Zašto smo prirodno podložni “sekundarnom” stresu na poslu
Prema novom istraživanju RRC Internationala, 964.000 radnika u Ujedinjenom Kraljevstvu kaže da pati od stresa povezanog s poslom. Od njih, sedam posto navodi da je stres uzrokovan ljudima oko njih.
Poput virusa, psihološka stanja mogu se širiti s osobe na osobu. U longitudinalnom istraživanju iz 2008., koje je tijekom 20 godina pratilo 4739 ljudi, utvrđeno je da razina nečije sreće ovisi o sreći drugih s kojima je ta osoba povezana.
No baš kao što se dobro raspoloženje može prenijeti na vas, isto se može dogoditi i sa stresom. Studija iz 2023., objavljena u Journal of Personality and Social Psychology, otkrila je da samo opažanje stresa kod ljudi s kojima provodite vrijeme može dovesti do toga da i sami doživljavate stres.
Postavlja se pitanje: što točno potiče sekundarni stres – i može li rad u uredu, umjesto rada na daljinu, to dodatno pogoršati?
"Obično opisujem sekundarni stres kao upijanje napetosti koja nije vaša, gotovo kao da vaš živčani sustav hvata pozadinsku radio-smetnju", kaže dr. Elena Touroni, konzultantska psihologinja i suosnivačica The Chelsea Psychology Clinic.
Kako psihologija objašnjava našu sklonost sekundarnom stresu
"Psihološki gledano, to je povezano s načinom na koji ljudi zrcale emocije drugih oko sebe, često nesvjesno", objašnjava Touroni. "Kada je netko u vašoj blizini užurban, anksiozan ili pod pritiskom, naša tijela instinktivno prate te signale."
Sekundarni stres ukorijenjen je u evoluciji i služi kao mehanizam sigurnosti. Kad ste u blizini nekoga tko je pod stresom, to može biti signal da nešto nije u redu – i da biste i vi trebali biti na oprezu.
Kada percipirate stres kod druge osobe, vaše tijelo otpušta hormon kortizol, povećavajući budnost i pripremajući vas da brzo reagirate na potencijalnu opasnost. Drugim riječima, vaš mozak "zrcali" ono što opaža.
Naša osobnost također može odrediti koliko smo podložni tuđem stresu. "Ljudi koji su prirodno empatični, osjetljivi na tuđe raspoloženje ili perfekcionistički nastrojeni posebno su skloni sekundarnom stresu, jer stalno skeniraju okolinu i mogu završiti tako da preuzmu emocionalnu atmosferu cijele prostorije", dodaje Touroni.
Zašto bi povratak u ured mogao povećati razinu stresa
Kako se u nekim tvrtkama ponovno uvodi rad iz ureda i smanjuje rad od kuće, boravak u zajedničkim prostorima može povećati vašu izloženost tuđem stresu.
Više od polovice britanskih radnika (53 %) kaže da se od njih očekuje da više vremena provode na radnom mjestu, dok 14 % poslodavaca planira uvesti ili povećati broj obaveznih dana u uredu.
"Uredi mogu stvoriti zajedničku emocionalnu atmosferu od koje se teško zaštititi", kaže Touroni.
"Rad u uredu može povećati rizik od sekundarnog stresa jer vas fizička blizina drugih izlaže njihovom tonu glasa, napetosti lica, užurbanom tipkanju, uzdasima i brzom kretanju – a sve to suptilno aktivira vaš vlastiti stresni odgovor."
Rad na daljinu obično ljudima daje više kontrole nad okolinom, što smanjuje izloženost tim suptilnim stresorima iz pozadine. Stres se i dalje može prenositi putem e-mailova i online sastanaka, ali obično s manjim intenzitetom nego pri stalnom kontaktu uživo, piše Yahoo!Finance.
Kako poslodavci mogu prepoznati i smanjiti sekundarni stres
Malo stresa nije uvijek loše. Ponekad nas može motivirati da dovršimo projekt na vrijeme ili se pripremimo za sastanak.
No problemi nastaju kada radna okolina dopušta da se kronični stres gomila i ostaje neriješen. To je skupo i za poslodavce i za radnike, jer dovodi do smanjene produktivnosti, burnouta, većeg broja odlazaka zaposlenika, te mentalnih i fizičkih problema poput anksioznosti i srčanih bolesti.
Profesor Binna Kandola, poslovni psiholog i suosnivač Pearn Kandol, kaže da znakovi sekundarnog stresa izgledaju slično kao i znakovi "običnog" stresa, jer su aktivirani isti sustavi.
"To uključuje osjećaj napetosti ili nervoze, razdražljivost, smanjen osjećaj kontrole, poteškoće s koncentracijom i emocionalni umor. U dugotrajnijim situacijama ljudi se mogu povući, postati cinični ili pokazati pad u učinku", kaže on.
"U većini uredskih okruženja sekundarni stres vjerojatnije će se manifestirati kao rastuća napetost, kratki fitilji ili postupni osjećaj mentalne iscrpljenosti, a ne ozbiljniji simptomi traume. No ako je izloženost stalna, može se s vremenom nagomilati."
Pa kako poslodavci mogu smanjiti sekundarni stres? Touroni ističe da je ključno stvoriti mirniju i predvidljiviju atmosferu na poslu. "Kad voditelji smire tempo, postave realne rokove i komuniciraju jasno, nestaje ona napetost koja se često proširi cijelim timom", kaže ona.
Praktični koraci mogu uključivati omogućavanje mjesta gdje se može raditi u miru, podršku hibridnim modelima rada, realno raspoređivanje zadataka te edukaciju menadžera da prepoznaju kada se napetost počinje gomilati – umjesto da se zaposlenike gura kroz to stanje. Istraživanja pokazuju i da davanje zaposlenicima više autonomije – primjerice fleksibilnosti u lokaciji ili radnom vremenu – značajno poboljšava mentalno blagostanje.
"Naglasak treba biti na oporavku, a ne na stalnom pritisku", kaže Kandola. "Redovite pauze, mirniji prostori za rad i vrijeme za odmak od najzahtjevnijih zadataka pomažu spriječiti nakupljanje stresa. A u ulogama koje uključuju ponavljajuće situacije pod visokim pritiskom, važno je uvesti rotaciju, razgovore nakon zahtjevnih zadataka i praćenje opterećenja zaposlenika."
Sekundarni stres je zapravo posljedica našeg prirodnog načina funkcioniranja. Naša sposobnost da se uskladimo s emocijama drugih pomaže nam da se povezujemo i surađujemo, ali nas istovremeno čini osjetljivima na napetosti koje nisu naše.
Kako se radna mjesta mijenjaju, osobito s povratkom u zajedničke uredske prostore, važno je razumjeti koliko se stres lako može preliti s jedne osobe na drugu. Kada prepoznamo te procese i poduzmemo konkretne korake da ih ublažimo, možemo graditi zdravije, otpornije radno okruženje.