Samatha, koja usmjerava pozornost na jedan objekt – primjerice na svjesno disanje – kako bi se postiglo mentalno smirenje, te Vipassana, koja usmjerava um na sadašnji trenutak i dopušta da senzacije, emocije i misli prolaze slobodno, bez prosuđivanja.
"Kod Samathe sužavate svoje polje pozornosti, kao da sužavate snop svjetiljke; kod Vipassane ga, naprotiv, širite", objašnjava neuroznanstvenik Karim Jerbi sa Sveučilišta u Montrealu, glavni autor studije.
Jerbi dodaje da obje prakse snažno aktiviraju mehanizme pažnje te da ih osobe koje meditiraju često izmjenjuju, ovisno o potrebi i cilju meditacije.
Analizirajući moždane signale redovnika, tim je otkrio da Samatha dovodi do fokusiranijeg i stabilnijeg stanja mozga, pogodnog za duboku koncentraciju, dok je Vipassana redovnike više približila stanju tzv. Kritičnosti mozga – pojmu preuzetom iz statističke fizike koji se posljednjih dvadesetak godina koristi za opis optimalne ravnoteže između kaosa i reda u funkcioniranju neuronskih mreža.
U tom "idealnom području" učinkovitosti, mozak postaje posebno pažljiv i fleksibilan, što mu omogućuje da učinkovito pohranjuje i obrađuje informacije i brzo se prilagođava promjenama zadataka.
"Na kritičnoj točki neuronske mreže dovoljno su stabilne da mogu pouzdano prenositi informacije, ali dovoljno fleksibilne da se brzo prilagode novim situacijama", kaže Jerbi.
"Ova ravnoteža optimizira sposobnosti obrade, učenja i reagiranja mozga."
Pojavile su se i druge razlike. Primjerice, čini se da Samatha učinkovitije aktivira senzorne mreže, što meditatorima omogućuje da se bolje fokusiraju na određenu senzaciju, poput disanja.
Zanimljivo, istraživači su primijetili smanjenje aktivnosti mozga poznate kao gama oscilacije. To upućuje na to da meditacija može smanjiti obradu vanjskih podražaja i povećati unutarnji fokus. Suprotno tome, prethodna istraživanja bilježila su povećanje gama aktivnosti, no ova studija koristila je napredne alate za obradu signala kako bi preciznije izdvojila željene signale.
Novi nalazi upućuju na to da meditacija može pomaknuti fokus s s aktivnog angažmana prema dubljoj svjesnosti. Kod 12 redovnika, iskusniji meditatori pokazali su manju razliku između meditativnog i odmarajućeg stanja, što može značiti da su njihove meditativne moždane dinamike postale slične onima u mirovanju.
Međutim, druga istraživanja koja obuhvaćaju redovite meditatore otkrivaju da praksa može imati i tamnu stranu. Neki navode pojavu anksioznosti, depresije, pa čak i deluzija te općeg osjećaja straha. Ovi potencijalni negativni učinci često su podcijenjeni i možda su češći nego što se prije mislilo.
Iako je studija koristila napredne tehnike koje bolje otkrivaju kako meditacija utječe na mozak, te promjene još uvijek nisu dovoljno jasne – a čini se da put meditacije nije uvijek jednostavan.
U budućnosti bi nova istraživanja mogla bolje objasniti te procese.
Ovo istraživanje objavljeno je u časopisu Neuroscience of Consciousness.